Koštuničina ponuda razdora

Crnogorska vlast poslije Miloševićevog pada

Pobjeda DOS-a i prestanak vojne opasnosti nad Crnom Gorom neminovno vodi u slabljenje veza u politički raznorodnoj crnogorskoj vladajućoj koaliciji. No, ponuda Koštunice da mandat ponudi SNP-u, a ne većinskoj Crnoj Gori, mogao bi označiti definitivan krah iluzija unutar crnogorske vlasti da je SRJ moguća

AIM Podgorica, 15.10.2000. godine

Oktobarska “revolucija” u Srbiji značila je i olakšanje Crnoj Gori. Odlaskom Miloševića i raspadom režima koji je on uspostavio praktično je u jednom danu prestala je da postoji direktna vojna opasnost koja je prijetila Crnoj Gori posljednje tri godine, tačnije od dana kada je Đukanović okrenuo leđa srpskom vođi.

To, međutim, ne znači da će crnogorska politička scena biti manje zanimljiva u predstojećem periodu. Naprotiv, mnogi signali ukazuju da valja očekivati ubrzano pregrupisavanja snaga unutar stranačkih koalicija u Crnoj Gori.

Sve članice crnogorske vladajuće koalicije zdušno su pozdravile pobjedu Koštunice i rušenje Miloševića. Svi iz vlasti su, takođe, saglasni da pobjeda demokratskih snaga u Srbiji može da krajnje zategnute odnose sa Crnom Gorom konačno dovede u normalu. Ali, to su jedina dva pitanja o kojima tri članice koalicije imaju identične stavove. Mnogo je, međutim, uočenih razlika – ne samo u izjavama već i u konkretnim potezima – koji nagovještavaju da će unutar koalicije biti bure.

Tako su čelnici Narodne stranke, odmah, “potrčali u susret” novom predsjedniku SRJ. “Narodna stranka s ponosom može da konstatuje da događaji čiji smo svjedoci potvrđuju njenu dosadašnju politiku. Da podsjetim: NS je još '93. u Deklaraciji sa Demokratskom strankom Srbije anticipirala Platformu Vlade Crne Gore”, konstatovao je Dragan Šoć, predsjednik Narodne stranke. I ne samo to: narodnjaci su jedini iz crnogorske vladajuće koalicije pošli na svečani koktel u Beogradu povodom Koštuničine inauguracije. To je nenajvaljeno putovanje sa iznenađenjem je dočekano u redovima DPS-a i SDP-a, druge dvije članice koalicije. Naime, potpredsjednici NS Drecun i Popović nijesu najavili, kako je to uobičajeno, da će “zvanično” posjetiti Beograd, niti su podrobnije kasnije objašnjavali što su se dogovarali sa predsjednikom SRJ.

Činjenica je da narodnjaci odavno insistiraju na smjeni uređivačke ekipe crnogorske televizije zbog “antisrpske medijske politike”, a da su u posljednje vrijeme učestali u kritikama pojedinaca iz državnog vrha koji govore o samostalnosti Crne Gore. Koincidencija ili ne: nakon boravka u Beogradu lideri NS su se žestoko verbalno sukobili prvo sa ministrom inostranih poslova Brankom Lukovcem. Dragan Šoć, inače ministar pravde u crnogorskoj Vladi, javno je kritikovao Lukovčevu izjavu da Crna Gora i Srbije trebaju da se dogovore o novim odnosima, ali kao dvije nezavisne države. Osim toga, narodnjaci su osudili i poteze Rakčevićevog SDP-a koja zahtijeva referendum o državno-pravnom statusu Crne Gore.

Da li Narodna stranka djeluje samostalno ili je, pak, iznenadna i otvorena kritika dojučerašnjih saveznika iz koalicije, rezultat nekih novih političkih pregrupisavanja? Naime, odavno je poznata bliskost čelnika Narodne stranke i Svetozara Marovića, potpredsjednika DPS-a. Zato mnogi u Podgorici smatraju da se radi o zajedničkom pritisku, kojim koordinira Marović, na predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića kako bi se spriječile priče o budućoj crnogorskoj samostalnosti.

“To su besmislice”, tvrdi u razgovoru za AIM Miodrag Vuković, ističući da u vrhu DPS-a ne postoji razlika u pogledu državnog statusa Crne Gore. “Marović je jedan od kreatora Platforme i on ne bi rizikovao rascjep unutar DPS-a radi neke neizvjesne mogućnosti novih koalicija”. Vuković, međutim, ne krije, da uinutar DPS ima ponekad “disonantnih tonova” u javnim nastupima.

Inače, lideri DPS-a zato smatraju da treba ići korak po korak: pozdravili su pobjedu Koštunice ali i javno istakli da, što se tiče Crne Gore, Koštunica neće biti tretiran kao “stvarni” predsjednik SRJ. Prema sadašnjem stavu Đukanovića i partijskih drugova tek se stvaraju uslovi za stvarni dijalog sa Beogradom, dijalog na koji Milošević nikada nije htio pristati. “To, međutim, ne znači da crnogorski referendum nije jedna od realnih opcija”, kaže Vuković.

Činjenica je, međutim, da mnogo toga “ne štima” unutar koalicije. Baš kao i Narodna stranka i ljudi iz vrha Socijaldemokratske stranke kao da gube strpljenje i nemaju razumijevanja za “aktivno čekanje” koje propagira DPS. Rakčević tako smatra da nije vrijeme za čekanje već za forsiranje izjašnjavanja građana na referendumu. Predsjedništvo SDP-a je u tom cilju i zaključilo da politika stranke mora biti pritisak na Đukanovića da se opredijeli. U protivnom, SDP će izaći iz koalicije. “Znam da ponavljamo prijetnje, ali ovog puta nemamo izbora: kako možemo članstvu govoriti o strpljenju kada više nema neposredne opasnosti, kako govoriti da nema potrebe za referendumomom kada postoje svi uslovi za njega”, kaže Rakčević, predsjednik SDP u razgovoru za AIM.

Rakčević takođe ističe podatke o istraživanju raspoloženja članstva unutar koalicije, rađenih u avgustu 2000. godine. “Pokazalo se na saveznim izborima da skoro 80 odsto građana Crne Gore ne vjeruje u SRJ, navodi Rakčević, napominjući da Đukanović kao pragmatičan političar o tome mora voditi računa. “On će vrlo brzo morati da napravi izbor”, smatra Rakčević, upozoravajući da u protivnom SDP više neće biti u mogućnosti da opstane u koaliciji.

Na oštrinu stavova SDP-a uticali su, bez sumnje, i obnovljeni pregovori sa Liberalnim savezom Crne Gore. Krajem prošle nedjelje, odmah nakon događaja ispred savezne Skupštine lider LSCG Miodrag Živković kontaktirao je predsjednika SDP, nagovarajući ga na istupanje iz koalicije i buduću koalicionu saradnju. SDP ima mnogo rezervi prema LSCG, ali je neobavezne razgovore prihvatio, kako bi razmotrio mogućnost saradnje u slučaju da vrh DPS-a ne bude želio uskoro donositi definitivne odluke.

Očito: teško će se te različite strategije izbalansirati bez potresa, mada valja očekivati da će koalicija izvjesno vrijeme koliko-toliko kompaktno djelovati.

Mnogo toga zavisiće, međutim, ne samo od situacije u Crnoj Gori, nego – možda i više – od poteza koje će preduzeti nova vlast u Beogradu. Zato je zvanična Podgorica sa ogorčenjem dočekala Koštuničinu ponudu da Predrag Bulatović bude novi mandatar savezne vlade.

“Nad impresivnom pobjedom demokratskih snaga u Srbiji nadvili su se tamni oblaci”, kaže se u saopštenju Demokratske partije socijalista kojim se reaguje na dogovor DOS-a i SNP-a. “To razumijemo jedino kao dio neke političke trgovine, ali i kao nedobronamjeran potez. Mi na tu trgovinu nikada nećemo pristati”, zaključak je najjače partije u crnogorskoj koaliciji.

Miodrag Vuković, predsjednik Izvršnog odbora DPS-a i savjetnik crnogorskog predsjednika Đukanovića još je konkretniji. “Koštunica je razočarao demokratsku i većinsku Crnu Goru, koja je, na svoj način tukla Miloševića činjenicom da je 80 odsto ljudi ostalo kod kuće, da brani demokratski projekat i državu Crnu Goru”, ističe Vuković, ukazujući da se ne može praviti legitimna vlada sa SNP-om, “sa ljudima koji su političkim nasiljem osvojili avezne mandate”.

Čak je, nakon ponude Predragu Bulatoviću da bude savezni mandatar, i Narodna stranke odjednom, samo dva dana nakon javne hvale Koštunice, promijenila priču. “Ukoliko Koštunica povjeri mandat nekome iz SNP-a, on će snositi glavnu krivicu za raspad Jugoslavije”, izjavio je Predrag Drecun, potpredsjednik Narodne stranke. Narodnjaci su, očito, ogorčeni potezom Koštunice jer su u mogućim pregovorima sa DOS-om vidjeli i svoju budućnost, ali i budućnost SRJ.

“Ključ budućih poteza zvanične Podgorice drži DPS”, smatra Srđan Darmanović, politički analitičar i direktor Centra za ljudska prava i demokratiju. “Od odnosa unutar te partije zavisiće kako će teći budući pregovori sa srpskim vlastima. Očito je da SRJ iz 1992. godine više ne postoji u opcijama DPS-a. Ali, da li će ići u pravcu samostalne države zavisi će od stepena jedinstva unutar DPS-a. Ako prvenstveno Marović, koji je drugi čovjek partije, uvidi da je nemoguća zajednica bez majrorizacije onda će ta partija forsirati priču o nezavisnoj Crnoj Gori i možda već u bliskoj budućnosti graditi neki partnerski odnos sa drugim procrnogorskim partijama, prvenstveno Perovićevim liberalima”, kaže Darmanović, napominjući da ipak ne treba očekivati brze poteze crnogorske vlasti.

Profesor podgoričkog Pravnog fakulteta dr Milan Popović smatra da Crna Gora, pod hitno, mora ustavnim zakonom proglasiti moratorijum na SRJ i tako osnažiti buduće pregovaračke pozicije nasprav vlasti u Beogradu. “Jedini logičan, demokratski put, nakon toga je raspisivanje referenduma kao demokratske verifikacije izborne volje građana. Sve drugo će samo značiti guranje problema ispod tepiha, a ne njegovo rješavanje”, smatra Popović kritikujući ideju da se političke elite direktno dogovaraju o sudbini naroda. “To bi bila još jedna velika obmana i hipoteka, slična onoj iz 1992. godine kada je stvaran žabljački Ustav voljom dvije najjače partije”, zaključuje Popović.

Posljednja istraživanja, iz avgusta 2000. godine, govore da bi u ovom trenutku ideju SRJ ne podržava čak 70 odsto crnogorskih građana, a da se unuta Koalicije “Da živimo bolje” 65 odsto pristalica se izjašnjava za nezavisnu Crnu Goru! Uz podršku Perovićevih liberala to znači da bi Đukanović mogao da računa na izvjestan rezultat referenduma koji bi vodio ka samostalnoj državi.

Politička matematika je jedno, život ipak nešto drugo. Čini se, ipak, da euforija u međunarodnoj zajednici sada ne daje velike šanse da bi zapadne zemlje rado gledale na crnogorski put samostalnosti. Nedavni boravak D-ima , Brajena, specijalnog savjetnika predsjednika SAD ukazao je da vodeće zemlje zapada sada imaju preča posla od razmišljanja o crnogorskoj nezavisnosti. Uprkos pohvala crnogorskoj reformskoj vlasti, O'Brajen nije propustio da sugeriše kako Zapad i prvenstveno SAD očekuju “ozbiljne razgovore o budućnosti zajednice Srbije i Crne Gore”. Izvori iz crnogorskog državnog vrha ukazuju da je američki izaslanik bio vrlo jasan u razgovoru u četiri oka: Crna Gora ne bi trebalo da sada vuče ishitrene poteze, već da sjedne i prvo razgovara sa DOS-om.

Vjerovatno i zato crnogorska vlast – koja prima velike inostrane dotacije za preživljavanje države – pokušava nastaviti sa strategijom “aktivnog čekanja”. “U posljednje tri godine bili smo država partner, ne bi valjalo da sada postanemo država problem”, kaže Vuković u razgovoru za AIM. On takođe naglašava da njegova partija brižljivo balansira i vaga korist: da li da odjednom ostane bez međunarodne podrške ili da lagano gradi poziciju, osluškujući događanja u Srbiji.

Sada, kao najrealnija mogućnost kojom DPS raspolaže se govori o novim izmjenama Platforme za redefinisanje odnosa sa Srbijom. Izvori bliski DPS-u ističu da će glavna promjena biti upravo u međunarodnom položaju Crne Gore, te da će vlast u Podgorici insistirati na promjeni imena Jugoslavija i, što je važnije, na dvije stolice u Ujedinjenim nacijama. Takav model je već postojao u više slučajeva, aljudi iz DPS-a smatraju da je najbliže rješenje odnosakao štro su to u jednom periodu uređivali Rusija i Ukrajina, dvostruko članstvo u UN.

No, ako u Srbiji ne bude realnog sagovornika, ako nova vlast ne pokaže minimum saradnje sa većinskom Crnom Gorom, onda će Đukanović morati da izabere: ili da krene u pravcu stvaranja crnogorskog bloka i referenduma, ili da pokuša kako-tako održati koaliciju sa SDP-om i narodnjacima i čekati rasplet u Srbiji i nove pregovore sa Beogradom.

Pitanje je, samo, da li crnogorska vlast pravilno procjenjuje što odlaže pitanje državno-pravnog statusa za neka bolja vremena ili će tako Crna Gora izgubiti pravo izbora.

Draško ĐURANOVIĆ (AIM)