Ime "na cekanju"

Poslije godina uzajamnog tjeranja inata, Grci i makedonci su prednost dali ekonomiji: spor oko imena kao da je “gurnut pod tepih”

AIM Skopje, 01.10.2000

Ovih dana navrsilo se tacno pet godina otkako je americki diplomata u zaletu Richard Holbroke na pocetku svoje mirotvorne serije posjetio Skoplje i Atinu da bi dvije usancene strane nagnao na popustljivost.predsjednika Kiru Gligorova nagovorio je da njegova zemlja promjeni izgled zastave koja je iritirala Grke, da izvrsi izmjene u ustavu cime bi se Makedonija obavezala da nece imati nikakve teritorijalne pretenzije prema susjedu na jugu. Sa svoje strane, vlada u Atini pristala je da ukine jednostrani ekonomski embargo koji je iznurivao Makedoniju od 1992. Pa u naredne tri godine. Dvije strane (ali i bukvalno tako pise u dokumentu da bi se izbjeglo pominjanje imena) potpisale su 9. Oktobra 1995. tzv. "privremeni sporazum" koji je postao alfa i omega bilateralnih odnosa.

Posredno, ne mijesajuci se previse u diplomatske poteze saveznika, Grcka je dopustila da makedonija zauzme mjesto u evroatlantskim integracijama jednako mjestu drugih zemalja u tranziciji; ekspresno je primljena u program NATO-a "Partnerstvo za mir" a ne dugo zatim, primljena je u Savjet Evrope, zapocela pregovore s Evropskom unijom

Danas se "na tihoj vatri" krckaju pregovori u sjedistu ujedinjenih nacija u New Yorku ali bitniji napredak poslije "privremenog sporazuma" nije postignut. Zvanicna agencija najnovije Jugoslavije TANJUG pozivajuci se na neimenovane izvore u glavnom gradu Makedonije nedavno je plasirala vijest da je vlada u Skoplju spremna prihvatiti ime "Slavomakedonija" koje je predlozila Atina cime je na vidiku konacno rjesenje dugogodisnjeg spora dvije zemlje. Prema istom izvoru, makedonsko Ministarstvo inostranih poslova niti je potvrdilo niti je demantovalo vijest. TANJUG je tvrdio da je vlada u Skoplju spremna odreci se ustavnog imena zemlje - Republika Makedonija - da bi, zauzvrat, Grcka pomogla njenu brzu integraciju u Evropsku uniju i NATO. U novinarskim krugovima nije bilo iznenadjenja povodom ovakve vijesti. Slicnih je u proslosti bilo bezbroj: jos samo prije mjesec - dva jedne opozicione skopske novine su ozbiljno razmatrale mogucnost da je premijer Georgievski tokom ljetovanja na jahti jednog grckog industrijalca bio spreman prihvatiti prijedlog grckog shefa diplomatije Jorgosa Papandreua da se zemlja nazove Narodna Republika Makedonija. Prije te opcije pominjane su i sljedece: Nova Makedonija (sto je primljeno s podsmijehom zbog identicnog imena provladinog lista), Sjeverna Makedonija, Republika Makedonija-Skoplje, Republika Skoplje Svako od tih imena, prije ili kasnije, je odbaceno. S vremena na vrijeme ozivi i ideja da u medjunarodnoj komunikaciji Makedonija zadrzi ustavno ime uz pravo Grka da je oslovljavaju kako zele. Medjunarodni posrednik Matiew Nimitz je u intervjuu vladinoj "Novoj Makedoniji" pocetkom septembra izrazio optimizam da ce spor do kraja godine biti rijesen.

U medjuvremenu i u Skoplju i u Atini se shvatilo da je bolje uzajamno trgovati, spor oko imena ostavljen je za neka druga vremena. Grcka punom snagom duva u jedra Makedoniji investirajuci kapital u posustalu lokalnu privredu. Ne jednom cule su se, posebno s opozicionog krila, primjedbe da bi preveliko oslanjanje na Grke u jednom trenutku moglo postati ozbiljno. Ali, koalicija na vlasti ne zeli misliti o tome.

Vlada zebnja da dopustajuci Grcima da udju u neke strateske sektore zemlja sebi praakticno veze ruke. Analiticari postaju svjesni i saznanja da grcki trgovci, plasirajuci robu u Makedoniju, zahvaljujuci liberalnom carinskom rezimu sa SR Jugoslavijom, jednim metkom ubijaju dva zeca: prvo, osvajaju makedonsko trziste, drugo, posredno, prodiru i u Srbiju i Crnu Goru kod kojih, da li je potebno reci, dominira pro-grcko raspolozenje. Oni najsmjeliji upozoravaju da se tako Makedonija zapravo polako ali nepopravljivo uvlaci u politicko-ekonomski sendvic Atine i Beograda. Uz pomoc firmi u koje su Grci usli u Makedoniji, vrse ofanzivu i na kosovsko trziste shvatajuci velicinu "kolaca" koji im se iznenada nudi.

Makedonija bi svoj strateski interes trebala vidjeti u jacanju ekonomskih veza upravo s Grcima, sugerisu strani diplomati. To bi za nju mogao biti najkraci put ka evro-integraciji. Stavise, Grcka u okvirima EU ima svojevrsdnu "misiju": da igra ulogu lokomotive u regionu sto je samo pojacano ustanovljivanjem Pakta stabilnosti jugoistoccne Evrope.

Ipak, vlada je na udaru kritike jer "nema osjecaj" za "nacionalni interes" s obzirom na objekte koji su prodati Grcima. Drzava je dozvolila ulazak u naftnu industriju sto bi inace trebao biti monopol. Uz to, za prodaju skopske rafinerije helenic petroleumu uopste nije raspisivan medjunarodni tender. Uoci prodaje rafinerije izvrsene su promjene u Zakonu o privatizaciji cime je vladi omoguceno da direktno pregovara o prodaji jednog strateskog objekta kakav je rafinerija. Kriticari tvrde da je sve ugovore koji su napravljeni vlada zakljucila za "sitne pare". Naprimjer, kontrolni paket dionica u rafineriji Grci su platili samo 32 miliona dolara sto predstavlja novac koji ce biti iskoristen za vracanje nepodmirenih dugova same rafinerije. Zauzvrat, Grci su postali gospodari kompanije ciji godisnji prihodi se procjenjuju na 400 miliona dolara. Stopanska banka kao najveca u zemlji pripala je takodje Grcima. Mnogi misle da je Banka prodata jeftino (za 98 miliona DM) a da je drzavni budzet opterecen nepotrebnim dugom zbog losih plasmana Stopanske.

Ovakvom prodajom Grcima se omogucava da vremenom postanu vlasnici nekih makedonskih firmi, duznika Stopanske banke. Ima nevjerice i povodom planova za izgradnju naftovoda Solun - Skoplje.

Ovo su samo primjeri koje kriticari vladine politike, narocito iz opozicije, uzimaju kao najdrasticnije. Istina je, svi uvidjaju nuznost stranih ulaganja ali se plase da ce cijena biti previsoka, da bi nezavisnost zemlje u nekom kriticnom trenutku mogla biti dovedena u pitanje. Mozda je bas zato grcki ministar privrede Hristodulakis prosle nedjelje tokom svoje posjete pozelio da se sastane i s liderom opozicionog socijaldemokratskog saveza Brankom Crvenkovskim. Domacin se trudio da ostavi utisak da po dolasku na vlast nije spreman za prijem grckih investicija poput sporne izgradnje naftovoda Solun -Skoplje ili jos spornijeg prisustva Grka u skopskoj Rafineriji: "Ne znamo sta pise u ugovoru Helenic Petroleuma i vlade" ogradjivao se lider opozicije. "Kad budemo znali kakva obaveza je preuzeta, tada cemo utvrditi, sta je u skladu s nasim Ustavo a sta nije".

Cinjenica je da drzava vapi za stranim investicijama. Od osamostaljivanja zemlje 1991. do danas strana ulaganja iznose nesto manje od 300 miliona dolara. Cak jedna trecina dolazi iz Grcke. Prodor grckog kapitala, doduse neznatan, pocinje 1996. Prvi bum je napravljen tek 1998. godine kad su Grci bili ulagaci 66 miliona dolara. Tada su kupljene skopska Pivara i Cementara. Slijedile su investicije poput lanca super - marketa "Vero", izgradnje fabrike sladoleda u Kumanovu, najavljeno je ujlaganje u rudarsko-metalurski kompleks. Pocela je izgradnja naftovoda. Kupljena je Kreditna banka Skoplje Grci lagano ulaze i u mesnu industriju.

Iako su duboko zagazili u makedonsku privredu Grci su potrosili jedva nesto vise od 100 miliona dolara sto predstavlja samo 8% grckih ulaganja u regionu.

Richard Holbroke za proteklih nekoliko godina navracao je vise puta u Skoplje. Iako su mediji to ocekivali, ni jednom nije pokazao neki narocit interes da bi nastavio gdje je septembra 1995 stao.

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC