Sveučilište u blatu

Aim, Zagreb, 22.10.2000.

Nova školska godina na zagrebačkom sveučilištu počela je burno. Svega nekoliko dana nakon njenog početka, u javnost su konačno dospjeli nalazi Državne revizije o poslovanju Studentskog centra tokom prošle godine, koji su govorili o bezočnoj pljački studenta i potkradanju kroz prehranu koju su plaćali skuplje no što bi bilo normalno. Odmah nakon toga, uslijedili su podaci o povlaštenom dodjeljivanju mjesta u studentskim domovima, potom nastavak stare svađe između (novog) ministra znanosti i (starog) rektora zagrebačkog sveučilišta, a sve je kulminiralo mogućim zatvaranjem Hrvatskih studija čijim profesorima nije odobreno da nastave na njima predavati. Spomenemo li ovdje i svađe oko prijedloga novog Zakona o visokim učilištima, zatim seriju krivotvorenih diploma, ali i magisterija i doktorata te odbijanje zagrebačke Glazbene akademije da na studij primi dvije izvrsne flautistice s diplomom bečkog sveučilišta - moglo bi se reći da visoko obrazovanje u Hrvatskoj nikada nije bilo opterećeno s više skandala.

Iako je Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu već duže vrijeme pod paskom javnosti zbog brojnih kadrovskih rošada u njemu, a koje su sve odreda rađene po kriteriju političke podobnosti, tek s otkrivanjem nalaza Državne revizije pokazali su se i pravi razlozi tih smjena. Naime, Studentski je centar organizacija koja se brine o smještaju, prehrani, povremenim poslovima te brojnim kulturnim aktivnostima studenata - od izdavaštva preko koncerata, kazališta i izložaba do kino-projekcija. Iako se snažnoj kadrovskoj hadeeizaciji Studentskog centra pristupilo već početkom devedesetih, proces instaliranja podobnih kadrova u rukovodstvo SC-a završen je prije dvije godine, kada je iz ove ustanove otjeran i zadnji čovjek koji nije bio u skladu s proklamiranim vrijednostima Tuđmanovog i HDZ-ovog režima.

U praksi to izgleda ovako: sadašnje rukovodstvo SC-a organizirano je u Predsjedničkim dvorima, uz asistenciju samoga savjetnika pokojnog predsjednika Tuđmana, sveprisutnoga Ivića Pašalića. Najveći dio kadrova pronađen je u rigidno desničarskim strukturama HDZ-a, neki čak u profašističkoj tiskovini, navodnom tjedniku za kulturu Hrvatsko slovo, a neki od njih čak su bivši pripadnici političke emigracije i svećenici, s tim što je svećenik zadužen i za organiziranje kulturnih djelatnosti u sklopu SC-a. Takva kadrovska struktura zatrla je svaki oblik studentske autonomije, otkazavši suradnju nekolicini redakcija tiskovina koje su izlazile u sklopu izdavačke djelatnosti SC-a, da bi na kraju i same tiskovine bile izbačene iz ove ustanove, tražeći izdavača među nevladinim organizacijama koje se bave mladima.

Vodstvo SC-a nije stalo samo na tome. Želeći potpunu kontrolu nad studentima, nisu se libili u svoju rabotu uključiti i sigurnosne službe SC-a, pa i samog Antu Đapića, predsjednika HSP-a i saborskog zastupnika. Đapić je vodstvu SC-a ponudio nekoliko svojih "momaka", pripadnika njegove opskurne stranke, koji su na ovaj način našli fino uhljebljenje kao "djelatnici sigurnosti", ustvari djelujući među studentima i usmjeravajući njihovo političko raspoloženje u poželjnom smjeru. Podršku su našli u brojnim studentima koji su u studentske domove smješteni nezakonito, i kojima bi svako otkrivanje nepravilnosti značilo ugrožavanje solidne egzistencije. Stoga i ne treba čuditi da tijekom svih deset godina vladavine HDZ-a i svekolike instrumentalizacije Sveučilišta nije bilo ni jednog značajnijeg otpora ili protesta studenata.

I dok je s jedne strane vršena pacifikacija studenata, s druge su strane isti ti studenti, ali i država, nemilosrdno potkradani. Već duže vrijeme je poznato kako se mlađi Tuđmanov sin Stjepan obilno bogati temeljom dobavljanja prehrambenih artikala za studentsku prehranu, odnosno za restoran SC-a i brojne kantine koje djeluju u sklopu domova i fakulteta. Kontrola Državne revizije pokazala je da je Stjepan Tuđman, odnosno njegova tvrtka Domovina d.d., višekratno izabrana za dobavljača iako su njene ponude bile znatno skuplje no ostalih dobavljača. Štoviše, unatoč tome što su njegove cijene bile visoke, Studentski centar mu je isplaćivao i mnogo više od ugovorenoga. Pogon Studentskog centre inače košta više desetaka milijuna njemačkih maraka godišnje, a tako visoki iznosi idealan su preduvjet za brojne financijske makinacije, od kojih je prehrana tek jedan dio.

Nalaz Državne revizije došao je u trenutku kada je Studentski centar od ministra znanosti umalo ishodio dozvolu poskupljenja hrane. Sam ministar Hrvoje Kraljević, suočen s ovim revizijskim izvješćem, odustao je od suglasnosti na povećanje cijena, a nalaz revizije predao financijskoj policiji i MUP-u, tražeći primjerene sankcije za nadležne. Kako jedna nevolja ne dolazi nikada sama, uprava SC-a odmah je (i) ministru izvukla nezakonito dodjeljivanje mjesta u studentskim domovima, te cijelu priču potkrijepljenu svjedocima i njihovim izjavama plasirala u javnost, pogotovo studentsku, ako se uopće može reći da takvo što postoji, koja je bila skoro stala na njegovu stranu. Kraljević je, prema njihovim navodima, u domove smjestio čak 753 studenta bez poštivanja procedure i unatoč neispunjavanju potrebnih kriterija.

Dobre veze između vodstva Sveučilišta i vodstva SC-a ministar znanosti itekako osjeća. Nedugo nakon što mu je SC smjestio priču s nelegalnim smještajem, sa svoje ga je sjednice izbacio Senat Sveučilišta u Zagrebu. Prema riječima rektora Sveučilišta Branka Jerena, Senat je donio odluku po kojoj sjednice više neće biti otvorene za javnost (čak ni za novinare one više nisu otvorene), a njima će moći prisustvovati samo pozvani gosti. Na zadnjoj, izvanrednoj sjednici, tema rasprave bila je novi Zakon o visokim učilištima, no Jeren na toj sjednici nije dopustio ministru Kraljeviću niti da obrazloži zakonski prijedlog, iako je prijedlog doživio napade sa svih strana - od profesora, studenata i sindikata. Dok je za novinare obrazlagao kako ih izbacuje jer smetaju sjednicama Senata, rektor Jeren ministru je Kraljeviću naprosto poručio da nije pozvan i stoga ne može na sjednicu.

No, da ministar Kraljević uistinu nije sveta krava potvrdili su i događaji na Hrvatskim studijima, instituciji osnovanoj u okviru sveučilišta na otvoreno insistiranje pokojnog Tuđmana, koji je želio da studenti proučavaju "hrvatsku povijest", "hrvatsku književnost", "hrvatsku filozofiju", "hrvatsku psihologiju"... Već pri upisima u ovu školsku godinu došlo je do svađe između rektorata i ministra. Naime, rektorat je želio ukinuti neke od studija, ali je odlukom ministra dozvoljeno da Hrvatski studiji nastave upisivati u prvu godinu po istom planu po kojem su to činili i prije. Kako većinu profesorskog kadra na Hrvatskim studijima čime profesori Filozofskog fakulteta i nešto manje Fakulteta političkih znanosti, dekan Filozofskog fakulteta Neven Budak donio je odluku po kojoj se profesorima FF-a ne odobrava predavanje na "konkurentskom studiju", a bez te suglasnosti prijeti im otkaz u matičnoj kući. Sada su cijeli Hrvatski studiji i budućnost njihovih 2000 studenata došli pod znak pitanja, iako na samim Studijima tvrde da do većeg zastoja u nastavi neće doći.

Novine su ovih dana prepune i priča o brojnim lažnim diplomama zaposlenika u tijelima državne i lokalne uprave. Lažni diplomirani pravnici, prometni stručnjaci i ekonomisti zapošljavani su u Poreznoj upravu, Gradskom poglavarstvu Grada Zagreba, u Ministarstvu unutarnjih poslova... Istodobno, na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ali i na nekim drugima, traju velike rasprave na temu što je citiranje a što prepisivanje, jer je otkriveno kako su mnogi magistri i doktori znanosti svoje magistarske radnje i disertacije naprosto prepisali iz inozemnih knjiga i publikacija, bez ikakvog navođenja izvora podataka. Baš kao što je to napravio i već spomenuti Ante Đapić, koji je svoj magisterij prepisao od člana vlastite stranke, koji ja zauzvrat postao saborski zastupnik.

Serijom skandala koji pune novinske stupce visoko školstvo u Hrvatskoj samo je pokazalo koliko je duboka kriza cijeloga društva, a koju je HDZ ostavio iza sebe. Za sada još nitko nije u zatvoru, ali financijske kontrole i interne revizije imaju prepune ruke posla. Dijelom zbog nekompetencije, a dijelom zbog namjerne opstrukcije, veći dio nastojanje da se stanje sredi uglavnom neslavno završavaju, propadaju a da nitko niti ne postavlja pitanje zašto. Ugledni hrvatski književnik Miljenko Jergović nedavno je ustvrdio da se nova vlast benevolentno odnosi spram nasljeđa Tuđmanovog režima. No, ukoliko se sveučilište i studenti, i sami žrtve toga nasljeđa, istoga ne riješe, kriza svih segmenata društva mogla bi potrajati mnogo duže, čak duže i od sada vladajuće koalicije.

Milivoj Đilas