Krivi su novinari, nikad političari

AIM, Sarajevo, 9.10.2000 Odlika malih, nesigurnih i iskompleksiranih siledžija je da se ponašaju po principu bicikla: kada su gore onda do iznemoglosti pritiskuju one dolje, a kada su dolje onda snishodljivo bacaju pogled gore i čekaju da ih inercija i zamajac izvuku odozdo. Pravu energiju upotrebljavaju samo kada pritiskuju. Tako je nekako uvijek i sa onima što su na vlasti. Valja vazda naći krivca "dolje" i pritisnuti ga svom silom. Za krivca je, naravno, najlakše proglasiti novinara. Kao i nedavnog utorka u slučaju SDA protiv novinarke OBN, pred Nezavisnom komisijom za medije (IMC).

Dotična se, eto, prema prijavi iz SDA, drznula da u izvještaju u "TV INFU" 2. oktobra - govoreći o štrajku opozicije u SRJ i prekidu saobraćaja, u više navrata ponovi riječi "prema granici s Republikom Srpskom", umjesto "prema granici s Bosnom i Hercegovinom", saopštavaju branitelji "jedinstvene i cjelovite" države BiH iz SDA. U predizbornom saopštenju za naivni narod, a povodom drskosti i separatizma novinarke OBN, ova patriotska stranka koja je "sačuvala Bosnu i Hercegovinu", kaže i slijedeće: "Takvim načinom novinarka OBN-a svojim prilogom, a TVOBN emitiranjem tog priloga PROMOVIRALI su RS u državu i time prekršili izričite odredbe člana 1. Ustava BiH - Aneks 4. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH. Bosanski državni čistunci dalje citiraju Ustav na mjestu gdje se kaže kako "Republika BiH, čiji će službeni naziv odsad biti Bosna i Hercegovina, nastavlja svoje postojanje po međunarodnom pravu kao država sa svojim unutrašnjim ustrojem, izmijenjenim kako je to predviđeno u ovom dokumentu, sa svojim sadašnjimmeđunarodno priznatim granicama..."

Čitajući ovo, čovjeku srce zaigra od miline, nježnosti i ponosa što se, eto, konačno našao neko da nas odbrani od nasilnika koji nam kroz minulih deset najtežih godina uzeše državu, od onih što nas pocijepaše, što nam zametnuše granice, oduzeše Republiku, što od nas napraviše... Oni malo slobodniji u izražavanju i folklorniji kazat će - Da mu majku ko nas to razvali. A svi znamo da su to bili novinari. Oni su, kao što se zna, DOBROVOLJNO i bez ikakvih konsultacija sa narodom priznali Republiku Srpsku i ujedno se odrekli tog civiliziranog, državotvornog i demokratskog epiteta Republike koji je krasio cijelu Bosnu i Hercegovinu prije njih. Odrekli su ga se čak i u njihovoj, maloj državi koju su nazvali federacija. Oni su ti koji su od entiteta napravili države, a od Bosne i Hercegovine šprdačinu bez države, sa tri vojske, različitim pasošima, različitom strujom, različitim telefonima, nepostojećom željeznicom itd. Njihov je vrhovni šef, a predsjednik SDA, tokom cijelog rata pomirljivo otpuhivao kako, eto, "nismo uspjeli da odbranimo državu ali smo odbranili narod". Taj narod sad ima i granice kakve ima, kad ih već nema država. Novinari su sada ti koji ne daju da se sve ovo makar i naknadno popravi jer oni, novinari, nasuprot izvanparlamentarnim braniteljima "cijele Bosne", sjede u Parlamentu i opstruiraju, pa opstruiraju. Konačno, kao što je opštepoznato, oni su napisali i Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, proglašen svečano 30. marta 1994. godine, u kojem fino, latinicom i na oba naša jezika piše u poglavlju B ( Izvršna vlast Federacije ), tačka

1. ( Predsjednik i Potpredsjednik Federacije ), u Članu 1. doslovno ovo: "Predsjednik Federacije je ŠEF DRŽAVE". Tačka, nema više.

Majku im njihovu novinarsku, kako li su se samo perfidno dosjetili da ovo ovako sroče. Ako je čovjek ŠEF DRŽAVE, a u konkretnom slučaju znamo da jeste šef ili bar jako voli da bude šef, onda je valjda i država - država. A ako je Federacija država, kako se logički da zaključiti prema citiranom članu Ustava Federacije BiH kojeg su, je li, pisali novinari a ne, recimo, SDA, onda ostaje pitanje šta je "ono što je preostalo" a čemu je poznati novinar Šaćirbegović, uz nalog glavnog urednika Izetbegovića, dao ime - Republika Srpska. Odgovor je, valjda, jednostavan. To po logici stvari takođe jeste država i ona, šta više, i u svojoj praksi ima državne granice, državnu vojsku i mnoge druge atribute države, prema svakoj teoriji države i prava. Ko ne vjeruje neka izađe na neku od tih granica. Ako baš ne želite na onu nepostojeću granicu sa zemljom što nam dođe tamo negdje, u magli, sa desne strane na mapi Balkana, izađite na most koji spaja "Srpski Brod" (ime mu dali i prihvatili opet novinari, naravno) sa Slavonskim Brodom. Dolazeći iz Hrvatske, naići će te na veliku lijepu tablu na kojoj ne piše Bosna i Hercegovina, već piše, pazi sad ovo: "Republic of Srpska". Uz pripadajuću zastavu, logično. Naravno, da ne ponavljam - bilo bi dosadno - ko je to postavio a ko odobrio onda, u Ženevi ( u Republic of Srpska ovo se, valjda, piše Geneve).

Nema nikakve sumnje da će inkriminisana novinarka dobiti po ušima zato što je podijelila Bosnu i naročito Hercegovinu, što je izmislila pa slijedom logičnih događaja priznala DRŽAVU Republiku Srpsku i čak joj dala ime, a onda je, vjerovatno u samoodbrani pomagala u pisanju Ustava po kojem nam je danas šef DRŽAVE Federacije gospodin Ganić.

I na kraju, bar jedan uobičajeno destruktivni novinarski komentar: Postoje razne vrste pokvarenština i bezobrazluka koji se mogu napraviti u javnom i političkom životu. Među najgore spada široko rasprostranjena praksa upiranja prstom optužbe na druge, za ono što si sam uradio. Bezobrazluk je tim veći, što su posljedice teže i očiglednije. A kud ćeš očiglednije od - Ustava.

Zlatko DIZDAREVIĆ (AIM, Sarajevo)