Kako su glasalo u Hercegovini

Referendum kao predizborna promidžba HDZ-a

Mostar, 14. 11.2000 – Izbori na području Hercegovine, kao i u cijeloj zemlji, protekli su korektno i u fer atmosferi. Na birališta je izišlo oko 60 odsto borača, ali bez obzira na povoljne ocjene provedbe, primijećene su i određene nepravilnosti, poglavito u zapadnom dijelu grada Mostara. Naime, određeni broj birača kad je došao na glasačka mjesta, suočio se s neprijatnim iznenađenjem da su već glasali (!?), to jest netko drugi je glasao za njih. Ali, to je, s obzirom da nije bilo masovnih dojava ovog tipa, prošlo nezamijećeno i u medijima i kod promatrača.

U vrijeme izbora održavan je i referendum hrvatskog naroda koji je organizirao Hrvatski narodni sabor, tijelo koje je uspostavila Hrvatska demokratska zajednica zajedno s nekoliko manjih političkih stranaka. Sabor je krajem oktobra u Novom Travniku donio Deklaraciju o pravima i položaju hrvatskog naroda u BiH, a građane hrvatske nacionalnosti u BiH pozvao na referendumsko izjašnjavanje o njoj. Referendum je, prema objašnjenjima njegovih zagovornika, organiziran zbog odluke OSCE-a o načinu izbora zastupnika za Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, prema kojoj u kantonalnim skupštinama zastupnike za ovaj dom biraju svi zastupnici, a ne samo zastupnici jednog naroda.

Referendumsko izjašnjavanje, pod okriljem HDZ-a, mnogi domaći analitičari i lideri političkih stranaka ocijenili su kao predizborni trik ove stranke, a da je HDZ referendum uistinu upotrijebio u svrhu svoje predizborne promidžbe, svjedoči i najnovija izjava Dragana Čovića, dopredsjednika HDZ BiH, "da je “referendum bio odgovor HDZ-a na izazov izborne utrke”. Čović je također rekao da on u istoj ravni ocjenjuje odluke OSCE-a o načinu izbora zastupnika u Dom naroda F BiH, te je izrazio nadu da će ona biti promijenjena. “Budući da je HDZ ostvario uvjerljiv izborni trijumf, vjerujem da će kod međunarodnih predstavnika prevladati razum i da će se odluka promijeniti”, kazao je Čović.

A izjavu Visokog predstavnika Wolfganga Petrischa da je Ante Jelavić, aktuelni član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ BiH jedini lider u regionu koji se protivi Daytonskom sporazumu, Čović je nazvao “nesmotrenom”. “HDZ je u protekle dvije godine bio najkooperativnija stranka i najvjerodostojniji zagovaratelj dosljedne provedbe Daytona. HDZ se samo protivio tihoj izmjeni Daytona i zato smo morali odgovoriti i Hrvatskim narodnim saborom i referendumom”, rekao je Čović. Razlozi koji dopredsjednika HDZ-a “drže u uvjerenju da će međunarodna zajednica donijeti pozitivne odluke, jesu izjave najviših predstavnika međunarodne zajednice, Barrya i Petrischa koji su istaknuli da se s implementacijom ne smije čekati”. HDZ je prvi počeo priopćavati rezultate izbora po kojima su osvojili većinu glasova hrvatskog biračkog tijela - HDZ je dobio potporu 70 odsto birača hrvatske nacionalnosti koji su izišli na izbore. Ovaj podatak, iako naizgled ide u prilog HDZ-u, pokazuje da je stranka, ipak, izgubila plebiscitarno povjerenje hrvatskog naroda koje je uživala na svim dosadašnjim izborima. Naime, oko 70 odsto građana hrvatske nacionalnosti (u BiH živi, po jednim podacima 300.000, a po drugim,“optimističnijim” oko 350.000 Hrvata) izišlo je na izbore, a od tog broja 70 odsto dalo je glas HDZ-u, što prostom računicom znači da su dobili podršku svega 50 odsto upisanih birača hrvatske nacionalnosti. Za ilustraciju, na prošlim općim izborima u BiH, 1998. godine, HDZ je dobio potporu 78 odsto birača.

U Hercegovini, iako se to očekivalo, druge stranke desne orijentacije (Hrvatska stranka prava, Hrvatski demokršćani, Hrvatska čista stranka prava) nisu polučile nikakav izborni rezultat, a jednako loše je prošla i Lista neovisnih kandidata Radom za boljitak, koju je predvodio suvlasnik hercegovačkog prehrambenog giganta “Lijanovići” – Lista je dobila potporu samo 10 odsto birača.

U hercegovačkim općinama vidljiv je napredak SDP-a. Tako je u Hercegovačko-neretvanskom kantonu SDP prerastao u drugu stranku po jačini, odmah iza HDZ-a, budući da su se prijašnji glasovi Stranke demokratske akcije u tom kantonu prepolovili u korist Stranke za BiH Harisa Silajdžića. SDP bilježi i neznatan porast u općinama s hrvatskom većinom: u Čapljini su dobili 10 odsto glasova, a u Neumu 6 odsto. Ono što ohrabruje, jeste i uspjeh oporbe u samom gradu Neumu, gdje su Hrvatska seljačka stranka , SDP i Hrvatsko kršćanska demokratska unija (HKDU) osvojile gotovo 50 odsto glasova, ali zbog glasova za HDZ iz neumskog zaleđa taj rezultat nije vidljiv u konačnom izbornom zbiru.

Ono što je okarakteriziralo ove izbore u Hercegovini, jeste i što je veliki broj ljudi, koji se razočarao u HDZ-u, oko 30 odsto, još nije odabrao neku drugu stranku za koju će glasati pa je apstinirao, kao i velika većina mlađih birača.

Osokoljen pobjedom u mjestima s većinskim hrvatskim biračkim tijelom, HDZ-ov predsjednik Ante Jelavić je nakon pristizanja izbornih rezultata izjavio da je “za HDZ i hrvatski narod nakon ovih izbora misija Međunarodne zajednice završena”. No, vrlo brzo iz HDZ-a su doprle umjerenije izjave koje pozivaju na brzu implementaciju rezultata izbora, ali i upozoravajuće koje govore da je u slučaju da HDZ bude zaobiđen u formiranju federalne vlade - a što su već najavili Krešimir Zubak i Zlatko Lagumdžija- moguća parlamentarna kriza.

Na osnovu ovih izjava može se zaključiti da HDZ posredno nudi sporazum međunarodnoj zajednici po kojem će oni odustati od bilo čega vezanog za referendum, a zauzvrat dobiti garanciju da SDP, SBiH i Nova hrvatska inicijativa (NHI) neće formirati federealnu vladu bez njih. U tom pravcu Čović je Zubakove i Lagumdžijine izjave o formiranju Vlade bez HDZ-a i SDA nazvao neprimjerenim, kao i izrazom nezadovoljstva tih stranaka lošim izbornim rezultatima. Čović je rekao i da je “načelno moguće formirati Vladu Federacije BiH bez HDZ-a”, ali “to se neće dogoditi jer u Vladi F BiH zagarantiran je paritet a on se ne može ostvariti bez legitimnih predstavnika hrvatskog naroda izabranih na ovim izborima”. Ističe i da su “koalicije koje najavljuju Zubak i Lagumdžija nemoguće, i da do njih neće doći, jer BiH ne smije sebi dozvoliti luksuz parlamentarne krize”.

Uzevši u obzir sve ovo, razvidno je da će međunarodna zajednica imati posljednju riječ. Ako međunarodni predstavnici ne sankcioniraju HDZ zbog referenduma i izjava njihovih lidera u vrijeme kampanje, te ako promijene odluku oko izbora zastupnika za Dom naroda Parlamenta F BiH, sebe će legitimirati kao najboljeg partnera HDZ na izborima. Naime, pred prošle izbore, 1998. godine, Zubak je na zahtjev Visokog predstavnika smijenio više časnika Hrvatskog vijeća obrane, što mu je oduzelo značajan broj glasova. Ove godine odluka OSCE-a o izboru zastupnika u Dom naroda poslužila je HDZ-u kao povod za kampanju za dodatno homogeniziranje hrvatskog naroda pod firmom da će drugi narodi u skladu s tom odlukom Hrvatima birati zastupnike u Parlamentu. Koliko je ona
koristila HDZ-u, ilustruje činjenica da je pred početak ove kampanje HDZ, prema nekim anketama, imao potporu svega 40 odsto biračkog tijela Hrvata u BiH, koja se nakon kampanje i izbora udvostručila.

S druge strane, ako međunarodna zajednica zadrži pomenutu odluku i poduzme odlučne mjere protiv HDZ-a, suočit će se sa parlamentarnom krizom u županijskim skupštinama, a HDZ-ovi zastupnici vjerojatno neće participirati ni u radu federalnog i državnog parlamenta, a opstruiraće i sve odluke centralnih organa na lokalnom nivou. Sve ovo na kušnju stavlja međunarodne predstavnike, te nije lako predvidjeti kako će postupiti. Ono što dodatno otežava njihove moguće radikalne poteze, jeste i evidentan uspjeh Srpske demokratske stranke u Republici Srpskoj, te otvorenim ostaje pitanje hoće li SDS- formirati vladu tog entiteta. A prema dosadašnjim podacima, to je skoro izvjesno.

Iako 2000. godinu ne možemo sporediti sa 1990., ipak postoji mogućnost da SDA i HDZ voljom međunarodne zajednice i mogućom potporom Stranke za BiH toj koaliciji zauzmu vlast u Federaciji BiH , a SDS u Republici Srpskoj. Znači, SDA, HDZ i SDS i dalje na vlasti u BiH.

Zoran Tihić (AIM, Sarajevo)