I Crkva protiv vlasti

Aim, Zagreb, 25.9.2000.

U međusobnim optuživanjima stare i nove vlasti i sve žešćoj političkoj radikalizaciji cijeloga društva, ni Katolička crkva nije ostala po strani. Prvo je poluslužbeni glasnik Katoličke crkve u Hrvatskoj "Glas koncila" objavio uvodni komentar znakovita naslova "Sukob elita". Dan ili dva kasnije, hrvatski dominikanci u otvorenom su pismu prozvali predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića, a potom su se porukom oglasili i biskupi koji su se okupili na zasjedanju u Poreču. Tako je u nepunih tjedan dana Katolička crkva višekratnim istupima u javnosti, i to samo o jednoj temi, dugačkim koracima ponovo zakoračila na političku scenu Hrvatske, pri tome se - kao i mnogo puta do sada - ponašajući kao slon u staklani.

Komentar Glasa koncila započeo je riječima kako "od obnove samostalnosti Hrvatska do sada nije doživjela tako duboku unutarnju krizu kakvu pokazuju aktualna zaoštravanja koja nisu lišena čak ni prijetnji nasiljem". Govoreći o aktualnim uhićenjima osumnjičenih za ratne zločine i nagloj te ekstremnoj polarizaciji koju su ta hapšenja proizvela, nepotpisani komentator poziva "tzv. obične male ljude" da se ne daju uvući u bilo kakav svrstavanja "jer bi ih sukobljene političke elite svojim velikim i slatkim riječima samo mogle grubo izmanipulirati i zloupotrijebiti". U Glasu koncila smatraju da "političke elite imaju visoko mišljenje o sebi" i često misle "da su one same, odnosn0 njihovi grupni ili pojedinačni interesi važniji i od same Hrvatske". "Dok politička elita na vlasti posve neprimjereno demokratskim društvima čisti kadrove po stranačkom ili moralno-političkom kriteriju, dotle elita koja je prije bila na vlasti, umjesto konstruktivne kritike postupaka aktualne vlasti, pribjegava mitovima, nečasnim pretjerivanjima i radikaliziranjima".

Hrvatski dominikanci u svojem su otvorenom pismu predsjedniku države bili mnogo radikalniji. Izrazivši mu nepovjerenje, oštro su kritizirali njegove odluke i izjave te stali u obranu pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. Njihovo otvoreno pismo ovjereno je službenim pečatima, napisano je na službenom memorandumu, a potpisale su ga dvije najodgovornije osobe - provincijal Hrvatske dominikanske provincije o. Frane Prcela i časna majka dominikanki kongregacije Anđela Čuvara s. Katarina Maglica. Ujedno, njihovo je pismo i presedan: nikada do sada neka crkvena organizacija nije uputila ovako oštro pismo upereno protiv vlasti ili nekog njenog obnašatelja. Primjerice, Mesića su optužili da je svoje "predsjedničko građanstvo" sveo na to "da svakom loncu bude poklopac", zatim da kavanski obavlja svoje predsjedničke dužnosti, zamjerili su mu pričanje viceva, a još više mirenje s crnogorskim predsjednikom Đukanovićem, zbog kojega su mu prigovorili da se "bez suzdržanosti druži s onima koji su pomagali rušenje Dubrovnika". Kritici su izvrgnuti i Mesićevi stavovi o uhićenjima u Gospiću, koja je on podržao.

Nakon trodnevnoga zasjedanja u Poreču, svojim su se vjernicima pismom obratili i hrvatski biskupi, i to na tragu komentara Glasa koncila. Posredno podržavajući uhićenja, biskupi napominju kako nitko nema pravo ikoga proglašavati ratnim zločincem prije pravednoga sudskog postupka. "Žalimo što je nedavno privođenje osumnjičenih izvedeno s toliko demonstracije sile, neprimjerene demokratskom društvu. Stječe se dojam da se takvim postupcima, kao i iznošenjem 'afera' i otkrivanjem 'dosjea' više želi zastrašiti narod i skrenuti njegovu pozornost od neriješenih socijalnih i gospodarskih problema", pišu biskupi. Biskupi nadalje pozivaju sve političke subjekte da ne poduzimaju ništa čime bi ugrozili samostalnu hrvatsku državu ili što bi imalo prizvuk omalovažavanja žrtava podnesenih za domovinu. Upozorili su i kako se Hrvatska od svojih početaka našla na udaru neprijatelja koji je, zahvaljujući hrabrim braniteljima i hrvatskom političkom vodstvu, nisu uspjeli uništiti. "Ako naša domovina još nije u stanju vrednovati i nagraditi najzaslužnije, ne smije ničim pokazati da ne cijeni njihove žrtve", poručili su biskupi te konstatirali kako su u obrani ponegdje i prekoračene "granice nužne obrane", ali i upozorili kako bi pri donošenju suda o događajima u Domovinskom ratu trebalo voditi računa "o povijesnom kontekstu i o tome što je uzrok, a što posljedica".

Nakon tri godine, kada je čelni čovjek Katoličke crkve u Hrvatskoj po prvi put od uspostave države progovorio kritički o vlasti, zamjerajući joj "grijeh struktura", Crkva je sada ponovo "zauzela stav". Štoviše, ne samo njeni službeni predstavnici, već i neslužbeni. Tako se kampanji pridružio i kolumnista Jutarnjeg lista don Živko Kustić, koji smatra kako se dominikanci nisu zaletjeli, već da je njihovo pismo "plod promišljenja razmatranja i dogovaranja za postizanje određenog cilja". Kustić ne navodi koji je to i kakav cilj, ali zato Mesiću upućuje packe zbog "nedomišljene primjedbe na račun crkvenih djelatnika", kojima je ovaj poručio kako im je "posao pitanje duše, a ne donošenje političkih procjena i lekcija". No, u ocjenu stanja se uključio i Hrvatski katolički zbor MI, koji u svom glasilu "MI - list mladih", u također nepotpisanom uvodniku, kaže kako je "naš javni život do srži prožet ubijanjem ljudi i cijeloga naroda", a "povod za to često daju najistaknutiji nositelji javnih vlasti".

No, ne misle svi u Crkvi isto. Don Ivan Grubišić ne smatra da su svi ovi istupi povezani, no mišljenja je kako se oni "mogu pribrojiti dostatnom broju činjenica koje jasno ukazuju da je velik dio klera još uvijek konspirativan s bivšom vlasti". Zvonimir Bono Šagi složio se s tezama izrečenim u poruci biskupa, ali smatra da bi "njihova poruka mnogo glasnije odjeknula i bila mnogo uvjerljivija da su bili kritični i za bivše vlasti". Naime, kako su osim Šagija i Grubišića upozorili i mnogi drugi analitičari, zbog deset godina šutnje Katolička crkva danas ne može relativizirati odgovornost tzv. stare elite nego se svim silama treba potruditi da Hrvatska što bezbolnije konačno prođe kroz Čistilište. Osim toga, hrvatski biskupi ne mogu postaviti ni pitanje prethodne vlasti a da ne postave pitanje uloge većine klera u njezinu uspostavljanju i o posljedicama vlastite političke akcije.

Petljanje crkve u politiku nije poštedjelo posljedica niti nju samu. Dominikanci su izrazili nezadovoljstvo istupom svoga provincijala Prcele koji ih nije pitao za mišljenje o ovakvom komuniciranju s državnim dužnosnicima, pa je i samom provincijalu već zaprijetila mogućnost smjenjivanja. S druge strane, među novinarima najbolji poznavatelj odnosa unutar Katoličke crkve, Inoslav Bešker je postavio i pitanje: je li pismo dominikanaca upućeno stvarno protiv predsjednika Mesića, ili je pismo možda zamišljeno kao bilijarski udarac čija je glavna meta zagrebački nadbiskup Josip Bozanić? Naime, pismom se sugerira kako odnos Crkve i države nije idiličan, pogotovo nakon promjene vlasti i "povratka komunista", a da sam Bozanić nije dovoljno aktivan u obrani interesa Crkve, kao i što navodno nedovoljno brani sve ugroženiju naciju. Uostalom, već i sam uvodnik u Glasu koncila ide na zaoštravanje odnosa Crkve i vlasti, a neki se boje da je krajnji cilj micanje samog Bozanića i dovođenje "nekoga tko bi bio genuin izraz hrvatskoga katolištva, gruboga, ali odanoga".

Ali ni pobjedničkoj koaliciji nije jasno što napraviti s ovakvim napadima, niti kako reagirati na sve silnije događaje, koje pokreće (radikalna) politička desnica mimo njihovog utjecaja. Strah od definitivnog odvajanja Crkve od države, oličen prije svega u nastavljanju prakse provođenja vjeronauka u školama, s jedne strane, a s druge brojni "stožeri za obranu digniteta Domovinskog rata" i svakovrsno rovarenje bivše vlasti protiv sadašnje, te naslijeđeni socijalni i ekonomski problemi, doveli su pobjedničku koaliciju pred zid koji je nemoguće zaobići. Svađe u Crkvi, ako se uopće radi o unutarcrkvenoj stvari, uopće im ne pomažu, a crkvene poruke koje im pružaju potporu još uvijek se čuju slabije od upućenih kritika. Duhovni balast Tuđmanovog režima sada se svakodnevno pokazuje jednako velikim kao i ekonomski, a zbog Račanove i šestorkine slabe ili nikakve odlučnosti da se s tim balastima efikasno razračunaju, postali su prijetnja i državi i društvu. Crkva je, po tko zna koji put, samo sredstvo, no u Crkvi se još uvijek ponašaju kao da to ne znaju.

Milivoj Đilas