Većina za referendum i međunarodno priznanje

Javno mnjenje u Crnoj Gori

Prema oktobarskim istraživanjima koja su sprovedena u okviru projekta "Javno mnjenje u Crnoj Gori 2000.", referendum priželjkuju tri četvrtine, a neki oblik državne suverenosti dvije trećine gražana Crne Gore

AIM Podgorica, 01.11.2000. godine

Kada bi se poštovala odluka većinske Crne Gore, referendum o njenom državno-pravnom statusu bio bi raspisan u veoma dogledno vrijeme. Jer, iz preliminarnih rezultata istraživanja koje je od 15. do 23. oktobra, za potrebe Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) obavila agencija "Damar", proizilazi da tri četvrtine građana Crne Gore priželjkuje da se pitanje budućeg statusa njihove države riješi referendumom.

Gotovo polovina od 1453 ispitanika iz osam najvećih crnogorskih opština: Berana, Bijelog Polja, Bara, Pljevalja, Herceg Novog, Nikšića, Podgorice i Cetinja, preciznije njih 43,7 odsto, smatra da je referendum "jedini logičan potez", dok dodatnih 31,2 odsto takođe vjeruje u referendum, ali misli da sa njim treba sačekati do kraja najavljenih srpsko-crnogorskih pregovora. S druge strane, održavanju referenduma protivi se svega 17,8 odsto anketiranih koji smatraju da "uprkos svemu Crna Gora mora ostati u zajednici sa Srbijom bez alternative i preduslova".

Kada je u pitanju državni status Crne Gore, i najnoviji podaci govore da je najviše onih koji priželjkuju njenu potpunu samostalnost (36,8 odsto). Slijede sljedbenici ideje o Savezu država Crne Gore i Srbije na osnovu platforme Vlade Crne Gore (26,1 odsto). Tek na trećem mjestu su građani Crne Gore koji svoju budućnost vide u dana{njoj SRJ (19 odsto). A među anketiranim je bilo i deset odsto ispitanika koji, po sistemu "jedan predsjednik, jedan parlament...", zagovaraju unitarizaciju federalne zajednice.

Relativno iznenađenje predstavlja činjenica da su rezultati ovog istraživanja, kada je u pitanju državno-pravni status Crne Gore, gotovo identični ispitivanju ra|enom u aprilu ove godine - odstupanja su najviše jedan odsto. Dakle, krupne političke promjene u Beogradu i odlazak Slobodana Miloševića sa (javne) političke scene nijesu uticale na raspoloženje crnogorske javnosti kojoj zajednička država sa Srbijom nije ni bliža ni dalja nego što je to bila u miloševićevoj eri. Međutim, ipak su uočljive značajne promjene koje bi mogle dovesti do novih pregrupisavanja na crnogorskoj političkoj sceni.

Rezultati CEDEM-ovog istraživanja daju prilično jasan profil i zagovornika crnogorske samostalnosti i pobornika zajedničke države. Najinteresantnija je činjenica da su, pored članova i simpatizera LSCG i SDP, tradicionalnih pobornika crnogorske nezavisnosti, "prelomili" i pristalice DPS. Više od polovine ispitanika koji svoj glas na izborima daju, ili će dati DPS-u podr`avaju referendum (sad - 57,3; nakon pregovora sa Srbijom dodatnih 36,4 odsto) i suverenu Crnu Goru (54,3 odsto). Tek nakon suverenosti kao opcija budućeg državno-pravnog statusa Crne Gore dolazi platforma Vlade CG. Ovaj projekat među pristalicama DPS ima podršku 36,8 odsto ispitanika. Da pristalice DPS-a zajedničku državu Srbije i Crne Gore sve rjeđe vide kao optimalno rješenje pokazuje i podatak da gotovo dvije trećine sljedbenika najjače crnogorske partije u Srbiji ne vidi srodnu političku grupaciju. Naime, 48,3 odsto anketiranih glasača DPS-a odabralo je opciju "nije mi bliska ni jedna", dok 11,3 odsto "ne zna" najbližu političku opciju iz Srbije.

S druge strane, sljedbenici SNP i dalje kao najbliskiju prepoznaju SPS (51,9 odsto), mada je primjetan i nagli porast popularnosti DSS Vojislava Koštunice (25,1 odsto simpatizera SNP smatra da im je ovo najbliža politička partija iz Srbije). Velike razlike uočljive su i na drugim značajnim pitanjima. Sadašnju SRJ podržava 54,8 odsto pristalica SNP. Slijede zagovornici unitarizacije. Njih je 28 odsto unutar SNP-a. Istovremeno, održavanju referenduma protivi se skoro polovina pristalica ove partije, preciznije - 49 odsto. Nakon njih su SNP-ovci koji smatraju da sa referendumom treba sačekati (23,4 odsto), odnosno, da ga treba održati kao "jedini logičan potez" - 20,1 odsto.

Razlike su uočljive i kada se u obzir uzme nacionalno opredjeljenje ispitanika. Dok većina Crnogoraca zagovara referendum i suverenost (49,7 odnosno 53 odsto), Srbi koji žive u Crnoj Gori priželjkuju očuvanje SRJ (38,1 odsto) i protive se referendumu (42,6 odsto). Istovremeno, čak četvrtina anketiranih Srba kao najbolji model buduće zajednice vidi unitarnu državu!

Uočene podjele za i protiv referenduma, odnosno nezavisnosti, i političko opredjeljenje zagovornika ovih opcija ukazuju na mogućnost stvaranja "procrnogorskog" odnosno "projugoslovenskog" ("prosrpskog") bloka na političkoj sceni Crne Gore. U prvi bi mogle ući pristalice DPS, LSCG i SDP (trenutan rejting pokazuje da ovim partijama trenutno pripada 30,2; 8,5; odnosno 6,3 odsto) a u drugi SNP i NS (23,9 i 3,3 odsto).

A kada su u pitanju politički procesi u Crnoj Gori zanimljivo je konstatovati da, po prvi put u ovoj godini, Svetozar Marović nije najpopularniji crnogorski političar. Primat na listi popularnosti preuzeo je Milo Đukanović, a rezultati istraživanja pokazuju da je do ove smjene došlo zbog pada Marovićeve popularnosti u vlastitoj partiji. Primjera radi, dok je u aprilu 61,1 odsto sljedbenika DPS Marovića ocjenjivalo peticom, sada je to uradilo tek 46 odsto glasača ove partije. Mnogi analitičari su spremni da ovu promjenu stave u kontekst izjašnjavanja o državnoj budućnosti Crne Gore, potkrjepljujući svoje tvrdnje podatkom o rastu broja DPS-ovaca koji podržavaju opciju samostalnosti, i činjenicom da se upravo Svetozar Marović prepoznaje kao lider partijskog krila koje se suprotsavlja ovim nastojanjima.

Rezultati istraživanja popularnost pojedinih političara u Crnoj Gori, istovremeno, pokazuju da pristalice "projugoslovenske" opcije lidera ponovo nalaze van Crne Gore. Nakon Slobodana Miloševića sada je to Vojislav Koštunica, koji je u Crnoj Gori popularniji od čelnika SNP i NS koje se zalažu za očuvanje srpsko-crnogorske federacije. Izgleda da se u dijelu crnogorske javnosti i dalje njeguje kult "vođe iz Beograda", ma kako se on zvao, odnosno, kakva su njegova politička opredjeljenja.

Zoran RADULOVIĆ (AIM)