Transformacija TV u BiH

Politička sapunica

AIM, SARAJEVO, 16.10.2000 U pretposljednjem, ko zna već kojem nastavku malo gledane ali na sve strane prepričavane maratonske bosanskohercegovačke TV sapunice "Kako rekonstruisati televiziju BiH", u kojoj konačno treba da se rode trojke unaprijed teško identifikovanih roditelja, ali unaprijed zadatih imena - PBS, RTV FBiH i RT RS - priča je dovedena do usijanja. Posljednji nastavak će se emitovati najvjerovatnije potkraj ove sedmice. Visoki predstavnik treba da proglasi Odluku o restrukturiranju javnog RTV sistema u BiH čime, praktično, treba da započne dugi i mukotrpni proces depolitizacije i profesionalizacije ratom razvaljenog sistema TV u ovoj zemlji. Time, ujedno, treba da bude stavljena tačka raznih javnih ili zakulisnih igara koje, na neki način, i nisu nelogične kada je u pitanju bitka za dominacuju nad malim ekranima, to jest za presudnu prevlast nad glasačima ove zemlje.

U danima kada i mnogo ozbiljnije stvari kao, recimo, "nova beogradska demokratija", poprimaju obrise međunarodne farse - i priča o rekonstrukciji BiH televizije može da se ispriča i na krajnje ili bar poprilično ciničan način. Ona sadrži sve ono što nastavak bitke za vlast svim sredstvima podrazumijeva, a odvija se u ambijentu koji daje za pravo kada se kaže kako je riječ o "političkoj sapunici". Uostalom, na jednom od nedavnih sastanaka Vijeća RTV FBiH Englez John Shearer, čovjek koji je pravio "papir" o "restrukturiranju", kazao je kako će jedan od domaćih zadataka buduće federalne televizije biti upravo proizvodnja "domaćih sapunica". Prva je, evo, već proizvedena mada i bez namjere da se to učini.

U pozadini pravljenja papira koji treba da odredi budućnost televizije u BiH (ma šta ko pod tim podrazumijevao) sudarili su se raznorazni politički, ekonomski, nacionalni, pojedinačni, grupni, (ne)profesionalni, inostrani, domaći, sindikalni i ko zna kakvi sve ne interesi o kojima se do posljednjeg časa govorilo ezopovskim jezikom, mimikrijom, pantomimom, prstima, namigivanjima, ali najmanje - pošteno, otvoreno i precizno. Međutim, tajna priče o transformaciji RTV sistema u BiH nije bog zna kakva i lako se može demistifikovati. Druga je stvar zašto to neće da urade lokalni vlasnici mnogih drugih tajni javnog života Bosne i Hercegovine. Za sami sadržaj onoga što slijedi u procesu pravljenja profesionalnog javnog TV sistema u BiH, međutim, bitno je znati kako se sve odvijalo, da bi se lakše prepoznao i smisao Odluke koja samo što nije objelodanjena, te smisao otpora toj odluci. Pođimo redom: Nakon što je tzv. politički vrh ove države, uključujući i Predsjedništvo, dao zeleno svjetlo za pripremu priče o transformaciji RTV sistema u BiH, posao nisu htjeli ili nisu smjeli da urade ovdašnji ljudi (valjalo bi se složiti o mnogo čemu, što nam baš ne ide od ruke). Visoki predstavnik preuzeo je obavezu da se to uradi, a u pomoć je pozvan već pomenuti John Shearer, starosjedilac na glasovitom BBC-ju. Englez je imao ogroman problem da cijelu stvar učini mogućom, samoodrživom, otpornom na političke pritiske, profesionalnom, te kompatibilnom sa evropskim TV trendovima, a pri tome izvodivom sa stanovišta zakona koji ovdje služe uglavnom samo da bi ih se kršilo. Povrh svega, konačni je proizvod trebalo nekako usaglasiti sa novom političkom realnosti stvorenom kapitalnom odlukom Ustavnog suda o konstitutivnosti sva tri naroda u BiH, što čini apsurdnom dejtonsku platformu na kojoj je započeo proces reorganizacije TV u BiH. Drugim riječima, prvobitna šema o dvije moćne i potpuno odvojene entitetske TV i sasvim minornom centralnom televizijom PBS (Javni RTV servis BiH - Public Broadcast Service ), pri čemu Federalna TV još treba da ima dva kanala bezmalo jezički i kadrovski ekskluzivno nacionalna - počela je opasno da naginje prošlosti. Budućnost je, očigledno, sklonija jačanju PBS-a i drugačijem dimenzioniranju entitetskih televizija. To, naravno, nije značilo i da se ta šema iz prošlosti manje sviđa ovdašnjim prevaziđenim političarima koji su još uvijek, be-ha sadašnjost. Kada se članovima Predsjedništva BiH u jednom času učinilo da će PBS nadjačati okvire i logiku entiteta za koje su oni prosuli toliko tuđe krvi, te da će se time uređivačka politika izmjestiti iz njihovih atara nad kojima imaju totalnu kontrolu, započet je otvoreni i bespoštedni rat protiv OHR kao nosioca projekta i Johna Shearera kao identifikovanog krivca za "kašnjenje tog projekta". Ovaj je potonji, pošteno govoreći, svojim djelovanjem bez konsultacija sa članovima Vijeća PBS i FTVBiH u startu izazvao nepotrebnu nervozu, a glasnogovorniku iznenada ujedinjenog Predsjedništva dao materijala da se pokrene prava javna hajka protiv naslućenog koncepta rekonstrukcije. Napad je izveden pod izgovorom navodne predsjedničke ljutne zbog kašnjenja cijelog projketa. Kašnjenje, naravno, nije bilo toliko sporno ( uostalom odakle ovdašnjim političarima i minimum prava za pominjanje bilo čijeg kašnjenja kada ova zemlja pod njihovim rukovođenjem kasni sama za sobom, da se sa drugima i ne upoređuje, najmanje pola vijeka). Panika je nastala pred konceptom javne, moderne i depolitizirane TV.

Paralelno sa svim ovim i OHR sa gospodinom Shearerom čini grešku uobičajenu za mnoge u tzv. međunarodnoj zajednici. Članovima Vijeća FTVBiH tek rutinski saopštavaju kako sve što je do sada učinjeno na reorganizaciji više ne važi, te ih se upoznaje u šturih desetak rečenica sa suštinom Odluke koja je, vele, već gotova i koju će visoki predstavnik "saopštiti za dva dana". Ovaj manir, a ne predlagani koncept, u Vijeću izaziva uzbunu pa i ogorčenje. Članovi Vijeća polaze od stava da visoki predstavnik ili može na ravnopravan način da uključi Vijeće u ozbiljan posao na izradi Odluke ili da učiniti što god hoće sam, ne konsultujući članove Vijeća koji će u tom slučaju podnijeti kolektivnu ostavku pošto u ovakvoj situaciji naprosto nisu nikome potrebni. Najavaljena ostavka Vijeća, dakle, nema nikakve veze sa samim već pripremljenim dokumentom o transformaciji, već isključivo sa manirima koji su za ljude od digniteta - neprihvatljivi. Šaptači u Predsjedništvu instrumentaliziraju ovaj potez na svoj način, slavodobitno tvrdeći kako se Predsjedništvo i Vijeće, eto, nalaze na istim pozicijama, ujedinjeni protiv Johna Shearera i njegovog koncepta. U tom smislu oglašavaju se i pojedini mediji bliski vlastima. Stvar, međutim, i prosto rečeno - nije tačna. Manirom mudrog političara Visoki predstavnik, saznavši za najavljenu kolektivnu ostavku, uvodi ponovo Vijeće na velika vrata u priču. Obustavlja se proglašenje Odluke koja se stavlja na "radni uvid" članovima Vijeća pa se cijeli posao podvrgava rigoroznom preispitivanju i usaglašavanju, pri čemu svi zainteresirani pokazuju mnogo strpljenja, uzajamnog uvažavanja i konstruktivnosti.

Novi Nacrt Odluke uvažava bezmalo sve primjedbe Vijeća FTV i predstavnika Vijeća PBS-a. Pri tome suštinski zahtjevi postaju zajednički - cijeli posao valja raditi u skladu sa novim vremenima i odlukama Ustavnog suda, a PBS postaje okosnica javnog RTV sistema u BiH kojem pripadaju još i RTV FBiH i RTRS. Unutrašnja organizacija tog sistema postavljena je tako da se uklapa u savremene evropske tendencije na ovom planu, oslanjajući se na projekat izgradnje BiH kao moderne, demokratske, višenacionalne zajednice. Uloga Agenta Visokog predstavnika se domenzionira na adekvatan način, uvažavajući stav da ključna uloga i završna riječ u kadrovskoj politici, imovinsko-vlasničkim i programskim pitanjima mora biti data - Vijeću televizije. Agentov prevashodni posao je - briga o funkcioniranju sistema. Iza ovog osnovnog stava, naravno, stoji čitav niz odluka koje su predstavnici OHR i Vijeća FTV BiH usaglašavali i usaglasili, tačku po tačku. Strpljenjem ljudi iz Vijeća, političkom mudrošću Visokog predstavnika te konačnom kooperativnošću njegovih saradnika na ovom poslu, priča je dovedena do kraja koji, zapravo, znači pravi početak.

Odlukom koju, dakle, uskoro proglašava Volfgang Petritsch biće, bez sumnje, pogođeni mnogi - pojedinačno i kolektivno - ali, ona je bez sumnje dugoročno na tragu drugačije budućnosti Bosne i Hercegovine koje se mnogi s razlogom plaše i sve će učiniti da njen dolazak makar uspore. Nije, zato, ni čudno što se od svega ovoga pokušala doista napraviti samo - loša sapunica.

Zlatko DIZDAREVIĆ (AIM, Sarajevo)