Kaznena prijava protiv Tuđmanove kćeri

Aim, Zagreb, 4.10.2000.

Policijska uprava zagrebačka s prvim je danima studenoga javnosti konačno potvrdila ono s čim je ta ista javnost ionako načisto već godinama: Nevenka Tuđman koristila je svoju društvenu i političku moć kako bi tokom devedesetih na protuzakonit način stekla višemilijunsku zaradu. Kćer prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, tokom druge polovine devedesetih utjecala je da njezin prijatelj Igor Knežević dobije desetke poslova na ugradnji i servisiranju telefonskih centrala u Ministarstvu znanosti i tehnologije, te Ministarstvu obrane, kao i ustanovama koje su se preko ovih ministarstva financirale iz državnog budžeta. Knežević bi potom Tuđmanovoj isplaćivao gotovinsku proviziju od 15 postotaka, te je policija u dosadašnjem dijelu kriminalističke obrade utvrdila kako je do jučer nedodirljiva hrvatska princeza na taj način zaradila najmanje 2.150.000 kuna.

Krim-obrada na zahtjev državnog odvjetništva pokrenuta je ovog proljeća, nakon što je splitski tjednik Feral Tribune objavio pismenu izjavu Igora Kneževića, netom ovjerenu kod javnog bilježnika. U izjavi je Knežević detaljno popisao 43 obavljena posla, s nazivima institucija i točnim iznosima naplaćenih računa, te 43 isplate provizija Nevenki Tuđman, u njenom domu ili firmi. Dometnuto je također kako je potpisnik "u daljnjem postupku spreman objasniti načine i postupke transakcija", kao i načine na koje je "došao u poziciju realizacije samih poslova", a novinarima je rekao da će s njima razgovarati "tek kada državni organi učine svoje". Nakon gotovo pola godine opstruiranja krim-obrade u samoj policiji, međutim, s objavljivanjem osnovane sumnje nad Tuđmanovom i Kneževićem otkrio je Feral još nešto: u MUP-u je političkim kanalima spriječeno privođenje Nevenke Tuđman.

Naime, prema navodu neimenovanog izvora, iako je do privođenja dvoje kriminalnih suradnika trebalo doći, načelnik Odjela za gospodarski kriminalitet u ministarstvu Tomislav Buterin utjecao je da se to ne dogodi. Ovaj djelatnik policije inače se u javnosti smatra odgovornim za bijeg poznatog tajkuna Josipa Gucića, također po političkom diktatu krugova zainteresiranih za zataškavanje počinjenog kriminala u proteklih deset godina, a pod patronatom vladajućeg HDZ-a. Policija je pokušala novinarima objasniti kako nije bilo osnove niti potrebe za privođenje sumnjivih Nevenke T. i Igora K., no pokazalo se da to nije istina. Od četiri moguća razloga za privođenje sumnjivih lica, u ovom slučaju bila su zadovoljena bar dva: ako postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će osumnjičenici pobjeći, i ako postoji bojazan da će ometati daljnji postupak utjecajem na svjedoke.

Uostalom, isti razlozi već su bili iskorišteni u slučajevima kaznenih postupaka nad tajkunima Miroslavom Kutlom, Antunom Novalićem i (političarom) Ivanom Herakom. No, budući da su ova trojica - za razliku od Gucića i Tuđmanove - već bili žrtvovani od strane bivše vlasti, nitko se u svoje vrijeme nije pretrgao da bi ih poštedio od privođenja, i tako im omogućio bijeg ili utjecanje na svjedoke. S obzirom na broj ponovljenih kriminalnih radnji koje se pripisuju Nevenki Tuđman i Igoru Kneževiću, lako je pretpostaviti da je broj zainteresiranih za njihov spas povelik, i da je u izravnu pljačku državnog novca ovdje bilo upleteno puno sudionika. Naime, samo preko Ministarstva znanosti Knežević je dobio pravo na ugovaranje poslova ugradnje i održavanja telefonskih centrala u deset fakulteta ili instituta od Zadra i Poreča do Zagreba i Osijeka...

Naravno, potvrđeno je kako Nevenka Tuđman ipak nije nazivala pojedinačno dekane, kako bi im osobno preporučila baš Kneževića, kao najpovoljnijeg meštra od telefonije. Serijski rad na institucijama hranjenim novcem od poreznih obveznika tražio je da Knežević bude postavljen na mjesto s kojega se službeno odlučivalo o izvođaču radova. Riječima policijskog priopćenja: "(...)Nevenka T. koristeći svoj društveni položaj i ugled, utjecala je da se ne obavi službena radnja koja se morala obaviti i omogućila Igoru K., vlasniku obrta za popravak kućanskih aparata i telefona, da bez natječaja, sa srednjom stručnom spremom bez kvalifikacija i bez stručnih referenci, bude postavljen dana 10.04.1996. g. na razini Ministarstva znanosti za glavnu stručnu i odgovornu osobu od provođenja natječaja, odabira izvođača i vršenja nadzora izvedenih radova ugradnje telefonskih centrala."

I tako je Igor Knežević postao stručni konzultant za telefoniju i telekomunikacije u ovome ministarstvu. Većinu radova je dodjeljivao poduzeću Alcatel, s kojim je njegova privatna firma Telecom otprije imala potpisan ugovor o posredovanju. Ili, poduzeću Ericsson-Tesla, čiji je Telecom bio tzv. podizvođač... U slučajevima dvaju zagrebačkih fakulteta, Knežević je poslove izravno dodijelio vlastitoj firmi Datanet, a kako nalaze policijski krim-istražitelji: "Nevenka T. počinila je i kaznena djela jer je koristeći svoj društveni položaj i ugled utjecala da Igor K. dobije poslove za svoj obrt Telecom i u Privrednoj banci Zagreb, tada u vlasništvu RH, JP Robni terminali i Končar Imobilija, bez ili sa nepotpunim natječajem". U dosadašnjem dijelu krim-obrade utvrđeno je da je Knežević od ova tri naručitelja radova, te od Alcatela i Ericsson-Tesle, naplatio 10.066.473,18 kuna.

Međutim, samo Ministarstvo znanosti bilo je za dvoje suradnika malo, pa su se rastegnuli i do MORH-a, s ugradnjama telefonskih centrala u Brodarskom institutu i zakladi Spasimo djecu Hrvatske, a sve je ugovoreno i plaćeno preko potonjeg ministarstva. Rečena zaklada zanimljiva je po tome što je njezina predsjednica bila i do danas ostala Ankica Tuđman, majka Nevenke i supruga tadašnjeg hrvatskog predsjednika. Ali, dio posla na telefonizaciji zaklade - možda zato jer se posao često "nosio doma" - upisan je s adresom Nazorova 59. Točnije, u obiteljskoj kući Tuđmanovih... Treba li sumnjati, Nevenka Tuđman i Igor Knežević imali su monopol na ugradnju i servisiranje telefonskih centrala u valjda svim institucijama pod spomenuta dva ministarstva. Tako su i osumnjičeni za "zloporabe obavljanja dužnosti državne vlasti" (Igor K.) i "protuzakonito posredovanje" (Nevenka T.).

Kneževićevo svjesno namještanje da "državni organi učine svoje" može se protumačiti njegovom procjenom o promjeni političkih okolnosti, koje su mu omogućavale kriminalno bogaćenje. Nitko od drugih svjedoka nije do danas javno progovorio o suradnji s osumnjičenima, no ne treba dvojiti kako su neki ispričali policiji dosta toga - drukčije bi ovi detalji u krim-obradi bili teško utvrdivi. Ostaje više nego opravdana bojazan da bez Kneževićevog istrčavanja, i bez nekoliko medijskih pritiskanja izvršne državne vlasti, sama bi policija otkrila i poduzela malo ili ništa. Dokazuje to dugo polugodišnje razdoblje tokom kojega je predmet "Tuđman & Knežević" skupljao prašinu, a sada i sprječavanje privođenja dvoje osumnjičenih. Njihovo izvođenje pred suca nikad nije bilo izvjesnije, no zbog dosadašnjeg razvoja događaja ipak ćemo si dopustiti oprez sve dok se u to konačno ne uvjerimo.

Igor Lasić