AIM predizborno istraživanje: Kako su radile državne institucije

Radni dan tročlanog predsjedništva BiH košta 8 miliona maraka!

AIM, SARAJEVO, 08.11.2000. Jedan od poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta BiH procjenjuje da je najbolji rezultat ove najviše državne zakonodavne institucije činjenca da je usvojen Zakon o državnoj graničnoj službi. No, ovaj zakon uopšte nije usvojio Parlament BiH nego ga je, nakon niza jalovih rasprava u tom domu, proglasio, odnosno nametnuo, Visoki predstavnik za BiH Volfgang Petrisch! Već ova činjenica ukazuje na stvarne učinke rada državnog Parlamenta koji je u proteklom dvogodišnjem sazivu održao 25 sjednica koje su u zbiru trajale 36 dana za Predstavnički dom, i 29 za Dom naroda.

Istini za volju - državni Parlament je usvojio 10 zakonskih akata u formi nacrta i 15-ak zakona od kojih je par naknadno (jedan od njih je o popunjavanju upražnjenog mjesta u Predsjedništvu BiH) pretrpio ozbiljne intervencije od strane Visokog predstavnika. Možda bi se kao najbitniji mogli izdvojiti zakoni o trezoru BiH, o slobodi pristupa informacijama, o finansiranju političkih stranaka, o državljanstvu i o izmjenama i dopunama zakona o imunitetu, a kojij je većinu, opet, pripremilo OHR. U istom vremenskom periodu Visoki predstavnik je, zbog nemogućnosti postizanja dogovora u Parlamentu BiH, sam proglasio (nametnuo) gotovo isto toliko zakona - o grbu, zastavi, pomenuti o državnoj graničnoj službi, administrativnim taksama i tarifama administrativnih taksi, o izmjenama zakona o privatizaciji preduzeća i banaka.

U pisanoj informaciji koju je AIM dobio iz Sekretarijata Parlamenta BiH o učinku u proteklom poslaničkom mandatu, stoji i da je Parlament "razmatrao 73 razna sporazuma BiH sa medjunarodnim asocijacijama, i donio isto toliko odluka o davanju saglasnosti za ratifikaciuju tih Sporazuma, usvojio 7 raznih odluka, 14 raznih zaključaka, 16 raznih izvještaja i 12 raznih informacija". Koje su to razne informacije, zaključci i izvještaji novinar nije uspio saznati - na molbu da ostvari uvid u zapisnike sa sjednica dobio je odgovor da se to ne praktikuje, da se novinar možda ne bi snašao, te da za to treba mnogo vremena a da u administraciji Parlamenta nema dovoljno službenika da bi jedan mogao izdvojiti toliko vremena za novinare ("Znate, u federalnom Parlamentu u administraciji radi više od 100 ljudi, a kod nas tek 22 i molim vas da i to koristite kao informaciju" obavjestio nas je sekretar parlamenta.) i tako dalje i tako dalje.

Inače, ove najelementarnije informacije o radu državnog parlamenta bilo je veoma teško dobiti - ko uopšte može da ih da, na koji način, ko koga može da ovlasti za pružanje informacija javnosti i slično, prilično je maglovito riješeno, odnosno nije dovoljno definisano ili se barem tako nastoji prikazati, dok se u isto vrijeme svi plaše dodatnog posla koji bi se sastojao u prikupljanju informacija za novinare. S druge strane prilično poražavajuće zvuči činjenica da ni sami poslanici ne znaju kojima su to "raznim informacijama" raspravljali, koje su zaključke ili izvještaje usvojili, a pravdaju se riječima kako se radi o obimnim materijalima, mnoštvu papira i velikoj dokumentaciji koju nije ni malo lako pretraživati. "Zamolite one u tajništvu/sekretarijatu Parlamenta!", govore skoro svi državni poslanici koje je AIM kontaktirao, a potom nam u tajništvu/sekretarijatu vele da je to puno posla za tako malo ljudi, i eto čarobnog kruga. No, možda im nije zamjeriti jer po vlastitoj procjeni poslanika: "Državni Parlament BiH nije skupa institucija!", tvrde mnoge od njih. "To je jedan niskobudžetni parlament i novci koje smo mi potrošili su ništa naspram troškova Vijeća ministara ili Predsjedništva BiH!" Inače ta procjena "niskobudžetni" prevedena u brojeve glasi 1,5 milion KM za prvih devet mjeseci ove godine. Od ove cifre oko 500.000 KM su materijalni troškovi - smještaj poslanika koji doputuju u Sarajevo na sjednice, putni troškovi i slično, poslanički paušali su 420.000, a plate profesionalnih poslanika su odnijele blizu 212 hiljada, dok su zaposleni, dakle administracija, za isto vremenski period "koštali" koštali više, odnosno oko 223 hiljade KM. Prostom logikom posmatrano, ovo bi moglo značiti da je za dvije godine potrošeno blizu 4 miliona KM, što i ne bi bilo mnogo da su poslanici zaista sami usvojili barem taj famozni zakon o državnoj graničnoj službi, kako vele.

Državni parlament BiH, inače, sastavljen je od dva doma - Predstavničkog i Doma naroda. Predstavnički dom je sastavljen od predstavnika političkih partija koje su na prošlim izborima, 1998. godine dobije povjerenje gradjana BiH, a Dom naroda od po pet Srba imenovanih od strane republike Srpske i po pet Bošnjaka i Hrvata imenovanih od strane Federacije BiH. U njihovim ingerencijama nalaze se državna medjunarodna trgovina, vanjska politika, telekomunikacije, komunalije, električna energija i regulisanje državne granice. Promatrajući rad prije svega Predstavničkog doma, jer je on taj koji se prvi odredjuje prema svim aktima, stiče se utisak da je taj isti dom najvećim dijelom sastavljen od ljudi koji imaju zadatak da opstruiraju i najmanji pomak u zaživljavanju države BiH. Kako drugačije uostalom komentarisati činjenicu da su oba Doma parlamenta u proteklih 2 godine imali po 25 sjednica i da nisu uspjeli usvojiti zakone o grbu, zastavi, himni, zajedničkim odnosno jedinstvenim putnim ispravama za sve gradjane BiH, o državnim praznicima, o izbornom zakonu kojih je bilo dva ili tri u proceduri, pa na kraju i esencijalni zakon o toj državnoj graničnoj službi i to u trenutku kada BiH "opasva" granica koja je "šuplja" na najmanje 500 mjesta a čija bi kontrola mogla donositi, tvrde znalci, milijardu DEM godišnje!? I sami principi glasanja o odlukama Parlamenta sazdani su tako da je veoma teško zadovoljiti one koji znače usvajanje odredjenog dokumenta, odnosno vrlo lako je instalirati opstrukciju. Naime, prema Poslovniku o radu, i to upravo onom koji nije ni postojao do unatrag tri mjeseca (do tada se radilo prema privremenom Poslovniku) odluke se donose prostom većinom, ali da se u zbiru najmanje 22 poslanika što je ujedno i kvorum. Istovremeno, važno je da u ovih 22 glasa za, protiv ili suzdržana mora biti ne više nego po jedan trećina glasova iz oba entiteta. U protivnom - glasanje ne važi i traži se drugo rješenje - daljnje usaglašavanje akta na Kolegiju Doma ili u stručnoj komisiji Doma.

No, nije sva odgovornost na poslanicima. Zakonska ili druga akta koja bi trebao razmatrati Parlament BiH u proceduru mogu stavljati svi poslanici, samostalno ili u grupama, potom Predsjedništvo BiH (čija se tri člana biraju direktno, na izborima) koje je izvršni organ vlasti i koji bi vremenom trebao prerasti u tek protokolarni organ, te Vijeće ministara BiH - izvršni organ, praktično državna vlada koju imenuje Parlament BiH. Poslanici nisu zadovoljni komunikacijom sa Predsjedništvom, ali ni sa Vijećem ministara koje u proteklom periodu čak mjesecima nije uopšte funkcionisalo. Poslanici u Parlamentu BiH nisu zadovoljni saradnjom sa ova dva izvršnja tijela: "Zbog postojanja ustavne nedorečenosti u smislu kompetencija, jednom se Predsjeništvo pojavljuje kao izvršni organ, a drugi put Vijeće ministara. Stoga često dolazi do dupliranja i nesnalaženja, a nerijetko se ova nedorečenost koristi kao alibi za loš rad", priča jedan od opozicijskih poslanika. .

Napomene radi - Predsjendištvo BiH sastoji se od tri kabineta u kojima radi po 15 ljudi, državnog protokola u kome radi 6 službenika, ima sekretarijat u osnivanju koji će takodjer brojati 15 ljudi, i uz koji će djelovati protokol, službe za informisanje, obezbjedjenje i materijalno-tehnička služba. U ovom trenutku Predsjendištvo BiH nema jedinstveni žiro-račun, a član iz Republike Srpske ima gotovo sve svoje službe u Banjaluci, ali i dodatni kabinet. Odnedavno je gotovo cijelo Predsjendištvo - sva tri člana sa pripadajućim kabinetima u kojima djeluju lični savjetnici, šefovi ureda, lični sekretari, sekretari, vozači i slično - smješteno u istu zgradu u centru Sarajeva - zgradu Predsjedništva koja je ujedno i vlasništvo Predsjedništva. Naime, član Predsjedništva iz RS čeka završetak ovih izbora i iseljenje predsjedika i dopredsjednika Federacije BiH kako bi uselio u dio zgrade koji ovi sada koriste. Državno Predsjeništvo košta gradjane BiH oko 250.000 mjesečno (mjesečni rad jednog kabineta košta u prosjeku, prema ciframa za posljednjih devet mjeseci, oko 87.428,90 KM), dakle više od 8 hiljada KM košta samo jedan jedini dan rada tročlanog Predsjeništva BiH!

Podatke o radu Vijeća ministara izmedju dva izborna procesa, novinar AIMa nije uspio naći - jedini službenik koji ima ovlasti dati ih danima je nedostupan. Pojašnjenje koje smo dobili nakon dužeg traganja za njim jeste da mu je "sekretarica na bolovanju pa se nema ko javiti na telefon!" No, opšte je poznato da je Vijeće ministara imalo višemjesečni prekid rada - kopredsjedavajući je podnio ostavku, a imenovanje novog je čekalo na novi zakon o Vijeću ministara, potom su kreirana neka nova ministarstva, a u ovom trenutku sve službe nisu popunjenje svim potrebnim kadrovima. U svakom sučaju u ovom trenutku vjerovatno malo ko zna koliko ljudi zaista djeluje u okviru Vijeća ministara BiH, ili koliko bi trebalo da djeluje. Ipak AIM je uspio doći do finansijskog izvještaja u kome stoji da je VM BiH za prvih šest mjeseci ove godine potrošilo 805.100 KM: za plate 374.400KM, razne naknade zaposlenim 43.730, putne troškove 36.102, reprezentaciju malo više od 26.000, odvojen život i smještaj onih koji žive van grada u kom rade oko 19.000KM, gorivo i održavanje vozila 31.557KM, PTT troškove 53.768 KM te za nešto što se zove "ostale obaveze i troškovi" 85.900km. Istini za volju, ovo je manje nego je na početku godine predvidjeno budžetom Vijeća ministara, ali je istovremeno i činjenica da je u ovaj period uključen i pomenuti duži zastoj u radu.

Mnogi upitani poslanici za AIM komentarišu da im je žao što Parlament BiH nije imao ozbiljniju komunikaciju sa javnošću. Naime u jednom trenutku sarajevska TV BiH odbila je direktno prenositi sjednice Predstavničkog doma Parlamenta BiH jer joj na račun nije bio uplačen iznos novca na koji su računali. Nakon toga javnosti su ostale smao skraćene priče u dnevnim štampanim medijima. I jednom trenutku je sarajevska lokalna TV, Studio 99, odlučila direktno prenositi te sjednice i tek tada je dio javnosti, dakle samo onaj koji "hvata" signal Studija 99, mogao pratiti ove sesije koje gotovo redovno balansiraju na tankoj liniji izmedju lakrdijaštva i sramnosti. Osim par časnih izuzetaka (treba li reči iz opozicije) a koji su u dosadašnjem sazivu bili u manjini i obično ismijavani i preglasavani od strane SDA-SDS-HDZ koalicije.

Na kraju - prema posljednjem predizbornom krugu ispitivanja javnog mijenja koje provodi američki Nacionalni demokratski institu, većinu u parlamentima, i državnom i federalnom, osvojiće SDP BiH - u oba po jednu trećinu ili više, dok će u Narodnoj Skupštini Republike Srpske najveći broj mandata imati SDS. Sve analize ukazuju na to da će BiH u strukturama vlasti imati značajanu promjenu omjera snaga. Uostalom, bilo bi i vrijeme da nakon "deset najtežih godina" nastupi bolji period za sve gradjane BiH, a ne samo za elitističkim nacionalno-partijske krugove.

Rubina ČENGIĆ (AIM, Sarajevo)