Takseni udar: Koliko košta usluga države

Banjaluka, 28. oktobar 2000. (AIM)

Odluči li se oštećeni građanin Republike Srpske (RS) da pred sudom povede parnicu za naknadu štete ili pokrene imovinsko spor morće prethodno platiti taksu, čija visina će ga neprijatno iznenaditi. U mnogim sudovima službenik za prijem podnesaka neće mu tužbu primiti ako ne uplati takse koju mu on odredi, iako je određivanje visine takse u građanskim stvarima posao sudije na prvom ročištu.

Republika Srpska je u julu 1999. godine donijela Zakon o sudskim taksama i uz njega i Uredbu za plaćanje taksi u sudskim postupcima. Visina taksi iznenadila je čak i advokate. "Takse su enormno podignute i van svake su realnosti i parametara, ako se uporede samo sa prosječnim ličnim dohotkom u RS, koji trenutno iznosi 285 KM", kaže banjalički advokat Branislav Kosić. Kosić smatra da ovako visoke takse gotovo potpuno onemogućavaju građane da svoja prava ostvare u sudskim postupcima. Većina njegovih kolega smatra da bi danas 70 posto građana, koji vode sporove pred sudom, mogla osnovano da traži oslobađanje troškova sudskog postupka. Naime, takav institut u zakonu postoji, ali istovremeno sa tužbom treba podnijet zahtjev za oslobađanje sudskih troškova i priložiti masu dokaza o svom 'siromaškom pravu'.

Svedeno na razumljiv jezik, ako tužite dužnika za dug od 100 KM, moraćete da platiti isto toliko za taksu, a onda još 100 KM na presudu. Taksa od 100 KM plaća se na vrijednost spora od 100 do 1000 KM. Srazmjerno vrijednosti spora raste i visina takse, pa tako za sporove čija se vrijednost kreće od 5.000 do 50.000 KM, plaća se taksa od 500 KM na tužbu i 500 KM na presudu. Uzmu li se uz to troškovi vještaćenja, svjedoka, naknada advokatu..., parničiti se u RS postaje za većinu građana gotovo nemoguće.

U banjalučkom Osnovnom sudu tvrde da su takse u imovinskim sporovima u RS znatno niže, uporede li se sa onima u susjednoj Hrvatskoj ili zapadnim zemljama. "Ovdje se za razvod braka plaća taksa na tužbu 100 KM, što je simbolično u odnosu na Njemačku", kazao nam je jedan sudija. Jedino što je zaboravio da doda kolike su plate u Njemačkoj.

Od prihoda od taksa, ministarstvo pravde za potrebe rada pravosudnih organa zadržava 30 posto, a ostalo ide u budžet RS. Ova sredstva ni približno ne zadovoljavaju potrebe pravosudnih organa, tvrde ljudi zaposleni u njima, pa se tako i zaposleni u pravosuđu i građani osjećaju nezdovoljni.

Što se tiče gradskih administrativnih taksi, njihovu visinu određuje samostalno svaka loklana zajednica. Sve do polovine prošle godine administrativne takse su, shodno uredbama iz ratnog perioda, bile izražene u jugoslovenskim dinarima. Izvršni odbor grada Banjaluke je u novembru 1999. godine, na osnovu Uredbe vlade o preračunavanju tarife republičkih administartivnih taksa, donio zaključak o preračunavanju gradske administrativne takse. U skupštini grada smatraju da su iznosi taksa potpuno prihvatljivi, a njihova visina u srazmjeri sa primanjima građana. Za svaki zahtjev, molbu ili prijedlog, plača se taksa u iznosu od 0,5 KM. Na rješanja koja donose gradski organi, taksa iznosi 5 KM, za dozvole o obavljanju samostalnih djelatnosti takse se kreću u rasponu od 20 do 50 KM. Taksa na ovjeru ugovora zavisi od visine ugovorene vrijednosti i plaća se u iznosima od 20 do 100 KM.

Izvršni odbor grada Banjaluka donio je i zaključak o utvrđivanju naknade za pružanje pravne pomoći. Institut besplatne pravne pomoći za sve građane ukinut je 1999. godine. Pri donošenju ovog zaključka gradske vlasti su se pozivale na činjenicu da besplatnu pravnu pomoć koristi znatan broj lica kojima ona faktički nije neophodna. Osnov za naplatu pravne pomoći su advokatske tarife, umanjene za 50 posto. Cijene su izražene u bodovima, a vrijednost boda iznosi 1 KM. Tako se za sastavljanje privatnih tužbi u krivičnom postupku plaća naknada u visini od 15 KM, raspon naplate za tužbe u parničnom postupku kreće se u iznosu od 5 do 20 KM, za redovne pravne lijekove protiv presuda i rješenja naplaćuje se 25 KM. Sastavljanje svih vrsta ugovora, osim ugovora o nekretninama, košta 40 KM, a za ugovor o zamjeni nekretnina stranka treba u pravnoj pomoći platiti 80 KM.

Lokalna administracija zadržava 70 posto prihoda prikupljenih naplatom taksi, a ostalih 30 posto ide u budžet RS. Ova sredstva ni približno ne mogu podmiriti potrebe za normalan rad administracije, tvrde u organima lokalne uprave. Prema njihovom mišljenju, najveći profit ubiru Srpske pošte koje od svake izvršene transakcije zadržavaju 5 posto na ime usluga koje obavljaju. I prema Zakonu o upravnom postupku, pojedine kategorije građana kao što su borci, ratni vojni invalidi i porodice poginulih boraca oslobođeni su od naplate taksi. Službenici na to ne paze po službenoj dužnost, pa je stranka sama u obavezi da se na to svoje pravo pozove i dokumentuje ga.

Građani tvrde da je većina taksi previsoka, tim prije šti ih, po pravilu, pred svim šalterima čeka stajanje u redu i malo koji posao mogu brzo obaviti. U Skupštini grada Banjaluke na to odgovaraju konstatacijom da se ovdje za izvode iz matičnih knjiga naplaćuje taksa u iznosu 1 KM za razliku od pojedinih kantona u Federaciji BiH. Naime, za takav izvod se u Sanskom Mostu naplačuje 30 KM.

Razlike postoje i unutar RS od opštine do opštine. Tako se za ovjeru ugovora iste vrijednosti u Banjaluci plati taksa u iznosu od 100 KM, u Laktašima 10, a u Trebinju 60 KM.

Posebna priča su republičke takse. Svi poslovi iz domena stambeno komunalnih poslova, urbanizma i katastra nekretnina u nadležnosti su resornog ministarstva. Od kada su ovi poslovi prešli u republičku nadležnost, iznosi taksi su se utrostručili. Uzme li se u obzir da pojedina dokumenta, poput posjedovnog lista, imaju rok važenja od 6 mjeseci, može vam se desiti da u toku vođenja postupka dva ili više
puta platite taksu za isti obrazac.

Priči o taksama ovdje nije kraj. U mentalitetu države koja svoju moć demonstrira, između ostalog i mrzovoljnim činovnicima, prema kojima smo u pravilu snishodljivi da nas ne bi, iz samo njima znanih razloga,
nakon dugog čekanja vratili na kraj reda, 'oporezivanje' svega i svačega postaje svakodnevna praksa. Tako se u nekim srednjim školama u Doboju naplaćivala taksa na školovanje djece čiji su roditelji zaposleni u inostranstvu, ili djece sa drugih opština. U većini škola i fakulteta naplaćuje se izdavanje različitih uvjerenja i potvrda. Taksu naplaćuju i komunalna preduzeća, pošte i elektrodistribucije za priključenje na svoje mreže, kao i na odjave ili prijave korisnika. Tako su i povratnici u svim optinama dužni da plate ove takse kao da nikada nisu bili korisnici..

Maštovitost u izmišljanju taksenih obaveza pokazala je gradska administracija u Srpskom (Bosanskom) Brodu. Tamo se na graničnom prelazu vozačima kamiona, koji čekaju prelazak granice, naplaćuje komunalna taksa od 5 i 7 KM. Ovo je, vjerorovatno, jedinstven primjer da opština uvodi taksu na državnmom graničnom prelazu.

Gordana Katana (AIM)