Čuvar SRJ u zimskom periodu

Zoran Žižić, mandatar Savezne vlade

Kako je veliki progonotelj ťizdajnikaŤ i ťNato plaćenikaŤ, kako je nazivao Miloševićeve oponente, postao naprasno prijatelj Demokratske opozicije Srbije

AIM Podgorica, 26.10.2000. godine

Zoran Žižiž je i zvanično postao mandatar nove Savezne vlade koju Crna Gora ne priznaje. Na osnovu Koštuničinog pozivanja na legalizam, mandatar demokratskih snaga, postao je potpredsjednik SNP, čije je zalaganje za očuvanje SRJ, podržalo tek 20 posto biračkog tijela u Crnoj Gori.

Ko je novi mandatar? To je onaj isti Zoran Žižić koji je 6.juna 2000.godine glasao u saveznom parlamentu za ekspresne izmjene Ustava SRJ koje predviđaju neposredan izbor predsjednika. Samo tri godine ranije, kao tadašnji potpredsjednik Skupštine Crne Gore, tvrdio je da "ukoliko bi došlo do neposrednog izbora predsjednika SRJ, biračko tijelo Crne Gore bi se utopolo u masu biračkog tijela Srbije, čime bi se dovela u pitanje načelna ravnopravnost dvije republike članice". No, Žižić je brzo promijenio mišljenje, pa je u parlamentarnoj diskusiji opravdavao neposredni izbor za Miloševića ističući da s obzirom na to da "crnogorski režim tvrdi da je predsjednik SRJ Slobodan Milošević omražen u narodu i da je navodni ratni zločinac, neposrednim izborom predsjednika SRJ, pruža mu se prilika da ga pobijedi"!

Sada, Žižić na glasovima dobijenim u Crnoj Gori za Slobodana Miloševića a protiv "izdajnika i NATO plaćenika", gradi karijeru, i kao vječiti potpredsjednik konačno postaje "demokraski" premijer koji treba da otvori SRJ svijetu i "harmonizuje odnose između Srbije i Crne Gore". Žižić, međutim, još se ne odriče Miloševića, već izjavljuje da je protiv stvaranje ekspertske vlade, jer "ekspertska vlada bi izručila Miloševića Hagu". Kakvog li paradoksa: sa DOS-om treba da gradi saveznu vlast partija koja je, kako su sami izjavili DOS-u, u krađi nadmašila svoje koalicone partnere u Srbiji! Kad Žižić i SNP organizuju izbore u Crnoj Gori ne trebaju ni providne kutije, ni matični brojevi, ni sprejovi, ni potpisivanje, ni kontrolni kuponi, ni dostupni birački spiskovi, ni međunarodni posmatrači.

U međuvremenu , Žižić ladno izjavljuje da je, poslije ovih izbora jedini gubitnik - Đukanovićeva Crna Gora, ona koja insitira na ravnopravnosti.

Zoran Žižić odlično poznaje kako ovdje funkckoniše vlast, jer je koliko do juče, kao višegodišnji potpredsjednik Vlade, a potom i parlamenta, učestvovao u svim manifestacijama "pravne države". I tamo gdje je bio stručan i tamo gdje nije. A, evo i kako: donošenjem političke odluke da se navrat-nanos formira "žabljačka Jugoslavija" ovaj magistar obligacionog prava preko noći postaje ustavotvorac. I šef crnogorske "ekspertske grupe".

Pisanje Ustava "zajedničke države" na Žabljaku (krajem marta

1. godine) išlo je kao po loju: počelo u subotu po podne, a završeno u srijedu, tako|e po podne. Brzi ustav za brzu Jugoslaviju sklepan je za četiri dana, složno, veselo i udarnički - trideset članova dnevno! Sučeljavanje argumenata dvije bratske delegacije iza zatvorenih vrata bilo je toliko žestoko da se, izgleda, najveća polemika vodila, kako novinari ironišu, oko dužine pauze i odlaska na zajednički, ravnopravni objed.

Zoran Žižić, tada potpredsjednik crnogorske Vlade, nije sakrivao da je cijeli posao zamišljen kao Miloševićev adut pred Mirovnu konferenciju u Briselu. "U stvari, cijeli ovaj posao oko ustava i radimo ovako na brzinu, jer smo vezani rokovima koji se odnose na kontinuitet Jugoslavije", rekao Žižić u "Pobjedi".

A danas, Zoran Žižić treba da gradi međunarodnu poziciju SRJ, ali sa dijametralno suprotnih pozicija - bez pozivanja na kontinuitet!

Svoj nadimak “Žika Srbin” je opravdao na najbolji način, u Skupštini kad je sadašnju zastavu Republike Crne Gore, “odbranio” od tradicionalnog crnogorskog dvoglavnog orla. Kao šef radne grupe predstavnika Vlade i parlamentarnih stranaka za donošenje posebnog zakona o državnim simbolima, Žižić je demonstrirao svo svoje znanje iz srpsko-crnogorske istorije i heraldike i uspio, glasačkom mašinom vladajuće stranke da umjesto orla krstaša obezbijedi samo plavetnu boju i osobene dimenzije. I mada je za javnost govorio da će se "državni simboli čiji su istorijski korjeni i dostojanstvo nesporno utvrditi uz pomoć kompetentnih stručnjaka", on je sebe promovisao u vrhunskog autoriteta u toj oblasti. I sav autoritet stavio iza tvrdnje da u cetinjskom muzeju postoji crnogorska zastava bez aplikacija. Kada se utvrdilo da to nije tačno, već je bilo kasno. Njegovom zaslugom Crna Gora je ostala i bez himne. Obrazloženje je bilo: "Da bi se izbjegla politizacija".

A principijelnost? Kad su radikali uporno tražili formiranje parlamentarne komisije koja bi ispitala da li kojim slučajem vlast u Crnoj Gori ima kakve veze sa kriminalom, to je uzbudilo tadašnjeg potpredsjednika Vlade zaduženog za pravni sistem. Žižić je otresito zatražio da prekinu "zamajavanje" tom pričom, da sva dokumenta "lijepo predaju" nadležnim državnim organima Crne Gore, obećavajući da će se lično postarati da se sve provjeri. "Nema potrebe da mi ovdje svaki čas i svaki momenat formiramo neke paradržavne organe i komisije koje, inače, ni zbog svoje stručnosti ni efikasnosti ne mogu utvrditi ono što država može", lijepo je kazao Žižić (koji će se nakon rascjepa u DPS-u založiti za formiranje paradržavnog Savjeta za bezbjednost).

Ishod političkog obračuna sa radikalima se zna: tadašnji lider SRS za Crnu Goru – Aćim Višnjić - je odležao pet mjeseci u zatvoru!

Potvrđujući reputaciju "djevojke za sve", Žižić je bio na čelu komisije kad je trebalo zataškati policijsku torturu nad rukovodstvom SDA, na čelu komisije koja je izbjegle Crnogorce iz Vrake, uz policijsku pratnju, deportovala na Kosovo, na čelu radne grupe za Deklaraciju o ekološkoj državi, na čelu brojnih radnih tijela u Parlamentu, čak i predsjednik Odbora za kontrolu tajne policije.

A onda je puklo u vladajućoj stranci. Žižić je dosljedno i čvrsto ostao uz Momira i Jugoslaviju i tu je proteklih mjeseci izgarao. "Dosad smo bili fini i kulturni. A sada moramo biti silni i bahati", objelodanio je novu taktiku na Glavnom odboru Bulatovićeve stranke neposredno nakon drugog izbornog kruga, na kome je Đukanović trijumfovao. Od tog momenta Žižić nema povjerenja u nadležne crnogorske državne organe, ali bezrezervno vjeruje u savezne i govorio o neviđenoj "sistemskoj izbornoj krađi". Za Miloševićeve pokradene izbore nevoljno priznaje: "Neregularnost u Srbiji bila je dosta flagrantna, ne toliko pretjerana, ali ozbiljna"!?

"To je isto kao u Bundesligi. Imate Borusiju iz Dortmunda i Borusiju iz Menhengladbaha" - objašnjavao je Žižić logiku postojanja dva DPS-a, kad je trebalo pravnički izdjejstvovati kandidaturu Bulatovića na predsjedničkim izborima. I srušiti famozni "član pet", kao neustavan, ali samo u Crnoj Gori. To što je po istom članu Bulatović izabran za predsjednika (onemogućivši prethodno kandidaturu Branka Kostića), što je isti član na snazi u Srbiji u SRJ, principijelnog Žižića nije bilo briga.

Poslije odlaska iz Đukanovićevog zagrljaja Žižić je javno priznao: "Radeći posao potpredsjednika Vlade CG šest godina sam, i sam, svojom indolentnošću imao sam zasluga što je proizvedena i promovisana ova za državu pogubna sprega moći novca, moći kriminala i moći vlasti. Tu krivicu osjećam i želio bih da je podnesem. Sadašnji politički angažman ne znači da se toga mogu potpuno osloboditi, ali svakako ću osjetiti olakšanje ako se uspje zaustaviti ovaj zamah kriminalizacije vlasti i države".

Žižić je bio toliko prinicipjelan da kriminalizaciju vlasti i države u Srbiji, pod šapom Miloševićevog režima, nije ni vidio pa je postao glasnogovornik Mrjane Marković. I to se, kao što vidimo, isplatilo!

Kao kuriozitet: Žižić je jedini političar u Crnoj Gori koji ima potvrdu da je trezven polituičar! Naime, Žižić je uradio alko-test početkom marta ove godine, kada je to poslanik Čedo Vračar (Narodna stranka) pred tv kamerama javno zatražio. Istog dana, ali ipak sedam sati kasnije no što je to poslanik Vračar zahtijevao. Rezutat: u Zoranovoj krvi i urinu te večeri nije bilo etanola, što je sjutradan objelodanio njegov list "Dan", i to na naslovnoj strani.

Možda je i to napredak za saveznu državu: na čelu njene Vlade biće čovjek koji ima potvrdu da nije pijanac.

Branko VOJIČIĆ (AIM)