MUP Srbije: Obdukcioni nalaz

Pretvaranje MUP Srbije u normalnu i suvremenu policiju, trebalo bi započeti radikalnim istragama o svim dosadašnjim zloupotrebama i krivičnim delima, te demontiranjem do kraja onih mehanizama koji su isključivo služili održavanju bivše vlasti, a ne građanima. Ako ni zbog čega drugog, da neka nova vlast ne bi pala u iskušenje

AIM,Podgorica, 16. 10. 2000.

(Od dopisnika AIM iz Beograda)

Neposredno poslije velikog prevrata od 5. oktobra, predsjednik Demokratske alternative (DA) i jedan od lidera Demokratske opozicije Srbije (DOS) Nebojša Čović, na pitanje čija je policija odgovorio je: ,,Svačija i ničija.,, Par dana kasnije, kada je ulični adrenalin počeo opadati, a pregovori o prijevremenim izborima u Srbiji napredovati, predsjednik Demokratske stranke (DS) i, po općem sudu, najznačajniji čovjek u DOS-u Zoran Đinđić, izjavio je da policija trenutno kontrolira samu sebe. Na šta je mislio, zaista je teško pogoditi: nakon dramatičnih događaja na beogradskim ulicama i iznuđene ostavke ministra unutrašnjih poslova u vladi Srbije Vlajka Stojiljkovića, MUP kao da postoji još samo formalno. Najviši rukovodioci jednog od stubova režima bivšeg predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića, ne daju ni glasa od sebe. Kako se saznaje, dok otaljavaju minimalne rutinske poslova, budno prate politička dešavanja i čekaju: šta će biti kada se oformi nova prelazne srpska vlada i što će biti poslije prijevremnih izbora najavljanih za 24. decembar. Sigurno je samo jedno. Policija više ne predstavlja polugu za održavanje jedne autoritarne vlasti niti se više može upotrijebiti za njenu restauraciju.

,,Uvek se znalo ko je za bivenje, a ko nije,, , kaže jedan policajac inzistirajući na anomnosti. ,,Međutim, posle poslednjih izbora, to se više nije znalo. Niko kao policajci ne zna kakvo je pravo raspoloženje u narodu - gde da biješ pola Srbije, gde da hapsiš buduće ministre? I za koga? Zar za one kojima za bednih 200 maraka mesečne plate obezbeđuješ šlepere na kojim zarađuju milione i koji, dok krvariš na Kosovu, zidaju vile i Bamibilende?,,

Ustrojena kao pretorijanska garada bivšeg režima, MUP Srbije je u suštini postao žrtava sve njegove nastranosti i gubitka elementarnog osjećaja za realnost. Zavisno od rasporeda snaga i interesa lobija u vrhovima bivše vlasti, pripadnici javne bezbjednosti (uniformirana policija) hapsili su sitne švercere benzina i cigareta ili pak mirno prolazili pored njih; kada bi im se naredilo, ratovali su na Kosovu ili privodili djecu u majicama Otpora; pendrečili su u radno vrijeme mirne demonstrante, a neki od njih, poslije posla, obezbjeđivali su poznate kriminalce. Državana bezbjednost pak - inače, sama po sebi i više nego misteriozna - uz sve pobrojano, na jednom višem nivou u potpunosti je prerasla u političko-poslovni servis vladajuće oligarhije sa osnovnim zadatkom da stvarnost prikazuje po njihovim željama. Nitko, naravno, ne tvrdi da ta i takva policija nije hapsila one kriminalce koje je smjela. Stvar je međutim u tome da je naprosto istrulila kao i sam režim.

,,Jako je bio važan kontakt sa našim vezama u policiji,, , rekao je u intrevju za beogradski nedjeljnik ,,Vreme,, Velimir Velja Ilić, gradonačelnik Čačka koji je poveo svoje sugrađane 5. oktobra u Beograd zarad obrane izborne volje građana. ,,Imali smo čvrste garancije da neće pucati, kao i informaciju da će oko pola četiri krenuti na nas,,.

Ova riječi svjedoče koliko se naizgled čvrst policjiski monolit urušio sam od sebe. Točnije: koliko su različiti ljudi u MUP Srbije, do jučer spremni da na svaki mig nekog od Miloševićevih trabanata pendreče i zatvaraju, shvatili da je istima odzvonilo; sve i da im i pođe za rukom da zavedu diktaturu ili izazovu krvoproliće. Jer, u slučaju diktature, policija bi se morala pretvoriti u neku vrstu okupacione vojske sa svim onim što to nosi i za što najveći broj pripadnika nije spreman. U slučaju krvoprolića - MUP ne bi bio ništa drugo do jedna od zarećenih milicija u sukobu u kome nema fronta ni civila, kada ničiji život i porodica nisu neprikosnoveni; sa svim iskustvima od Hrvatske preko Bosne do Kosova, policajci na to tek nisu mogli pristati.

To je bio kontekst u kome je 5. oktobra došlo do pucanja komandnog lanca i pasivnosti policije. Dijelom zbog savijesti, dijelom zbog zdravog razuma i računice, znatan broj policajaca - običnih i oficira- sabotirao je naređenja za obračun sa građanima. Atmosfera prisustva na posljednjem valceru jedne vlasti koja je u potpunosti razgolićena u svojoj dotrajalosti, zahvatila je sve - od generala do posljednjeg pozornika na ulici. Jasno je bilo da pored onih koji vjeruju u nepobjedivost Miloševića, mnogo više ima drugih koji su uspostavljali kontakte sa vođama iz DOS-a, informirali ih, davali garancije, obezbjeđujući tako svoje karijere ili su se naprosto odlučivši na posvemašnju nektivnost - u svakom smjeru i smislu.

,,Ne mogu da kažem da se između sebe, među prijateljima, nismo zaklinjali da ni po koju cenu nećemo da naredimo da se puca u narod,, , govori već u tekstu pomenuti policajac. ,,Ali isto tako ne mogu reći ni da mi je poznato da se neko bunio u stanicama, lupao pesnicom o stol starešinama ili dizao nekakvu pobunu. Svi smo se pravili ludi: kao mi samo radimo svoj posao, kao politika nas ne zanima. Jasno je međutim bilo da je posle 24. septembra nastupilo novo vreme i da dok stvari ne dođu na svoje mesto, čovek mora biti oprezan i pametan,, .

Što se konkretno događalo u kritičnim oktobarskim danima u policiji i tko su bili nosioci glavnih uloga, saznavaće se i dugo i postupno. Izvjesno je da je MUP kao Miloševićevo oružje sudnjeg dana u potpunosti zatajilo: Specijalna antitroristička jedinica (SAJ) čiji su pripadnici u civilu zvjerski premlaćivali demonstrante za vrijeme građanskog protesta 1996/97 praktično se raspala; Posebne jedinice policije (PJP) zadužene za intervencije iste vrste, također nisu funkcionirale; jedna od najzloglasnijih policijskih stanica u Beogradu u ulici Majke Jevrosime, gdje su do prije mjesec dana privođeni članovi Otpora zbog crnih majica sa pesnicom, zauzeli su demonstranti i iz nje odnijeli oružje, a sami policajci koji su se nalazili u zgradi, jedva su izbjegli linč...

Pobrojani primjeri tiču se javne bezbjednosti, dakle onih pripadnika MUP-a koje su građani imali često priliku vidjeti u kordonima, naoružane, sa pendrecima i pancirnim prslucima. Promjenom političke klime, rekonstrukcija i reforma ovog dijela MUP Srbije, ne bi trebao biti ozbiljniji problem; riječ je, u suštini, o običnim ljudima čiju je službu bivši režim toliko puta zloupotrebio...

Za razliku od narečenih, 5. oktobra svoju javnu promociju u Beogradu imala je i Jedinica za specijalne operacije (SJO) državne bezbjednosti; široj javnosti poznatiji su kao ,,Crvene beretke,, ili ,,frenkijevci,, po svom utemeljitelju Franku Simatoviću Frenkiju. Nije ih bilo mnogo i ništa nisu radili. Glas o njima, međutim nije od jučer: najblaže i eufimistički rečeno, obavljali su sve vrste crnih operacija na svim ratištima u bivšoj Jugoslaviji ali i u samoj Srbiji. Prema jednim tumačenjima, njihovo prisustvo u američkim džipovima i sa skupom opremom na beogradskim ulicama, posljedica je ubacivanja posljednje Miloševićeve rezerve i potom njenog otkazivanja poslušnosti i solidariziranja sa građanima. Drugi, trezveniji poznavaoci ove problematike, smatraju da je posrijedi naprosto demonstracija sopstvene prisutnosti i snage, na znanje i ravnanje svim zainteresiranim. Na primjer, preporučivanja svojih usluga novim vlastima uz upozorenje istim da paze gdje će gurati nos.

,,Istina je da državana bezbednost posle smene Jovice Stanišića (načelnik od 1991. do 1998.) razbucana i da to više nije kao što je bilo pre,, , kaže sugovornik iz policije. ,,Ne samo imenovanje Rade Marković za načelnika, nego i sva kadrovska rešenja poslednjih godina, diktirana su iz JUL-a. Premda ni u vreme Stanišića nije bilo ne znam kako bolje, znao se neki red i radio neki posao; ovi posle - od guše su bili u julovskim obalcima, a do guše u julovskim biznisima. Nakupilo se tu svega i svačega, nema tu nikave lojalnosti nikome i ničemu, samo sebe gledaju. Ne verujem da Miloševiću nisu saopštavali ili nisu smeli saopštavati istinite informacije. Ti ljudi, izuzev nekolicine fanataka i nekolicine časnih profesionalaca, starali su se samo za interese svojih zaštitnike koji su ih doveli na položaje i za svoje dupe. No, niko to neće lako moći moći razjuriti - mnogo toga znaju i mnogo veza imaju na svim stranama. Nikad ovde nije sve onako kako izgleda,, .

Upravo demontiranje i ponovno ustrojavnje Službe državne bezbjednosti predstavljaće najteži i ključni zadatak u transformaciji MUP Srbije u normalnu i suvremenu policiju. Ne radi se samo raznim delikatnim pitanjima koje prate svaku tajnu policiju poput dosjea građana i prisluškivanja, nego prvenstveno o tome da je ta Služba u posljednjih desetak godina metastazirala u glavnu polugu cjelokupne vaninstitucionalne vlasti i političkog djelovanja - od rovarenja po političkim strankama, preko obezbjeđivanja ,,slučajeva,, kojim su perjanice Jugoslovenske levice (JUL) Gorna Matić i Ivan Marković zastrašivali javnost, do obezbjeđivanja ,,biznismenskih,, interesa različitih lobija bivšeg režima.

Zato kada kada je u pitanju MUP Srbije, njegovu reformu treba započeti radikalnom istragom svih zloupotreba i krivičnih djela, te demontiranjem svih onih policijskih mehanizma koji su isključivo služili održavanju bivše vlasti, a ne građanima. Ako ni zbog čega drugog, da neka nova vlast ne bi pala u iskušenje.

Filip Švarm (AIM)