Bosanskohercegovačko pravosudje

Paragrafi između stranke i nacije

AIM, SARAJEVO,21.10.2000. Provjera ispravnosti sudija i tužitelja u cijeloj BiH od strane OHR-a i raznih entitetskih i kantonalnih komisija, upravo je na djelu. Primjerice, čuvenom AID-ovcu (tajna policija Izetbegovićeve stranke) Edinu Garapliji Dom za ljudska prava odobrio je novo sudjenje, a Medjunarodni tribunal za zločine za bivsu Jugoslaviju (ICTY) dozvolio je Kantonalnom sudu u Mostaru da razmotri dokaze protiv 23 pripadnika Četvrtog korpusa optuženih za zločine protiv Hrvata, što je rijetkost u odnosu na dosadašnji odnos Tribunala prema radu lokalnih sudova. Najvišim sudijama u zemlji OHR je propisao mjecečnu plaću od dvije do pet hiljada maraka, pokušavajući time zaštititi njihovu nezavisnost i spriječiti mogućnost potkupljivanja djelilaca pravde. Nakon godina i godina promoviranja podmitljivih i politički podobnih sudija i tužitelja, te premlačivanja i ekskomuniciranja nesalomljivih, prave se prvi koraci ka rekonstruiranju pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine u uistinu nezavisnu profesiju. No, sudeći po sadašnjem stanju korumpiranosti u zemlji, taj će put biti više nego težak i dug.

Prigovori na rad sudija i tužitelja su odnose se većinom na sporost vodjenja procesa (mnogi tvrde iz politčkih interesa) a jedna od spornih činjenica je i ta da sudovi ne uvažavaju anonimne prijave gradjana. Borbu za uspostavljanje državnog suda, uobičajenog za sve države a bez kojeg BiH ne može biti primljena u Vijeće Evrope, naravno ne vodi niti sadašnji saziv Vijeća ministara niti bilo koja druga vladajuća institucija, već ponovno OHR.

Jedan od najbolnijih pokazatelja stvarnog stanja u ovdašnjem pravosudnom sistemu je studija o bosanskim sudijama i tužiteljima pod nazivom "Pravda, odgovornost i socijalna rekonstrukcija", koja će nakon skoro godinu dana čuvanja u tajnosti biti uskoro prezentirana najvišim predstavnicima bh. sudstva i tužiteljstva, te Medjunarodne zajednice, Haškog tribunala (ICTY), UN Misije i OHR-a. Autori studije, Centar za ljudska prava i Medjunarodna pravna klinika za ljudska prava kalifornijskog Univerziteta Berkeley te Centar za ljudska prava sarajevskog Univerziteta, dugo su čekali da objave više nego skandalozne rezultate serije intervjua 26 bh. sudija i 6 tužitelja, obavljenih u cilju razumijevanja stavova o Tribunalu, krivičnom postupku za ratne zločine, prihvatljivosti medjunarodne pravde, kao i socijalne rekonstrukcije.

AIM je došao u posjed pomenute studije i prije njenog objedlodanjivanja, a već nakon prvog isčitavanja studije postaje besramno jasno zašto je sudstvo u BiH na tako niskim granama. Naime, anketirana 32 "vrhunska borca za pravnu državu" u BiH ne mogu se usaglasiti ni oko vitalnih pitanja: koji je zakon vrhovni zakon u zemlji, da li uopće treba osnovati vrhovni sud BiH, i da li se u ovoj zemlji desio genocid ili ne?

Iako su se svi intervjuisani izjasnili "za principe pravde", identifikovali kao "profesionalci", željni da se "integrišu sa Zapadnom Evropom" pa "i pod cijenu unutrašnjih promjena u BiH" kao na primjer odricanja od opanaka jer, kako je rekao jedan od anketiranih, ne mozemo u Evropu u njima, studija svjedoči o presudnom uticaju jednonacionalne ideologije, ili bolje rečeno stranačke, na vitalna pitanja. Da sudije i tužitelji nisu oni kojima se obraćaju za pomoć i ljudi drugih nacionalnosti, jako izraženi nacionalno/stranački stavovi tzv. sarajevske grupe (12 sudija i tužitelja sa podrucja FBiH s bošnjačkom većinom), banjalučke (10 ispitanika iz RS-a i Brčkog) i mostarske (njih 10 iz područja FBiH sa hrvatskom vecinom) o pitanjima odgovornosti za rat, genocidu, ulozi Tribunala, i budućnosti BiH, možda i ne bi bili toliko upitni. Ali, kako ovih 32 "pravosudnika" pretežno srednjih godina, koji su na položajima od 13 do 17 godina, rade u sudovima koji procesuiraju i ratne zločine i korupciju, malo koga može ostaviti ravnodušnim činjenica da većina njih, osim rijetkih izuzetaka, pokazuje da ne podržava ciljeve Tribunala iako ih čak uopšte ni ne znaju! Jedan o ispitanih sudija, inače bosanski Hrvat, je izjavio: "Niko od nas ne zna pravila po kojima oni rade. Samo nekoliko ljudi koji imaju kontakt s njima znaju nešto o tome, ali mi ostali ne znamo!"

Šta, po ovoj studiji, misle ispitane sudije i tužioci o nekim vitalnim temama u zemlji. Podsjećanja radi, radi se dakle o samoproglašenim profesionalcima čiji posao treba da odredjuje pravna norma i zakon, a ne dnevnopolitička propaganda, ma koliko vam njihovo svrstavanje upravo na to ločilo.

GENOCID: Sarajevska grupa smatra da se genocid desio i da su Bošnjaci žrtve srpske agresije. Srebrenica je rezime za genocid i agresiju. Dio Banjalučke grupe misli da se genocid desio ali nad svim stranama, dok drugi ne misli ništa jer, kako se izrazio jedan od njih "u našem kraju ja nemam informacija"!?. Mostarska grupa većinom tvrdi da se genocid možda desio nad sva tri naroda, ali možda i nije: "Na neki način desio se genocid, na drugi uopšte nije, jer niste imali narod koji je potpuno izbrisan" zbunjen je jedan od profesionalnih pravnika.

HAŠKI TRIBUNAL: Banjalučka grupa protivi se primarnoj nadležnosti Tribunala za ratne zločine koji, vele, "samo cilja na Srbe". Paradoks je da, iako svi iz ove grupe vjeruju da ova institucija "nije značajna za život ljudi ovdje" i da je ona instrument zapadnog uticaja, samo dvojica iz grupe smatraju da Tibunal treba ukinuti. Mostarska grupa, opet, ocjenjuje da je ICTY mjesto u kojem drže zatvorene samo bosanske Hrvate. Iako su uvjereni da je mnogo bolje da Tribunal radi u Haagu, jer bi sudije u BiH bile izložene političkim pritiscima, pokazali su zabrinutost zbog načina na koji se vode predmeti o zločinima Armije BiH nad bosanskim Hrvatima. Za sarajevsku grupu Tribunal je "neutralan i pošten sud" koji treba usmjeriti svoju energiju na najodgovornije za rat. Jedan od sudija je priznao da bi bilo jako teško voditi sudjenje takvih slučajeva u samoj zemlji zbog "političkih pritisaka" iz razlicitih izvora kao sto su "Ministarstvo pravde (!?), pojedini političari ili kriminalne bande." Konfuziji i netrpeljivosti prema Tribunalu značajno su doprinjele i oprečne odredbe medjunarodnih organizacija poput odredbe Rimskog sporazuma prema kojoj bosanske vlasti mogu hapsiti i goniti navodne ratne zločince samo ako se Tribunal saglasi, do toga da OHR i JSAP kritikuju bh pravosudni sistem što to ne rade .

RAT U BiH: Mostarska grupa ga doživljava kao čin JNA i srpske agresije. HVO je bio odgovor na tu agresiju jer su "bosanski Hrvati jedini koji su bili spremni da se brane". U Sarajevskoj grupi misle da se desila agresija i da su Karadžić i Milošević odgovorni za rat. Banjalucka grupa tvrdi da se desio "gradjanski rat" koji je "nametnut Srbima" i da "nije bilo agresije ni s jedne strane". Nestanak muslimanskog stanovništva s nekih podrucja u RS jedan od ispitanika je nazvao "migracijom". Ova grupa, najvećim dijelom, nije pripisivala odredjenim pojedincima odgovornost za početak rata, već "širim kategorijama" kao "narod, medjunarodna zajednica, političari, nacionalne stranke".

Ipak, većina ispitanih sudija i tužitelja dijeli isto mišljenje u barem dvije stvari - ne kolektiviziraju odgovornost za rat na jedan ili dva naroda, već je smatraju individualnom. Takodjer, smatraju da je Medjunarodna zajednica mogla učiniti mnogo više da zaustavi stradanja.

Istraživaći su primjetili da su pravnici, iako iskreni u razgovorima, izbjegavali provokativna pitanja koja se tiču odnosa zakona prema pravdi kao "politička i stoga neprikladna". Pet godina je prošlo od Daytona, a skepticizam bh. pravnika prema Tribunalu (koji je njima znak da je bosanski pravni sistem ispod standarda) je ogroman, i izaziva zabrinutost. Iako su upitani za njihovo pravno a mišljenje o tome da li se genocid dogodio, a ne politički stav, osim nekoliko izuzetaka, niko nije ukazao na pravnu definiciju genocida već su ga koristili uopšteno za opisivanje ratnih zločina, što u očima boraca za ljudska prava izgleda kao "mehanizam da se proširi odgovornost za rat". No, najozbiljnije upozorenje ove studije je da "nepopustljivost koju su učesnici pokazali u diskusiji o odgovornosti za rat predstavlja ozbiljne implikacije za sposobnost bosanskih pravnika da vode nepristrasna sudjenja optuženih ratnih zločinaca." Koncept pomirenja u poslijeratnim društvima ostao je neodredjen, dok je rekonstrukcija i dalje sporan pojam.

Kako bi 2000-ta očito trebala biti godinom zmaja u bh. pravosudju, u maju je donesen zakon o sudačko-tužilačkim funkcijama po kojem je svaki gradjanin mogao prijaviti Federalnoj komisiji za izbor i imenovanje sudaca ili tužitelja te sudskim ili tužilačkim vijećima u RS, bilo sudiju bilo tužioca za kojeg smatra da ne radi svoj posao kako treba. No OHR je, očito nezadovoljan propagandom i nikakvim korištenjem tog zakona, u julu poduzeo veću akciju za približavanje takve mogućnosti gradjanima. Akcija je uslijedila nakon što je Charles Forrest iz JSAP-a (ekipe za procjenu lokalnog sudstva pri misiji UN-a za BiH) najavio preispitivanje svih 800 sudaca u FBiH i 400 njihovih kolega u RS, kao i svih tužilaca u toku narednih 18 mjeseci. "Znam mnogo sudaca i tužilaca koji su pošteni ljudi, ali ima i onih koji su imenovani za vrijeme rata, a nemaju čak ni prave kvalifikacije. Ovo je neka vrta čišćenja sudske branše te ćemo nakon ovakve procedure imati temelje profesionalnog sudstva" izjavio je Forrest, naglašavajući da je vrlo malo korumpiranih sudaca, ali da je dosta onih pod politickim, odnosno stramačkim uticajem.

Matt Hodes iz OHR-ovog odjela za reformu pravosudja kazao je za AIM da je evidentno da u nekim slučajevima imenovanje sudije ili tužioca vodjeno političkom a ne profesionalnom profilacijom. Hodes naglasava da je upadljivo mali broj tužbi za korupciju i iskorištavanje pozicija, posebno u Kantonu 10 (Hercegovačko-bosanski kanton) u kojem je zbog neefikasnog i pristrasnog pravnog sistema Visoki predstavnik smijenio guvernera Ivana Ivića i gradonačelnika Mirka Mihaljevića. Pod zaštitom OHR-a oformljena je i Nezavisna pravosudna komisija (IJC) sastavljena od lokalnih i medjunarodnih pravnika koja će pratiti i nadgledati rad ovih komisija za izbor i imenovanje u naredne dvije godine da bi se osiguralo poštivanje zakona. Matt Hodes najavljuje da će IJC poduzeti sankcije protiv bilo kojeg člana Komisije ako se bude ponašao neadekvatno, odnosno pristrasno.

Suada Selimovic, član Federalne komisije za izbor i imenovanje sudaca i predsjednica Vrhovnog suda FBiH kazala je u razgovoru za AIM da je ova Komisija do sada dobila ukupno 255 pritužbi na rad sudija a da se 90 odsto odnosi na dugo trajanje postupka i neefikasnost sudija. To je bilo i za očekivati, tvrdi Selimovićeva, pravdajući to, prevashodno, malim brojem zaposlenih sudija u nekim sudovima, a velikim brojem predmeta: "Ima doduše i slučajeva kad je greška i do sudije jer ne poznaju svoj posao ili se nekorektno ponašaju tokom sudjenja, ali mi do sada nismo imali slučaj da je dokazano da je neki sudija svjesno donio pogrešnu odluku". Ova Komisija do sada nije imala slučajeve mita i korupcije, ali trenutno je u razmatranju pokretanje disciplinskog postupka protiv trojice sudaca radi povrede dužnosti. U Federalnoj pak komisiji za izbor i imenovanje tužilaca nisu voljni davati informacije o broju pritužbi, niti o njihovoj prirodi jer je "proces u toku", ali tvrde da je taj broj "mnogo manji nego kod sudaca". Komisiji za izbor i imenovanje sudaca Kantona Sarajevo, koji je jedan od kantona obilježenih predugim sudskim procesima, podneseno je oko stotinjak prijava gradjana protiv sudaca, od kojih je samo jedan upućen od strane pravnog lica. Idriz Kamenica, predsjednik ove Komisije tvrdi da do sada nije bio ni jedan slučaj mita i korupcije.

Do ove godine mnogi pravnici su pravdali urušavanje profesije malim i nedovoljnim primanjima kojima su ih ucjenjivali Kantoni ili Federacija. Od ove godine zahvaljujuci spomenutom Zakonu o platama sudija, na primjer, više ne mogu manipulisati čuvari raznih budzeta. I one su za bh. prilike dosta velike - oko 2.800 KM za kantonalne suce i oko 3.400 sucima Vrhovnog suda. Takodjer, suci vise ne mogu biti članovi niti jedne stranke, niti participirati u upravnim odborima preduzeća.

Realne fizičke prijetnje, kao i politički pritisci raznih stranačkih aktivista na nezavisne sudije ostajui dalje realna opasnost, podjednako kao i dokazane politicke simpatije mnogih bh. sudija i tužilaca spram jedne stranke. Do uspostave pravnog sistema trebaće dosta vremena ili bar malo više od odlaska starog pravnika u penziju. Socijalna rekonstrukcija bh. društva je još u domeni "naucne fantastike". Neki tvrde sve do potpunog sloma sadašnjeg koncepta vlasti koji je čak i u zakonske regulative ugradio korupciju i time je legalizirao kao najjače postulate svoje vladavine. Hoće li novembarski izbori okrenuti list?

Dženana ALADŽUZ (AIM, Sarajevo)