Mostar: Četiri priče i jedan epilog

AIM, MOSTAR, 10.10.2000 Nije teško voljeti Mostar. Ima u njemu nešto što ga razdvaja od drugih znanih mjesta. Razrušeni grad u kojem su samo nebo nad njim i rijeka koja teće kroz njega ostali isti, nosi u sebi nešto od biblijske priče o ljudskoj patnji, kur'anske priče o pravdi te one ljudske - da niko nije bezgriješan.

Priča prva

Mostar je, znaju i ptice na grani, podjeljen grad. Dijeli ga kao beton čvrst nevidljivi zid gradskog Bulevara. S jedne strane zapadni (tzv. hrvatski) sa druge strane istočni (vele, bošnjački) Mostar. Dva grada, dvije nacionalne stranke na vlasti i zbog ratnih dejstava gotovo potpuno izmjenjena demografska slika stanovništva.

Pojednostavljeno, dva rata - onaj prvi u kojem su Bošnjaci i Hrvati zajedno ratovali protiv Srba, pa potom onaj drugi u kojem su Bošnjaci i Hrvati ratovali jedni protiv drugih. Kratak i stravičan rezime pet ratnih godina - Bošnjaci u egzilu, Hrvati u Hagu, Srbi (manjina na obje strane) u strahu ili nadi da će uloga "ikebane" za promociju demokracije i multietničnosti bilo koje strane neće biti vječna. Zapravo, pozicija mostarskih Srba gotovo da je tragična. U dodjeljenim ulogama, na braniku demokracije i multietničnosti zapadnog Mostara, stoji Srpsko narodno vijeće dok sličnu ulogu u istočnom Mostaru ima Srpsko građansko vijeće. Srbin je, već po tradiciji neo-demokracije, redovno i predsjednik Gradskog Vijeća Mostara. Ta je institucija produkt famoznog "Prelaznog statuta grada Mostara", a do sada nije polučila nikakve rezultate jer Mostar (podjeljen nacionalnim, političkim i strategijskim interesima) jednostavno nije u fazi u kojoj bi Gradsko vijeće moglo donjeti zajedničku odluku o bilo čemu. No, ruku na srce, prvi put zajedno ovdašnji autoriteti potpisali su izjavu u kojoj insistiraju na odvajanju dijela sredstava iz budžeta Elektrodistribucije BiH i Elektrodistribucijue HZ-HB za rad GradskeUprave Mostara, gdje, naravno, i sami rade.

Podjela grada, podijela vlasti i vladavina isključivo jednonacionalnog političkog, ekonomskog, socijalnog, kulturnog, sportskog koncepta nije tek puki produkt rata. Oni su bili cilj rata koji tako dobro osjećamo nakon svih ovih godina "mira". Naravno, kada treba sačuvati vlast, navodno zaraćene nacionalne stranke, dojučerašnji ljuti neprijatelji, iznova koaliraju.

Priča druga

Mostarska općina Stari grad (ist. Mostar) ima 25 zastupnika: 13 zastupnika Saveza za CDBiH (SDA i Stranka za BiH), 8 zastupnika iz SDP-a i 4 zastupnika iz 4 manje stranke sa područja ove općine. HDZ je u ovoj općini imao samo 50 glasova i po rezultatima aprilskih izbora nije mu pripalo niti jedno zastupničko mijesto. S obzirom na izborne rezultate načelnik ove općine trebao je biti Bošnjak iz Saveza za CD, a donačelnik Hrvat iz SDP-a. Kako tvrde u mostarskom SDP-u, najprije stidljivo u razgovorima o implementaciji a onda otvoreno na jednom od sastanka SDA je u ime HDZ predložila da donačelnik općine Stari grad bude kandidat HDZ-a, koji ponovimo u općini Stari grad nema niti jednog zastupnika! Zauzvrat SDP-u su ponudili donačelničko mijesto u općini Jugozapad u kojoj su Savez za CD i SDP imaju po 4 zastupnička mjesta, te nema logike da SDA šta nudi isto jakoj stranci u toj općini.

Pogađate već, donačelnik općine Stari grad je HDZ-ovac i nema te opozicione stranke kojoj će udružene vladjuće nacionalne stranke prepustiti vlast. Jednostavnim preglasavanjem, 13 zastupnika Koalicije CD preglasalo je 12 zastupnika opozicijske SDP, te su na najbanalniji način, blago rečeno, prekršena pravila PIK-a . Međutim za najjaču opozicionu stranaku SDP, kojoj ovo mijesto pripada logikom izbornih rezultata, mnogo je važnija je činjenica da se rastom podrške koju ova stranka ima u samom srcu Mostara ruši postojeći koncept vlasti, jer kako kažu u mostarskom SDP-u , ova stranka nikada neće pristati na postojeće podjele, i nikada neće biti partner SDA-u i HDZ-u.

Priča treća

Mostarsko kulturno ljeto najstarija je kulturna manifestacija na području Bosne i Hercegovine. Mostarci se s nostalgijom sjećaju vremena kada je Mostar bio grad, a gosti mostarskog ljeta vrhunska imena ex-Yu umjetničke scene. Danas, uz sav trud koji se ulaže, I grad I ljeto samo su sjena onoga što su značili u vremenima iza nas. Shodno vremenu rata i njegovim podjelama, i ova je kultna manifestacija postala prava slika i prilika života današnjeg Mostara.

Promocija, uvažavanje i njegovanje nacionalnih kultura jeste osnov svake demokracije, ali njeno forsiranje - ne samo u smislu fizičke podjele dva dijela grada -nego ono vezano za izbor gostiju podobne nacionalnosti, vjerosipovijesti ili političkog ubjeđenja, banalizira kulturu i ponižava njenu suštinu ali i one koji se tom suštinim bave. Poslije nekoliko upitno uspješnih izleta u nacionalno u kratkom periodu poslije rata, nakon samodokazivanja i identificiranja nacionalno/vjerskog kroz kulturna dešavanja, istočni Mostar se donekle otvorio umjetnicima raznih nacionalnosti. Danas se jednim od pozitivnih poteza gradonačelnika Safeta Oručeviča može smatrati amin ili amen (kako ko kaže) na odluku Narodnog pozorišta o otvaranju scene za djela pisaca hrvatske i srpske nacionalnosti.

Tzv. zapadni Mostar sve je do sada, kako ovim festivalom tako i ostalim kulturnim repertoarima, predstavljao večinom hrvatsko stvaralaštvo, ali želeći prije svega kroz sadržaje manifestacija zaštititi ne samo nacionalne nego i političke interese "svoje" stranke na vlasti, odnosno HDZ.

Međutim, jedna je dodirna tačka svim mostarskim kulturnim događanjima i na jednoj i na drugoj obali. Većini umjetnika, koji bi dolazili iz pravca Zagreba, Splita ili Sarajeva, mostarske su igre bile su izvanredna tezga, a sam Mostar zbog podjeljenosti i nemogućnisti saradnje njegovih umjetnika, izvnredno tržište na kojem se pod umjetnšću prodavalo sve, svašta i svako. Naročito politički.

Ove je godine "Mostarsko kulturno ljeto", i pored svih napora i dobrih namjera, publici ponudilo samo zajednički plakat, na kojem su na jednom mjestu bila evidentirana kulturna zbivanja u oba dijela grada. Uspjehom se svakako smatra i zajednička (ali ne i prva) postavka izložbe "Mostarski slikarski izražaj"u kojoj su učestvovali slikari raznih nacionalnosti iz oba dijela grada. Istine radi recimo i to da malobrojna školovana mostarska publika ovakve događaje prihvata sa oduševljnjem i u ovakvim prilikama rijetko pravi pitanje u kojem se dijelu grada nešto događa. Šteta je što Mostar ima malo takvih događaja, ali i malo ovakve publike.

Priča četvrta

"Volim ovaj grad i užasavam se pomisli da ći ga napustiti", veli nam mlađi Mostarac već pripravan za odlazak u Ameriku. Tekstilni je inžinjer, sa dobjenim otkazom u u ovdašnjoj fabrici u kojoj je nedavno predvodio štrajk kojim su radnici tražili samo redovne plate od 30 KM!

• Volim ovaj grad, ali više ne želim živjeti u njemu. Ja sam Hrvat a moja žena Bošnjakinja, a moja je država uvijek bila čitava BiH. Ne mogu više slušati ova nacionalistička sranja. Osim toga ne želim da moje dijete ide u ove škole, uči ovu mržnjom zatrovanu istoriju, da ga podzrivo gledaju zato što ne ide na vjeronauk i zato što je dijete iz "miješanog braka" - obrazlaže inžinjer svoju odluku.

Nema prijatelju ovdje više smijeha, dodaje njegov kolega. Pogledaj nas bez posla, bez novca, bez krova nad glavom, bez mjesta za izlazak, bez ideala . Bolje mi je bilo u ratu - tada smo svi imali isto. Rado bih i ja otišao iz Mostara, ali znaš Amerikanci primaju samo "mješane". Dođe mi da dam oglas u novine da radi braka i odlaska u Ameriku tražim curu Srpkinju ili Hrvaticu. To ti je jedini način da se ispališ odavde.

Epilog

Integracijski autobus (kako ga zovu Mostarci) - čiju je upotrebu optimistički donirala japanska vlada da bi Mostarcima omogućila lakši prelazak sa jedne na drugu stranu Mostara - gradom kruži prazan. Ipak, ako je iko probio sve barijere i podjele to su mostarske domaćice. Tragajući za jeftinijim cijenama već odavno kruže Mostarom i bez donacije japanske vlade. Penzioneri svih nacija već odavno o svom lošem socijalnom položaju pričaju sjedeći na klupama Španskoga trga u mostarskom Distriktu. U provjerenim kafićima i na kućnim sjedjeljkama sakuplju se preostali Mostarci, sličnomišljenici s obje strane. Ne govori se glasno, jer "ko igra za raju, a zanemari taktiku - završi karijeru u nižerazrednom Vratniku."

Amela REBAC (AIM, Mostar)