Lovili Mesića, ulovili Budišu

Aim, Zagreb, 30.10.2000.

Rasprava o promjenama hrvatskog Ustava, koja je proteklih tjedana uzvitlala čitave kvintale prašine - od čega je dio očito unaprijed bio namijenjen za bacanje u oči - ipak se primiče kraju. Saborski Odbor za Ustav, koji je ovlašten izraditi konačnu verziju teksta koji će se zatim naći na rasparvi i glasanju u parlamentu, održao je zadnju sjednicu, na kojoj su glavnom temom trebali biti prigovori i prijedlozi šefa države Mesića na dotadašnji tekst promjena, ali se zatim prometnuo u nešto drugo.

Najkraće rečeno, zakrpane su rupe koje su se u dosadašnjoj raspravi otvorile između Mesića i premijera Ivice Račana, kojeg je u tome najsrčanije branio prvi čovjek desnih liberala (HSLS) Dražen Budiša, druge po snazi stranke unutar vladajuće koalicije. No, u istome mahu otvorila se rupa, možda i provalija, između Budiše i prve dvojice, štoviše glavne silnice sukoba preselile su se sa relacije Mesić - Račan na relaciju Račan-Budiša. A taj sukob mogao bi imati daleko razornije posljedice, jer implicira mogućnost raspada vladajuće šestostranačke koalicije (kojoj Mesić formalno ne pripada), a to znači i mogućnost raspisivanja izvanrednih izbora.

No, najprije kako je zakrpana pukotina između Mesića i Račana. Puno lakše nego što se mislilo. Spomenuti saborski Odbor na svojoj je zaključnoj sjednici otklonio neke od najeksponiranijih Mesićevih zahtjeva, kao što je njegov zahtjev da se predsjedniku Republike zadrži titula državnog poglavara, ili neka slična, da on predlaže suce Ustavnog suda i guvernera Narodne banke, da imenuje šefove svih, vojnih i civilnih tajnih službi, i nadzire njihov rad.. Ali, ti zahtjevi bili su toliko pretjerani, čak i ekscentrični, da se unaprijed moglo znati kako Mesić to čini po sistemu "traži više da dobiješ što stvarno želiš". I tako je uglavnom i bilo.

Tako je izgledalo da će poslije velike bure, u kojoj su se posvađala dva ključna čovjeka nove hrvatske vlasti, Mesić i Račan, sve biti vraćeno na početak. A to znači da odavno proklamirano načelo da će Hrvatska imati relativno jaku Vladu, ali koja će odgovarati Saboru, i relativno slabog predsjednika Republike, koji će međutim, kao neposredno izabran, zadržati značajne ovlasti u unutrašnjoj i vanjskoj politici. I sve bi to sličilo na napete političke drame sa sretnim ishodom, da se u posljednji trenutak nisu uskopitnuli Budiša i njegov HSLS. Iako u posljednje vrijeme upravo kidišu na Mesića i male stranke u vladajućoj šestorki da razbijaju monolitnost aktualne vladajuće garniture, desni liberali još su jednom pokazali, sada i sa sudski preciznim dokazima, da su upravo oni ti koji to čine.

Zajedno s HDZ-om oštro su se suprotstavili prijedlogom koji se pojavio na Odboru za Ustav da predsjednik Republike ima pravo na prijedlog Vlade raspustiti parlament i raspisati nove izbore. Umjesto toga HDZ i HSLS tražili su da u slučaju kada Vlada podnese ostavku predsjednik države u roku od petnaest dana predloži kandidata za novog mandatara Vlade, te da to može učiniti i jedna petina parlamentarnih zastupnika. Pri tome bi se najprije glasalo o mandataru kojeg preloži predsjednik, a ako ovaj ne bi prošao, i o mandataru kojeg su predložili sami zastupnici. Tek ako ni taj mandatar ne bi dobio podršku u Saboru, išlo bi se na raspisivanje novih izbora.

Iako, Budiša u posljednje vrijeme oštro istupa protiv "novog miješanja karata", misleći tu na stvaranje novih savezništava u parlamentu, upravo ovakav prijedlog to omogućava, stvarajući recimo pretpostavke da HSLS i HDZ oforme jaki blok u Saboru, koji bi, doduše, mogao računati samo na relativnu, ne i natpolovičnu većinu u parlamentu. No, i to bi bilo dovoljno da se blokira veliki dio odluka Sabora, na prvome mjestu one koje se donose dvotrećinskom većinom, a upravo je takav slučaj s ustavnim promjenama, o kojima bi sljedećeg mjeseca trebala pasti konačna odluka.

Tako sada ostaje da se novim, sada možda i dramatičnim međustranačkim dogovorima, otkloni opasnost da se na ustavnim promjenama slomi vladajuća koalicija šest stranaka. Prve izjave iz dva tabora već i nagovještavaju takav ishod, pa u HSLS-u izazivački tvrde da je Vlada šestorice ostala proteklih mjeseci na okupu samo zahvaljujući popustljivosti liberala. S druge strane, Račanovi socijaldemokrati prvi put upiru prstom u Budišinu stranku kao onu koja opstruira koalicijsku vlast - dosad su takve optužbe bile rezervirane samo za male stranke šestorice - i najavljuju da će, ne bude li druge, raspisati izvanredne izbore, na kojima će liberali morati platiti visoku cijenu za razbijanje koalicije.

Ipak, iza ove teškokalibarske verbalne vatre s obiju strana, postoji realna mogućnost da Račan i Budiša u posljednji trenutak nađu neko kompromisno rješenje, procjenjujući da bi izvanredni izbori, nepunih godinu dana poslije redovnih, u krajnjoj liniji štetili svima. Ali, doći do kompromisa kroz ovoliko trnje ljutih i kapricioznih svađa, ne izgleda naročito utješno. To u krajnjoj liniji govori da se šestoročlana koalicija kreće unutar vlastitih ustavnih proklamacija kao kroz tuđe dvorište, otvarajući više nego opravdanu sumnju da li stvarno vjeruje u načela parlamentarizma i trodiobe vlasti koja se sada ugrađuju u Ustav.

To tim više upada u oči što je ta koalicija, koja se već mjesecima muči oko hrvatskog Ustava, vrlo hitro intervenirala u ustavni poredak susjedne Bosne i Hercegovine. Prošlog tjedna hrvatska Vlada uputila je notu OESS-u zbog novih pravila po kojima će se održati predstojeći parlamentarni izbori u BiH, protestirajući radi toga što će se u federalno Vijeće naroda hrvatski predstavnici sada moći birati i glasovima bošnjačkih birača. Premda je nota napisana u najblažoj formi tzv. non-papera, a sadrži i jednu vrlo utemeljenu primjedbu (što se nova pravila ne primjenjuju i na Republiku Srpsku), međunarodni predstavnici sigurno će je registrirati kao znakovito odstupanje službenog Zagreba u pitanjima multietničnosti.

Štoviše nota iz Zagreba - od koje se Mesić znalački ogradio, rekavši da se radi o unutrašnjem pitanju BiH, dok je Budiša, naprotiv, otišao i korak dalje od Vlade i poslao izaslanika na tzv. hrvatski sabor u Novom Travniku - ide otvoreno na ruku nacionalnim strankama, u ovom slučaju HDZ-u BiH. Tako je Račanova Vlada samu sebe dovela u glupu situaciju da je njoj bliske opozicijske stranke u BiH čak optužuju zbog uplitanja u unutrašnje stvari ove zemlje. S malo zlobe, taj bi se prigovor mogao dopuniti i žaokom da onaj tko nije u stanju ustavno pospremiti vlastitu kući, nema što njuškati ni zanovijetati po susjedstvu.

Marinko Čulić