Tužni dani sajma knjiga

Aim, Zagreb, 12.11.2000.

U Zagrebu je proteklih dana održan 23. sajam knjiga i učila, poznatiji kao Interliber-Educa, uz kojeg se paralelno održava, sajam informatičke opreme: Info, te sajam grafičke industrije i industrije papira: Intergrafika. Tragom nedavno završenog Beogradskog međunarodnog sajma knjiga, na kojem je, nakon desetgodišnjeg izbivanja, gostovalo i oko petnaestak hrvatskih izdavača okupljenih pod nazivom Hrvatski neovisni nakladnici, ideja vodilja ovog članka bilo je istražiti kakav je odaziv tamošnjih, dakle, jugoslavenskih nakladnika na zagrebačkom Interliberu. Premda su se nakon gostovanja hrvatskih nakladnika u Beogradu mogli čuti glasovi kako će se na Interliberu pojaviti neki beogradski neovisni izdavači, na info-štandu zagrebačke književne priredbe mogla se samo dobiti informacija da takvih na ovome sajmu nema.

O tome jesu li ili nisu dotični namjeravali doći, info-dame nemaju pojma. Očito da je činjenica o nepostojanju platnog prometa i međudržavnog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između SRJ i Hrvatske, koji su doveli do nemogućnosti prodavanja tog, prema Škegrinoj antologijskoj definiciji, proizvoda nalik svim ostalim proizvodima, s iznimkom da se ovaj, za razliku od ostalih, nalazi između dvije korice, djelovala kontra-motivirajuće na tamošnje izdavače. Shvatili su, valjda, da se ne isplati plaćati štand za taj knjiški teret, kojeg se na kraju mora vratiti odakle ga se i donijelo. Razlozi pokazivanja zbog eventualne superiornosti u izdavaštvu ovdje očito nisu prevagnuli nad ovim drugima, pragmatičkima. I da je doista tako, predzadnji dan sajma odnosno iznimka koja potvrđuje gore navedeno pojavio se gost suizlagač iz Beograda, nakladnik Tri lipe. Unatoč svim platno-prometnim zavrzlama na štandu ovoga izlagača knjige nisu bile samo za izlog, već ih se moglo bez problema kupiti, i to po cijenama prilagođenim hrvatskom tržištu, dakle, mnogo višim od onih na jugoslavenskom. Takva je situacija, navodno, rezulatat dogovora beogradskog nakladnika i uprave Zagrebačkog velesajma.

No, uz ono malo stranih izdavača, precizno: pet (+ gost suizlagač iz Beograda) - koji su svojim gostovanjem spasili određenje sajma kao međunarodnog - sajam je, neovisno od Jugoslavije, pohodilo Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, budući da je kao zemlja izlagač navedena Crna Gora. Štand Crnogorskog društva nezavisnih književnika nije baš obilovao znatiželjnicima. Posjetitelji bi samo u maniri slučajnih prolaznika samo ovlaš bacili pogled na izloške i nastavili dalje. Stoga su se, valjda, istom nezainteresiranošću predstavnici toga društva odnosili spram rijetkih pojedinaca koji bi zastali da vide ponudu tog nakladnika. Uz časopise različite problematike na ovom su štandu dominirala djela vezana uz aktualnu crnogorsku odnosno jugoslavensku tematiku: promišljanja o crnogorskoj povijesti, neovisnosti i slično. Naslov koji je posebno privukao pažnju bila je knjiga o Crnoj Gori i Miroslavu Krleži.

U kontekstu bivše zajedničke države, dakle, SFRJ uz Crnu Goru zagrebački su sajam pohodili još samo izdavači iz Bosne i Hercegovine, kojih je prema sajamskom katalogu bilo ukupno tri, a prema štandovima dva: banjalučka Mikro knjiga i sarajevski TKP Šahinpahić. U katalogu je uz ova dva bosanskohercegovačka izdavača naveden i sarajevski Jež djl, no, mjesto na kojem su, prema katalogu, trebali biti zauzela je jedna izdavačka kuća iz Zagreba.

• Vidi ovo! Piše na srpskom! - čudili su se pojedinci okupljeni oko štanda banjalučkog izdavača Mikro knjige. Skupinu ju posjetitelja, naime, privukao rečeni štand, na kojem se nalazila isključivo informatička literatura, uglavnom priručnici tipa: Windows 95 za neupućene, Internet Biblija, Excel 2000 Biblija, i sve u tom stilu. Budući da su izdanja takve literature isto ili slično naslovljena i u hrvatskoj verziji, radoznali nisu mogli ne vrisnuti od šoka kad su zavirili u sadržaj. Na takve reakcije posjetitelja Banjalučani bi se samo kratko nasmiješili i znatiželjnima nastavljali dijeliti sajamske cjenovnike svoje izdavačke kuće.

I drugi je bosanskohercegovački izdavač, sarajevski Šahinpašić privukao pažnju hrvatskih posjetitelja, u ovom slučaju ne zbog bosanskog jezika, već zbog monografije o Hrvatskoj, koju se na tom štandu moglo vidjeti i/ili kupiti na tri jezika - engleskom, talijanskom i njemačkom - po cijeni od, za hrvatske knjiške cijene, jeftinih pedeset kuna. Da čuđenje bude veće rečena je turistička monografija djelo izdavača IRO Motovuna, tiskana u Kranju 1987. godine uz svesrdnu suradnju tadašnjeg hrvatskog turističkog saveza. Hrvatima je tako, na međunarodnom sajmu knjiga, veću pažnju plijenila monografija o matičnoj im zemlji nego recimo Islamski bonton ili slična izdanja nespecifična hrvatskom nacionalnom svjetonazoru. Iole pažljivije oko, osim hrvatske turističke monografije, Islamskog bontona i 10001 noći, primjetilo bi kako je, zapravo, kroz ostale naslove/autore knjiga na ovome sarajevskom štandu dočarana kratka ratna odnosno politička nevesela povijest Bosne devedesetih godina. Jer kako drukčije iščitati simboliku izdanja o Daytonskom sporazumu, svjedočanstva o silovanjima bosanskih žena, naslove koji problematiziraju uzavreli balkanski lonac, a koje potpisuju Richard Holbrooke i Carl Bildt.

Sukladno novome imidžu o otvorenosti vlasti spram građana koji novi hrvatska vlastodršci žele stvoriti kod javnosti kada su u pitanju, nekoć od oka iste te javnosti strogo zatvorene, državne institucije, pogoduje bogato opremljeni štand Ministarstva obrane na ovogodišnjem Interliberu. Osim publikacija ovoga ministarstva, koje se na ovome štandu mogu kupiti, posjetiteljima su radoznalost ipak, ako ne isključivo, daleko više zagolicala tri računala spojena na internet-stranice rečenoga ministarstva, i/ili izložena maljutka. Domaćini su sukladno funkciji koju u Radoševom ministarstvu obavljaju izlazili u susret znatiželji posjetitelja. Tako su djelatnici u civilu zainteresirane za računala/internet, posebice ono dizajnerski privlačnije (skuplje) Apple Macintosh-ovo, upućivali na sadržaj internet izdanja dviju publikacija Ministarstva obrane: Hrvatskog vojnika i Obrane, gdje se kao posebna poslastica nudila snimka vježbe desanta koju su združenim snagama izveli hrvatski & američki vojaci na otoku Žirju. Uniformirani su, pak, djelatnici bili zaduženi za publiku militantnijeg ukusa, onu, naime, zaintresiranu za način rukovanja maljutkom, gdje su posjetitelji u simuliranom radarskom navođenju za preciznost bili nagrađeni propagandnim materijalom Ministarstva obrane.

Proporcionalno s pristupačnošću hrvatske vojne komponente običnom puku, na ovogodišnjem su Interliberu istom tom puku financijski pristupačnim postali misli i djela tzv. stvoritelja hrvatske države, Franje Tuđmana. Tako na štandu nacionalne izdavačke kuće Narodnih novina, po svega deset kuna možete kupiti knjigu Dr. Franjo Tuđman - Misao hrvatske slobode od nacionalne ugroženosti do državne samostalnosti (fragmenti: misli i pogledi), koju je uredio nekadašnji glavni urednik Vjesnika i veliki fan lika i djela pokojnog Tuđmana Nenad Ivanković. Izdvojite li još deset kuna svoju biblioteku možete obogatiti i naslovom nekadašnjeg ljutog hadezeovca Zlatke Canjuge, veoma simboličkog naslova: Posljednji razgovor s hrvatskim Judom. Ako ste već kupili Franju i Zlatka, nećete osiromašiti ako izdvojite još cenera za Opasna vremena hadezeovog ne-jude, Vladimira Šeksa. Unatoč užasno niskoj cijeni dotični se trojac ipak ne prodaje.

Osim Narodnih novina Tuđmana se moglo kupiti i na štandu Sveučilišne naklade, no cijena mu je bila deset puta veća. Tako se po cijeni od sto kuna moglo birati između tri produkta tog velebnoga hrvatskoga povjesničara, a to su uvelike poznata Bespuća hrvatske zbiljnosti, zatim ništa manje poznate Usudbene povjesnice, te nešto manje popularna Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji. Prema riječima domaćina Sveučilšne naklade sto kuna je veoma povoljno budući da se iste knjige u knjižarama prodaju po cijeni od 300 kuna. No, unatoč tako velikom popustu već jako dugo nitko nije pokazao ni najmanji interes za Franjine umotvorine. Na komentar kako negdje Tuđmanova misaonost vrijedi deset puta manje nego na njihovom štandu, dotična je gospođa samo kratko promrmljala: "Tamo joj, valjda, cijena realna - košta koliko vrijedi".

Budući da je ovogodišnji sajam bio iznimno loše posjećen kako od strane izlagača tako i od strane posjetitelja. Rijetki među ovim potonjima su mogli nesmetano i u miru pročešljati sve štandove pošteđeni frustrirajuće gužve, čiji je izostanak, s druge pak strane, unio nervozu među ono malo izdavača. Jedine gužve bi, s vremena na vrijeme, prouzročili organizirani posjeti školaraca. No, to je bilo gotovo nezamjetno, budući da bi takvi posjeti uglavnom kratko trajali i obično završavali na, čini se većini posjetitelja, zanimljivijem sajmu Info-a, unatoč činjenici da je za posjet tom sajmu trebalo platiti jednokratnu ulaznicu po cijeni od 30 kuna odnosno 20 za đake i studente.

Uzme li se u obzir da je ovogodišnji Interliber solidnom i raznovrsnom (sukladno kako dobnom tako i interesnom apetitu) ponudom naslova, s naglaskom na solidan broj novih naslova i usporedi li mu se potom posjećenost s onom koja je obilježila isti nedavni beogradski sajam knjiga, nezainteresiranost publike utoliko teže pada, ukazuje, naime, da u hrvatskoj knjiškoj svakodnevici, kako pjesnikinja Tatjana Gromača veli, nešto nije u redu.

Ivana Erceg