Kinezi u Republici Srpskoj

Banjaluka, 2. oktobar 2000. (AIM)

Prije nekoliko dana u autobus, koji vozi na relaciji Sarajevo - Banja Luka, ušla je grupa Kineza. Smjestili su se na zadnja sjedišta autobusa i do Banja Luke nisu progovorili ni riječi. Nisu izašli ni kada je vozač u jednoj od usputnih kafana napravio pauzu. Samo je "vođa puta", koji je tek natucao srpski, izašao da im donese nešto za osvježenje.

Da li su ovo novi bosanskohercegovački biznismeni, ili tek još jedna grupa koja traži sretniju budućnost na zapadu?

Poslednju godinu dana Bosna i Hercegovina je, čini se, postala privlačna destinacija za kineske državljane. Na ulicama Banjaluke, Sarajeva i drugih bosanskihercegovačkih gradova sve češće se mogu vidjeti Kinezi, a sve više je i radnji koje u natpisu imaju nerazumljiva kineska slova.

Dozvolu za privremeni boravak u RS od nadeležnih institucija u toku ove godine zatražilo je 180 kineskih državljana. Zvanično, razlog boravka je bavljenje trgovinom i ugostiteljstvom. "U sekretarijatu za privredu Grada Banja Luka za sada je samo troje Kineza registrovalo samostalne trgovinske radnje na svoje ime. Jedan od njih imao je i državljanstvo RS", kaže referent Ljiljana Radovanović. Kada imaju urednu dokumentaciju o boravku, postupak za izdavanje dozvole za rad identičan je kao i za ostale državljane RS. Jedini dodatni uslov je nostrifikovana diploma za obavljanje djelatnosti, za koju se radnja registruje.

Znatno veći broj je onih koji se odlučuju za osnivanje privatnih preduzeća. Ovaj posao spada u domen ino-ulaganja i za njega je nadležno Ministarstvo za spoljnu trgovinu - odnosno detašman za ekonomske odnose sa inostranstvom. Otuda se veliki broj prodavnica, koje niču širom RS, oslanja na preduzeća koja, prema važećim zakonskin propisima, imaju pravo da otvore mrežu maloprodajnih objekata. Probleme oko nostrifikacija diploma, saznali smo, rješavaju agencije specijalizovane za registraciju pomenutih preduzeća. Kao pokriće, pri registraciji kod nadležnih sudova, kao formalni direktori se pojavljuju domaći građani. To ima svoju cijenu i očigledno je da ih nije teško ubijediti da se pojave u toj ulozi.

Većina pokušaja da razgovaramo sa vlasnicima ovih radnji i preduzeća ostajali su bez uspjeha. Ljubazan osmjeh, naklon glavom i šutnja. Ipak, na kraju Čang Zigang, vlasnik kineske radnje "Bei Jing", govorio nam je o razlozima svoga dolaska u Bosnu i Hercegovinu. "Većina nas Kineza, što se bavimo ovim poslom, dolazimo u Bosnu iz istih razloga - prodaje robe. Naša roba je jeftina, ali takođe i slabijeg kvaliteta i nema prolaz ni u jednoj od bogatijih zapadnih zemalja. Narod ovdje kupuje kineske stvari jer mu je, kao i našem narodu u Kini, za sada preskupa kvalitetnija roba iz zapadno-evropskih zemalja", kaže Zigang. Na pitanje gdje bi otišao da u Bosni trenutno nije ovakva situacija, Zigang je odgovorio: "U Afriku".

Većina prodavnica, ili "Kineskih šopova", kako ih zovu, kupcu malo šta mogu da ponude. Gomila jeftine robe, sumnjivog kvaliteta, otvara i pitanje kako vlasnici uspijevaju izmiriti obaveze prema državi, platiti zakup, zaposlene, ali i otvara sumnju da li iza svega stoji i nešto drugo.

Učestali izvještaji policije o sve većem broju stranih državljana, pa i kineskih, koji preko BiH pokušavaju ilegalno prijeći u Hrvatsku, a potom se dočepati zapadnih zemalja, skrenuli su pažnju javnosti i na ovaj drugi aspekt. U poslednjem slučaju od 12. septembra, pogranična policija Republike Hrvatske je u Gunji kod Brčkog, uhapsila 20 Kineza i jednog Pakistanca pri pokušaju ilegalnog prelaska granice. 'Ilegalci' su rijeku Savu prešli skelom. Ministarstvo unutrašnjih poslova RS je u toku ove godine zabilježilo još nekoliko pokušaja ilegalnog prelaska kineskih državljana kod Bijeljine, Srpske Kostajnice, Brčkog i Vlasenice. U Bosnu se, ulazi i iz nje pokušava izaći, čamcima, cisternama i pješice.

Da bi ušli u BiH, kineski državljani moraju imati vizu, a najčešće ulaze iz Savezne Republike Jugoslavije. Zbog tradicionalno dobrih odnosa između Beograda i Pekinga, Jugoslavija je postala pogodno mjesto za boravak, ali i kao tranzitna baza za odlazak u zapadne zemlje. Prema nekim nezvaničnim informacijama, u Jugoslaviji trenutno boravi oko 600 hiljada Kineza. Ovako velikom broju svakako je doprinjelo i to što Narodna Republika Kina već nekoliko godina ne pokušava da svojim građanima zabrani izlazak iz zemlje.

S druge strane, propusnost granice između RS i SR Jugoslavije pogodno je tlo za nelegalan ulazak u BiH. U ilegalno prebacivanje Kineza umješani su kako državljani Jugoslavije, tako i državljani BiH, jer je ovo postao veoma unosan biznis.

Prije dva mjeseca kod Trebinja je osujećen pokušaja ilegalnog prelaska grupe Kineza iz Crne Gore u BiH. Prema pisanju medija, u ovu "operaciju" bili su umješani i oficiri vojske Jugoslavije.

"Koliko košta prebacivanje jednog Kineza na zapad još se zvanično ne zna, ali cijena krijumčarenja s ljudima iz dana u dan raste", smatra Alun Roberts, portparol UN IPTF-a za regije Banja Luka i Bihać. On je kao primjer naveo slučaj jedne grupe Iranaca, koji su nakon što su uhvaćeni u pokušaju ilegalnog prelaska granice BiH i Hrvatske, priznali pripadnicima UN-a da su za prebacivanje na zapad platili 10 hiljada maraka po osobi.

Prema podacima MUP-a RS, u toku ove godine nadležnim sudovima predata je 21 prekršajna prijava protiv 44 kineska državljanina. Razlog podnošenja prijava odnosio se na pokušaje ulaska van graničnih prelaza, neprodužavanje privremenog boravka i neposjedovanje putnih isprava. Otkaz za boravak u RS dobila su 54 kineska državljanina, uglavnom zbog nedostatka validnih putnih isprava. Međutim, prema informacijama koje smo nezvanično dobili, jedan broj Kineza otkaz je dobio i zbog nekih nelegalnih radnji sa kojima su se bavili.

Za sada se niko zvanično ne usuđuje prognozirati da li su RS i BiH za Kineze interesantno područje za biznis, ili su tranzitna baza za odlazak u zemlje zapadne Evrope. Po svemu sudeći, zapad je mnogo interesantniji.

Erdovan Katana (AIM)