Korupcije: I vuk sit, i ovce na broju

Banjaluka, 29. septembar 2000. (AIM)

Istraživačka grupa američkog Kongresa, na zahtjev predsjednika Komiteta za međunarodne odnose Predstavničkog doma Kongresa SAD, Bendžamina Giamana i još dvojice kongresmena, utvrdila je da je "glavni uzrok sveprožimajuće korupcije u BiH kompleksna mreža međusobnih odnosa između organizovanog kriminala i vladinih funkcionera". U osnovi, zaključili su istraživači, ta je mreža uspostavljena još u ratu kad su kriminalci bili uz vlast, snabdijevajući je hranom i oružjem. Takav odnos kriminalaca i vlasti "glavni je razlog zbog čega su političke partije i danas neodvojive od kriminalnih organizacija". Prema nalazima istraživača, korupcija prožima vlast na svim nivoima u BiH i već postaje norma ponašanja.

Raširenost korupcije omogućila je da gotovo polovina bosanskohercegovačkog privređivanja ostaje skrivena plaštom "sive ekonomije" u kojoj se izbjegava plaćanje poreza i carina, a u tome učestvuju i javna preduzeća. Svaka javna nabavka je potpuno netransparentna. I ne samo to. Razmatrajući pitanje sudstva, istraživači su upozorili da "neodgovarajući sudski sistem sprečava krivično gonjenje zbog prevara koje čine ljudi iz vlasti", naglašavajući da su politički uticaji prisutni u mnogim fazama sudskih procesa. Zakoni koji za cilj imaju suzbijanje korupcije, ili ne postoje, ili postoje samo na papiru.

Holandski ambasador u UN Peter van Valsum rekao je da BiH godišnje gubi 500 miliona dolara zbog korupcije, u koju su uključeni visoki državni zvaničnici. Bez tih gubitaka ne bi bilo budžetskog deficita, rekao je on na sjednici Savjeta bezbjednosti, posvećenoj BiH. Predstavnici Međunarodnog monetarnog fonda su naveli da je oko 230 miliona dolara izgubljeno samo zbog šverca cigareta i da vlade ne pokazuju zainteresovanost da regulišu ovu problematiku.

Da predstavnici međunarodnih institucija nisu alarmantno upozorili na deficit Republike Srpske od 200 miliona KM, ko zna kada bi se u Narodnoj skupštini o tome povela rasprava i preduzele neke mjere. Da nema predizbornih prepucavanja, ne bi se progovorilo ni o velikim aferama, o kojima javnost ponešto saznaje zahvaljujući političkim razlazima dojučerašnjih saveznika. Poslednji slučajevi su oni sa naftom i kafom.

Upravo ovih dana međunarodne organizacije u BiH pokrenule su veliku akciju za zaustavljanje korupcije u BiH. Na pitanje šta očekuje od vlasti u BiH, koje vjerovatno neće biti previše zagrijane da podrže sadašnju akciju, šef misije OEBS-a u BiH Robert Beri je odgovorio: "Ne očekujemo mnogo podrške od vlasti, koje u svemu tome najviše učestvuju, ali očekujemo da te vlasti više neće biti poslije 11. novembra".

Vlade oba entiteta nisu donijele još ni jednu sistemsku mjeru koja bi podsticala razvoj malih i srednjih preduzeća. Poreska opterećenja i dalje ostaju na nivou od skoro 100 odsto neto primanja zaposlenih. Vlade svjesno usporavaju privatizaciju, kako bi se okoristile svojom pozicijom, koja omogućava 'pražnjenje' aktive tih preduzeća, te manipulaciju bankama, naprimjer preko izdavanja bankovnih garancija. Sumnja se da je lista strateških preduzeća za privatizaciju je takođe u velikoj mjeri krojena ličnim interesima. Politika prema malim i srednjim preduzećima, sa druge strane, je nemilosrdna, jer ih doživljava kao konkurenciju i poresku 'kravu muzaru'. Osim što pustoši javne resurse i sprečava razvoj tržišne ekonomije, korupcija narušava i demokratsku vlast i sigurno je jedan od ključnih kamenova spoticanja i Milorada Dodika i Vlade kojoj je on na čelu.

Briselska deklaracija Vijeća za implementaciju mira u BiH takođe ukazuje na ovaj problem, a Vijeće smatra da sveobuhvatna strategija OHR-a za borbu protiv korupcije predstavlja čvrstu osnovu za borbu protiv korupcije. Od svih zvaničnika se očekuje da pruže aktivnu i bezrezervnu podršku ovoj strategiji, kao i institucijama koje je provode.

Pod pritiskom međunarodne zajednice u BiH su formirana i dva antikorupciona tima, kojima rukovode predsjednici vlada Edhem Bičakčić i Milorad Dodik. U sastavu strateškog antikorupcionog tima RS nalaze se praktično svi ključni ministri, koji bi mogli uticati na suzbijanje korupcije, kao što su ministar policije i pravosuđa, pojačani ključnim ljudima iz Obavještajno-bezbjednosne službe i Uprave carina. Osim ovog strateškog, formiran je i operativni antikorupcioni tim, kojem i samo ime govori kakva bi mu uloga trebala biti. Njega predvodi Siniša Karan, načelnik Uprave kriminalističke policije u MUP-u, a u njegovom sastavu su praktično pomoćnici svih članova strateškog tima. Međutim, upravo tu i nastaje birokratsko politička zavrzlama, jer umjesto da doprinese ozbiljnijem suzbijanju korupcije, ovakav birokratski način organizovanja, odlučivanja i operativnog djelovanja ovih timova neće rezultirati vidljivijim uspjehom. Jer, operativni antikorupcioni tim nema nikakva ovlaštenja za operativno djelovanje i preduzimanje konkretnih akcija, nego je, ustvari, tim za prikupljanje informacija koje nakon razmatranja prosleđuje strateškom timu, koji potom odlučuje kako će se postupiti u određenim slučajevima. Time je čitava aktivnost na suzbijanju korupcije usporena, mogućnost curenja informacija je veoma velika, a podložna je i političkim kompromisima.

Paradoksalno je, takođe, da ukoliko se čitava procedura i obavi na efikasan i brz način, u oba antikorupciona tima, da se čitav slučaj na operacionalizaciju vraća istim onim ljudima koji su ga i razmatrali u tim timovima, samo ovaj puta njihovim resorima kao nadležnim državnim službama, kojima je to redovan posao. Zbog toga se nameće ključno pitanje, čiji odgovor razrešava paradoksalnost čitave situacije. Ako isti ljudi i iste službe rade na suzbijanju korupcije, mita i kriminala i u antikorupcionim timovima i u nadležnim državnim službama, ko je onda u tom slučaju suvišan, odnosno ko u tom slučaju dobro ne obavlja svoj posao? Da li to znači da ti ljudi kao članovi antikorupcionih timova dobro rade, a kao državni službenici taj posao ne rade, ili je obratno? Ako taj posao rade uspješno kao državni službenici, čemu onda antikorupcioni timovi, sem ako oni ne služe za zamazivanje očiju i domaćoj javnosti i međunarodnoj zajednici. Odnosno, zašto do sada niko od nadležnih u RS nije smijenjen zbog svoje neaktivnosti, nego se problem nastoji riješiti dupliranjem službi sa istim zadacima i istim ljudima.

U sklopu kriminalističke policije postoji posebno odjeljenje privrednog kriminaliteta, kojem je prioritetan zadatak da radi upravo ono za šta su formirani antikorupcioni timovi, a isti je slučaj i sa Sektorom za carinske prevare u Republičkoj upravi carina. Nejasno je, dakle, zašto bi šefovi tih sektora bili aktivniji u antikorupcionim timovima nego na čelu tih sektora. Siniša Karan kaže da se privrednom kriminalitetu pridaje ogroman značaj, ali da se u njegovom otkrivanju pojavljuje nekoliko problema. Predmeti traju dugo vremena, a kriminalistička policija trenutno finalizira predmete koji se rade već tri godine. "Rad nam otežava i okruženje i ambijent u privrednom kriminalitetu. Da bismo dokumentovali jedan predmet, provjerili nešto u drugim zemljama i na području drugog entiteta, treba nam dosta vremena", kaže Karan.

Alan Vilson, šef banjalučke kancelarije Međunarodne organizacije za carinsku i fiskalnu pomoć je izjavio da su "impresionirani razvojem Sektora za carinske prevare Republičke uprave carina zbog uspjeha koje su postigli i to sa malim brojem ljudi, mada je pred njima još dug put".

U poslednje vrijeme upravo je carina umiješana u mnogobrojne afere, mada do sada niko iz nje nije smijenjen sa svog položaja, iz čega proizilazi da svi dobro obavljaju svoj posao. Pošto niko nije smijenjen ni u MUP-u, a ni u drugim državnim organima, proizilazi da svi dobro obavljaju svoj posao. Kako onda objasniti ocjene međunarodnih zvaničnika sa početka ovog teksta?

Čini se da je u priči o korupciji i vuk sit, i ovce na broju. O sudbini čobana pričaće se usput i po potrebi.

Mladen Mirosavljević (AIM)