Hrvatska socijalna zbilja
Aim, Zagreb, 28.9.2000.
Svjetska je banka u suradnji s Državnim zavodom za statistiku provela prvo istraživanje o razmjerima siromaštva u Hrvatskoj, a na osnovi podataka dobivenih tijekom rečenog istraživanja načinjen je nacrt Studije o ekonomskoj ranjivosti i socijalnom blagostanju. Uz mnoštvo statističkih podataka, parametara, grafikona i postotaka ovim se istraživanjem došlo do osnovnih spoznaja o siromaštvu u Hrvata. Tako se, primjerice, siromaštvo kao nemogućnost da se udovolji osnovnim fizičkim i društvenim potrebama, u hrvatskom slučaju pobliže definira preko slijedećih osnovnih potreba:
- hrana (raznolika prehrana koja uključuje meso, mlijeko, voće i povrće),
- odjeća,
- stanovanje, komunalne usluge (električna energija, voda, grijanje, telefon), te osnovni kućanski aparati (hladnjak, štednjak na plin ili drva, grijalica, TV),
- oprema za školu i knjige,
- izdaci za zdravstvenu skrb, te
- izvori koji omogućuju udovoljavanje kulturnim i socijalnim normama prema reciprocitetu unutar socijalne mreže.
Sukladno tome, u Hrvatskoj je siromašan onaj koji ima siromašnu i jednoličnu prehranu koju čine dvije ili tri namirnice kao što su kruh, krumpir i mlijeko, koji malo troši, odnosno koji troši samo za ono što je neophodno za život, a sve izvan toga predstavlja luksuz. Zatim se siromašnim smatraju i oni građani koji, uz slabo obrazovanje, nema nikakvu ušteđevinu, zadužen je i, primjerice, ima loše i često negrijane stanove i kuće.
Kako izgleda siromaštvo odnosno život siromašnih vjerojatno najbolje znaju siromašni sami, kojih prema ovom istraživanju u Hrvatskoj ima 8,4 posto, a prema anketi Ministarstva rada i socijalne skrbi 80 se posto hrvatskih građana smatra siromašnima. S jedne strane, ovo potonje je, prema riječima Davorka Vidovića - ministra rada i socijalne skrbi, subjektivno siromaštvo koje je prouzročila korumpirana privatizacija. Dok s druge strane, smatra Vidović, podatak od 80 posto siromašnih građana rezultat je građanskog nezadovoljstva situacijom u kojoj žive.
Slijedom rečenog istraživanja - o razmjerima siromaštva - zaključeno je da u Hrvatskoj postoje četiri skupine ljudi kod kojih je rizik siromaštva značajno premašio nacionalni prosjek, a to su: slabo obrazovani, nezaposleni ili neaktivni stanovnici, osobe u starijoj životnoj dobi, a posebice oni bez mirovine i oni u ruralnom području Slavonije i Središnje Hrvatske. Kako izgleda siromaški egzistencijalni okvir jednog nezaposlenog najbolje odnosno najpotresnije ilustrira jedan takav primjer iz E. Gomartove <socijalne hrvatskoj="" ocijena="" siromaštva="" u="">. Radi se, naime, o nezaposlenom Zagrebčaninu B. Z. - u, koji ima 58 godina i živi sa svojom ženom, kćerkom i osmogodišnjim unukom u jednom stanu od 73 metra četvorna, a sastoji se od dvije prostorije: kuhinje i spavaonice. Zgrada u kojoj se stan nalazi je stara, ali dobro održavana. Budući da štede na komunalnim troškovima stan je vrlo hladan. Sve pokućstvo i kućanski aparati stari su dvadeset godina. B.Z. je naslijedio pravo na stan od svoje majke 1998. godine i od tada ga otplaćuje. Prihvaćanjem prava na stan izgubili su pravo na 560 kuna socijalne pomoći.
B. Z. je dvadesetdevet godina radio u tvornici
- nisu otpustili kao višak radne snage. Tada su on i supruga prodali svoj stari automobil za 300 njemačkih maraka. Njihova 29-godišnja kćerka radi neprijavljeno kao prodavačica u privatnim trgovinama i zarađuje 1500 kuna mjesečno (kad radi). B. Z.-ova supruga je kućanica i nikada nije radila. Svi su prijavljeni u Uredu za zapošljavanje da bi imali zdravstvenu zaštitu. Za tri godine B.Z. će imati pravo na mjesečnu mirovinu u iznosu od 750 kuna. Dva ili tri puta mjesečno uspijeva naći neki manji posao u trajanju od dva-tri dana. Njegova supruga čisti susjedu stan i dobiva 60-80 kuna mjesečno plus čokoladu za unuka i nešto kave. Prošle je jeseni supruga gospodina B. Z.-a u nekoliko navrata na ulici prodala nešto stare odjeće, obuće i kućni ogrtač za 10-15 kuna po komadu. Sve ove aktivnosti ne olakšavaju njihovu situaciju. Bez stalnog prihoda oni su i dalje prezaduženi.
Svaki dan jedu kruh, mlijeko, kuhani kupus, poriluk ili grah. Meso
jedu jednom mjesečno, ali i tada samo najjeftiniju piletinu ili 300
grama mljevenog mesa ( za 12 kuna) koje jedu s tjesteninom. Nekoliko
puta mjesečno ostanu bez kave ili čaja. Njihov unuk jede isto što i
odrasli, jedino još dodatno pojede jednu čokoladu mjesečno. Od B. Z. -
ove sestre, koja ima vrt, dva-tri puta godišnje dobiju nešto povrća.
Međutim, ona živi od mirovine i ne može im puno pomagati. Nekoliko
puta godišnje B. Z. dobije 200-250 kuna od jednog prijatelja koji
prima mirovinu. Ne usuđuje se posuditi više jer zna da ne bi mogao
vratiti. Oni misle da većina ljudi preživljava zahvaljujući pomoći
rođaka, a ostali (poput njih)
Nezaposlenost iliti ograničena mogućnost zapošljavanja jedna je od dvije, kako stručnjaci vole kazati, neovisne varijable koje utječu na siromaštvo uvjetovana hrvatskom zbiljom sukladno kojoj kada čovjek jednom izgubi posao teško nalazi drugi. A druga je, također prema ocjeni stručnjaka slabo razvijen ljudski kapital. Uzroci koji su pogodovali takvom stanju stvari tekovina su, tvrde autori aktualne studije, kako socijalističkog modela pretjeranog zapošljavanja - koji je doveo do gomilanja radne snage - tako i hadezovskog načina rješavanja tog naslijeđenog problema slanjem viška radne snage u mirovinu - koji je, pak, doveo do toga da je sve manji broj zaposlenika morao uzdržavati sve veći broj umirovljenika. Za izlaz iz takve negativne socijalne situacije stručnjaci Svjetske banke predlažu reformu sustava socijalne skrbi, a prije svega reformu mirovinskog sustava.
U jeku medijske aktualizacije siromaštva u Hrvatskoj, uz reforme mirovinskog odnosno socijalnog sustava, ovu je siromašku problematiku dodatno začinila i Vladina odluka o 25 postotnom poskupljenju struje. Dakle, još jedan problem koji ide u prilog siromaštvu, a nauštrb siromašnih. Kako je takva Vladina odluka dojmila socijalno ugrožene ili kako je jedna Riječanka odreagirala kada je vicepremijer Goran Granić krenuo - umjesto zašto hrvatski građani moraju snositi troškove ekonomski promašenog ugovora s američkom tvrtkom "Enron" - objašnjavati da je, između ostalog, poskupljenje električne energije neminovno ako se usporedi cijena elektrona s cijenom impulsa struje u Hrvatskoj s istom takvom u većini europskih zemalja. Iziritirana takvim socijalno-frivolnim objašnjenjem gospođa je izjavila: <našim -="" adut="" ali,="" baš="" bi="" cijena,="" da="" došlo="" europi?="" fotelje="" glupi="" glupi!="" gospodo="" gospodo,="" i="" ili="" ja="" je="" kad="" kakve="" koliko="" kreću="" li="" mi="" najjači="" naravno="" ne="" ni="" nismo="" niste="" ono="" ovo="" pa="" pitam="" plaće="" političari,="" političarima,="" povećanje="" prepredenosti="" se="" shvaćamo.="" stoji="" su="" to="" to,="" toliko="" točno="" treba="" tupi="" u="" umješnosti="" uostalom,="" uvijek="" vas,="" vaše="" vi="" znamo="" znate="" znate,="">.
Takva je, dakle, Vladina odluka ponovno dovela u sumnju da će Račanova Vlada biti u stanju održati ionako krhki socijalni mir. Uzme li se u obzir drugi val stečajeva kojim će već od "sutra" biti obuhvaćene firme s ukupno 70 tisuća uposlenih, prognoziranje socijalne stabilnosti ili, pak, poboljšanja socijalne slike u ovakvom hrvatskom gospodarskom kontekstu više je nego pesimistično. Postavlja se, također, pitanje što hrvatska Vlada kani poduzeti da bi se ublažile posljedice naftnog šoka koji je pred vratima? Zatim, kada će, konačno, Vlada, umjesto dugačkih studija u javnosti ponuditi koncepciju razvitka i očuvanja života u Hrvatskoj kako bi se zaustavilo drastično snižavanje praga siromaštva budući da su sve to koraci neophodni da bi se hrvatskim građanima osigurao čovjeku dostojan standard u Europsku uniju integrirane Hrvatske. Inače je sva ta medijska kampanja kojom se silno forsira slika o proeuropskoj politici Račana i njegove savjetničko-ministarske ekipe na pravom putu da u potpunosti izgubi svaki dodir s hrvatskom realnošću i postane tek isprazna politička retorika odnosno forsiranje demagogije.
Ivana Erceg
</našim>
</osuđeni>
</končar>
</socijalne>