Trebinje: Čekajući Dučića

Banjaluka, 4. oktobar 2000. (AIM)

Do Trebinja se iz Banjaluke može stići iz dva pravca i tri puta. Ako se krene preko Sarajeva, može se birati: kraći put preko Foče (danas Srbinja) i legendarnog Tjentišta, ili nešto bolji, ali duži put, preko Konjica i Mostara. Treći put vodi preko Mrkonjić Grada, Bugojna i Prozora, na Mostar. Kud god se krene, treba računati na sedam sati putovanja. Za isto vrijeme može se stići u Beč, Bratislavu, ili Budinpeštu.

U ovo vrijeme će vam zaljubljenici jesenjeg kolorita i slikarskih boja preporučiti put preko Foče, Tjentišta i Čemernog, uz upozorenje da je opasniji i lošiji. Za zimu će vam reći da je najbolje ne putovati sa sjevera u Hercegovinu, zbog zavijanih planinskih prevoja, ma kojim putem krenuli. Na jednom pravcu je Čemerno, na drugom Ivan-planina, a na trećem, preko Bugojna i Prozora, Makljen.

Pisac ovih redova odlučio se za živopisne planinske prevoje i dolinu Sutjeske - maršrutu kojom je poslednji put prošao prije petnaest godina. Da nije bilo šlepera i teretnjaka, koji su teško savlađivali planinske uspone, putovanje je moglo biti odmor za oči. Trasa puta rekonstruisana i dobro obilježena, vozilo naiđe na svakih desetak kilometara, nigdje pješaka, stoke, ni divljači. Na nekoliko dionica ekipe za održavanje raščišćavaju trasu oko puta, a na dvije lokacije teške građevinske mašine saniraju klizišta.

Svako ko je u ratu i u poratnoj godini krstario Republikom Srpskom, zapamtio je udarne rupe i morao bi odati priznanje vladi premijera Dodika na rezultatima u saniranju putne infrastrukture. Hercegovci mu, čak, ni to neće priznati. Na betonskom potpornom zidu na prvom planinskom usponu poslije Foče, stoji poruka, ispisana krupnim slovima: "Galerija američkih guzolizaca: Dodik, Milo, Đinđić". Pedesetak kilometara dalje, na zidu napuštene kuće na obali jezera, negdje pred Gackom, ponovo: "M. Dodik najjeftinija srpska kurva".

"Hercegovci su takvi. Možeš im dati sve, ništa ti ne vrijedi ako nisi poginuo u nekom davnašnjem ustanku", pokušava da objasni mentalitet svojih zemljaka mladić, koji ne želi da učestvuje u priči o politici. Kaže da se Hercegovci međusobno ne podnose, da mogu jedino da zajedno sjede u kafani i da će jedni drugima pomoći tek kad se sretnu u Beogradu.

Hercegovci nisu naklonjeni političarima iz Banjaluke. Pale su im još uvijek mnogo bliže, a Šarović i Šešelj draži od Dodika i Ivanića, koji se svojski trude da Hercegovinu ne zaobiđu i u izbornoj kampanji, a Hercegovce ničim ne povrijede. Iako je doktor Dobroslav Ćuk, uvaženi trebinjski ljekar i direktor bolnice, Dodikov partijski drug i kanidat socijaldemokrata za potpredsjednika RS, Trebinjci odmahuju glavom: "Sve su to američki ljudi".

Iako se mršte na svaki pomen Amerike i Amerikanaca, Trebinjci se ponose svojim zemljakom Brankom Tupanjcem, koji je u Americi postao veliki biznismen i koji je od svog bogatstva odvojio 2 miliona maraka za izgradnju Spomen-kompleksa na brdu Crkvini, iznad Trebinja, gdje će 22. oktobra biti sahranjeni zemni ostaci pjesnika Jovana Dučića.

Grad je ovih dana u znaku pripreme za prenos Dučićevih posmrtnih ostataka iz Libertvila u rodno Trebinje. Gradilište na Crkvini vrvi od majstora i posjetilaca. Na crkvi Gračanici, koja po veličini u milimetar odgovara kosovskoj Gračanici i koja se gradi po poslednjoj volji pjesnika, u toku su završni unutrašnji radovi. Privode se kraju i zanatski radovi i na eparhijskom Domu, a amfiteatar je gotovo završen. Majstori popločavaju pristupne staze i dovršavaju česmu.

Na gradilištu zatičemo episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija u pratnji pukovnika Vojske Republike Srpske (VRS) iz Bileće, koji kaže da će u svečanoj ceremoniji sahrane učestvovati oko hiljadu pripadnika VRS.

Gradilište je nedavno posjetio i premijer RS Milorad Dodik. Obećao je pomoć i otvorio državnu kasu za izgradnju pristupnog puta do kompleksa. Trasa puta je probijena, postavljaju se podzemne instalacije i priprema asvaltiranje.

Hercegovačku Gračanicu projektovao je Predrag Ristić, arhitekta iz Beograda. Mato Uljarević, direktor Spomen-kompleksa Crkvina, kaže da posjete znatiželjnika ponekad otežavaju posao graditeljima, ali ima razumijevanja za interesovanje građana. "Ovo će biti pravo saborište za naš narod", kaže.

Ceremonija prenosa kovčega sa posmrtnim ostacima Dučića trajaće dva dana. Kovčeg bi iz Čikaga trebao stići u Sabornu crkvu u Beograd, a odatle avionom prebačen u hram Vaskrsenja Hristovog u Podgorici. Svečana povorka će iz Podgorice, preko Nikšića krenuti prema Vilusima u RS, gdje je na graničnom prelazu predviđen doček sa najvišim državnim počastima. Od ulaza u Trebinje, kovčeg će na rukama biti prenešen do Sabornog hrama, gdje će se noću između subote i nedjelje odavati počast i poklonjenje pjesniku. Sahrani će prethoditi Sveta arhijerejska liturgija, koju će služiti patrijarh srpski g. Pavle.

U Trebinju je sve podređeno programu 'povratka pjesnika kući'. Udruženi izdavači RS, Srbije i Crne Gore štampaju Dučućeva sabrana djela, a u
trebinjskoj književnoj zajednici pripremaju posebna izdanja o Dučićevom stvaralaštvu. U Gradskom parku užurbano se popločava plato oko Dučićevog spomenika, gradi se fontana, popravlja ulična rasvjeta, osvježavaju fasade...

Renovira se i hotel 'Leotar', velika građevina u centru grada, već nagrižena zubom vremena. Majstori po ogromnim hodnicima razvlače jeftine itisone, koji će prikriti ruinirane i prljave podove. U trokrevetnoj sobi, koju ćete platiti 59 KM, ne trebate očekivati nikakav poseban konfor. Peškiri će vas čekati na ogromnom radijatoru, nećete naći šampon, a nije predviđeno ni sušenje kose. Ekstra ćete platiti parkiranje auta na hotelskom parkiralištu 5 KM.

U centru starog grada, kao da je sve spremno za doček velike turističke sezone. Duž uskih ulica, koje neodoljivo podsjećaju na jezgra starih primorskih gradića, kafić do kafića, sa stolovima na kaldrmi i trotoarima. Sa muzičkih linija ide program 'Radio Korone', kažu, najslušanijeg lokalnog radija. Pod platanima će vas poslužiti 'Fruktalovim' sokovima i solidnim izborom domaćeg i uvoznog piva, ali ćete konobaru morati da mašete da vas vidi, a kasnije da ga jurite da platite svoje piće. Za dobro jelo preporučiće vam vrlo pristojan privatni restoran 'M.G.' u centru grada, ili 'Alfu' u zgradi Carine.

U gradu nema ruševina i tragova rata, iako je grad u nekoliko navrata granatiran sa hrvatskih položaja. Tragovi gelera mogu se još vidjeti na zgradi opštine. Ostaci minirane džamije i Begove kuće u centru grada pažljivo su uklonjeni. Bošnjaci, kojih je u Trebinju prije rata bilo oko 17 posto, napustili su grad po pozivu početkom rata. Kad o tome govore, Trebinjci vole da kažu kako prema njima nije bilo nasilja i zlostavljanja. Četiri ubistva 'pravdaju' osvetom za ono što se dešavalo u Drugom svjetskom ratu.

Sudbinu džamije doživjelo je i pet bista narodnih heroja (Srba!) iz 'onog' rata u gradskom parku. Njihov povratak je za sada neizvjestan.

Branko Perić (AIM)