Referendum za Hrvate u BiH
Novi HZD predizborni trik
AIM, Sarajevo, 23.10.2000.
Nekako smo već navikli da nas vladajuće stranke u BiH pred svake
izbore
ponekim od svojih brojnih trikova iz bogate riznice
političkih igara bez granica u ovih deset ,
kako se same vole pohvaliti tom činjenicom. Ovaj je put HDZ iskoračio
korak naprijed s punim ustima naroda i njegovih tobožnjih prava,
nudeći hrvatskome narodu u BiH referendum.
Referendum? Posljednji put kad je hrvatski narod izišao na referendum
- i bio jednoglasno za nezavisnu BiH, HDZ je tu činjenicu vezao
mačku za rep i (u)radio upravo sve suprotno referendumskoj volji toga
naroda. Toliko o ljubavi HDZ prema svome narodu, njegovoj političkoj
volji i referendumu. Ovaj puta bi taj isti narod, sad doduše u znantno
manjoj mjeri nego je to bilo 1992., budući je HDZ dobrano ispraznio
BiH od Hrvata, trebao reći svoj odgovor na nekakvo pitanje tipa:
<jeste bih?="" hrvata="" li="" položajem="" s="" u="" ustavno-pravnim="" zadovoljni="">
Možete li zamisliti odgovor Hrvata na to sugestivno pitanje? Isti, u
dlaku isti odgovor na takvo pitanje dala bi i druga dva naroda, kao i
svi građani u BiH. Odgovor bi se vjerojatno tek počeo razlikovati od
naroda do naroda, od čovjeka do čovjeka, od građanina do građanina kad
bi ga se pitalo <a (naš)="" je="" kriv="" položaj?="" takav="" tko="" vaš="" za="">
U jedno smo više nego sigurni: vladajuće stranke, pa dakako i HDZ, su
u panici. Uokolo BiH dogodile su se i događaju se ozbiljne političke
promjene, čak politički potresi. BiH je i sama, kao nikad dosad, zrela
za promjenu, a promjena je drugo, eufemističko ime za konačno
odstranjivanje s vlasti nacionalističkih stranaka koje su nam
osigurale ovih deset najtežih godina. One sebe itekako dobro
prepoznaju u onima na koje je došao red da siđu s vlasti i ništa im
drugo ne ostaje doli opet pozvati narod da stane uz njih, jer,
tobože, samo oni znaju što tom narodu nedostaje i kako to
riješiti. No, nikako da tom svom narodu, evo naprimjer HDZ, kaže kako
to da je prepolovljen u BiH, kako to da na 49 posto te BiH uopće nema
nikakva prava, kako to da su toliko dugo bili protiv njegove
konstitutivnosti na tih 49 posto BiH, kako to da njihov narod u toj
BiH nema već deset godina svoju autonomnu političku pamet, svoje
političke predstavnike ili (i) svoju televiziju, dnevne novine,
muzeje, galerije, kazališta... sve one atribute autonomnosti,
autohtonosti, pa i - državnosti i konstitutivnosti jednoga naroda u
jednoj političkoj tvorevini koja se zove država, i to niti u mjeri u
kojoj je taj narod te atribute imao nekoć, treba li to podsjećati, za
vrijeme ? I neka nam se ne predbacuje da
glorificiramo prošlo vrijeme, ali kako objasniti da danas za vrijeme
pa još stranke imamo manje nego prije deset
godina kad nije bilo ni jednoga ni drugoga. Kako, doli da su nam
poklonili deset najtežih godina, za vrijeme kojih su se oni, a sve pod
nacionalim zastavama i s punim ustima naroda i njegovih interesa,
debelo i dobrano obogatili i napljačkali?
Dugo je izgleda bosanskohercegovačkom HDZ-u trebalo da shvati kako bi
morao biti autohtona bosanskohercegovačka politička snaga (ako je i
sada shvatio?) i kako bi trebalo da počne pitati narod što on želi, a
ne narodu nametati volju koju je neki njegov politički nedozreli
čelnik čuo u nekim krugovima u Zagrebu. No, ako je HDZ BiH ponešto i
shvatio nakon i smrti <voljenoga vođe="">, onda
je to više nego kasno i opet, barem metodološki, nažalost ili nasreću
kako tko voli, pogrešno. Referendum kao najdemokratskiji iskaz narodne
volje sve kad bi danas bio i posve opravdan, recimo zbog lošijeg
ustavno-pravnog položaja Hrvata u odnosu na druga dva naroda i potpune
nevinosti HDZ-a u svemu tome, pokazuje više nego išta drugo da je HDZ
zreo za silazak s političke scene. Naime, stranka koja pretendira na
iskazivanje većinske političke volje jednoga naroda i k tomu je još
uvijek vladajuća u tom narodu, a poziva sve političke stranke s
hrvatskim predznakom i cio hrvatski narod u BiH sebi u pomoć, pokazuje
u najmanju ruku da je slaba, nemoćna, nezrela, nekompetentna boriti se
za interese toga naroda u strukturama vlasti u kojima se jedino
iskazuje politička volja birača, dakle i vlastitoga naroda. A ako je
ta stranka slaba, kako je do toga došla i kakve konzekvence zbog toga
treba snositi, pitanje je na koje bi sama u svojim redovima trebala
razriješiti, a ne iznova i uvijek iznova sve vlastite promašaje
svaljivati na leđa naroda koji, i ako tu nije baš posve nevin, nije
još i to zaslužio.
Posebno pitanje je kako to da HDZ koji se žali na neravnopravan status
Hrvata u BiH, i Federaciji BiH prije svega, i za koji osim njega
jedini krivci mogu još biti njegovi koalicijski partneri SDA, poziva
narod na referendum kojim bi se valjda nekome (kome?) pokazalo da su
Hrvati doista neravnopravni (s kim?). Ne čini li se normalnim da se
taj problem rješava s koalicijskim partnerom, sa SDA? Da! Ali kako
onda objasniti da je HDZ npr. u Varešu u općinskim strukturama ušao u
koaliciju s SDA, a onda bi se žalio nekome (kome?) što su hrvatska
djeca u Varešu učenici drugoga reda?! Sasvim isto kao kad je
Džemaludin Latić, jedan od eksponiranijih SDA-ovaca, govorio kako je
SDS-ovac Velibor Ostojić šutirao po Foči muslimanske glave, a onda on
dignuo ruku za njega predlažući ga za skupštinsku komisiju za zaštitu
ljudskih prava! Čak bi se i besmrtni Ripley sa svojom rubrikom
<vjerovali ili="" ne?=""> sledio nad ovolikom dozom nevjerojatne ciničnosti
vladajućih struktura u odnosu na vlastiti narod, na vlastite birače,
na one u čije ime tobože vladaju i žele iznova vladati!
Još se ne zna kakvo će biti hadezeovsko referendumsko pitanje, mada se
zna kad će HDZ organizirati referendum - na sami dan
izbora, 11. Prosinca. U tome bi ih možda mogao omesti politički stav
međunarodne zajednice u BiH koja na takvo što ne može blagonaklono
gledati, tim prije i tim više što se ne vidi tko bi to i kako (kojim
političkim sredstvima i u kojim organima) rješavao bilo koji
referendumski stav hrvatskoga naroda u BiH. Takva bi politička
intervencija HDZ-a, sve da do nje i dođe, čak i pod najpovoljnijim
političkim uvjetima, bila tek još jedno događanje naroda, vjerojatno i
posljednji balkanski populistički hepening u ovome stoljeću i u ovome
tisućljeću, iz kojega, za razliku od Srbije, ne bi proistekle nikakve
formalno-pravne posljedice ni po FBiH ni po BiH, tj. ni za narod u ime
koga bi se takvo što činilo. Vjerujemo da s takvim čim ne bi mnogo
profitirao ni sam HDZ! Međutim, već samom idejom o referendumu, svima
onima koji znaju čitati političku retoriku vladajućih stranaka u BiH,
nameće se ozbiljan zaključak kako je potrošena politička arogancija
vladajuće stranke u Hrvata i kako tobožnjom otvorenošću za drugo i
drukčije samo pokušavaju skriti strah od neminovnoga.
Željko IVANKOVIĆ
(AIM, Sarajevo)
</za>
</vjerovali>
</voljenoga></slučaja>
</demokratske></naše></njihovom></svoj></a>
</jeste>
</najtežih>