Kad govori Sloba

Očekujući savezne izbore

Prvi put od kako je postao predsjednik SRJ Milošević je posjetio Crnu Goru govoreći na završnom promotivnom skupu SNP-a u Beranama. Ono što je reako za kratko vrijeme ne nagovještava mirne dane u Srbiji i Crnoj Gori.

AIM Podgorica, 21.09.2000. godine

Na federalnim izborima 24 septembra izaći će nešto više od dvadeset odsto građana Crne Gore. To pokazuju najnovija ispitivanja javnog mnjenja. Tako mali odziv je razumljiv, jer Đukanovićeva vladajuća koalicija bojkotuje federalne izbore, zbog, kako se navodi, julskog ustavnog udara kojim je srušena ravnopravnost Crne Gorem u jugoslovenskoj federaciji. Pored vladajuće kolicije izbore bojkotuje i opozicioni Liberalni savez, koji od stavaranja SRJ nikada nije učestvovao na federalnim izborima, zbog svoje proindependističke politike.

No, iako će se 24 septembra, u Crnoj Gori, natjecati samo promiloševićev SNP i nekoliko minornih vanparlamentarnih partija, sklonih vladajućoj koaliciji u Srbiji i održanju SRJ, izborna groznica ipak je zahvatila je ovu republiku nekolika dan pred 24. septembar.

Prilično mlako vođena kampanja SNP-a, na čijim skupovima se okupljao mali broj ljudi, svega po par stotina, imala je impresivnu finalnu završnicu, zahvaljujući dolasku Slobodana Miloševića. Da bi pomogao svim crnogorskim koalicionim partnerima, predsjednik SRJ je u srijedu pompezno došao u Berane. To je bio njegov prvi dolazak u Crnu Goru otkada je izabran za jugoslovenskog predsjednika, prije više od tri godine.

Milošević se u republici u kojoj je rođen njegov otac, nije dugo zadržao, ostao je kraće od jednog sata. Ali, dovoljno, da napravi pravu uzbunu. Berane i okolnina bili su prosto okupirani snagama Vojske Jugoslavije. Tri dana ranije predsjednik SNP Momir Bulatović potvrdio je novinarske spekulacija i najavio Miloševićev dolazak u Berane na završni promotivni skup SNP-a.

Sve što se potom dešavalo pretvorilo je Crnu Goru u poligon za demonstraciju vojno-političke sile. U međuvremenu, crnogorska policija se svjesno udaljila od “mjesta zbivanja”. Patrole crnogorske policije nijesu krstarile, kako je to uobičajeno, putevima a i prisustvo policije u gradovima svedeno je na najmanju mjeru.Očito, vrh crnogorske države se opredijelio za strategiju da se izbjegne svaka mogućnost incidenta u predvečerje saveznih izbora.

Već u utorak tokom jutra vojna policija počela je da kontroliše puteve na sjeveru. Istog dana uveče u Crnoj Gori se pojavio general Nebojša Pavković sa ekipom oficira iz Generalštaba, očito zadužen da preduzme sve što je u vojnoj moći kako bi se predsjedniku SRJ garantovala sigurnost u “negostoljubivoj” republici. Tokom noći 19. septembra više od dvadeset autobusa krcatih pripadnicima srpskog MUP-a prešlo je granicu i stacioniralo se u kasarni u Beranama.

Specijalci srpske policije bili su zadužni za organizaciju mitinga i svega što uz to ide. Vojna policija bila je drugi “ešalon” zaštite: na svim raskrsnicama na sjeveru Crne Gore postavljeni su bili punktovi vojne policije, dok su već od ranih jutarnjih časova oklopna kola VJ krstarila Beranama.

Istovremeno su lideri SNP-a organizovali kampanju “prikupljanja mase” za veliki miting: posredstvom medija svi su obaviješteni da sa trgova Podgorice, Bara, Nikšića, Kolašina, Bijelog Polja kreću 20. septembra besplatni autobusi za prevoz u Berane. Tog dana, nešto poslije 13 sati na lokalnom stadionu u Beranama Slobodan Milošević je izašao iz vojnog helikoptera i uputio se ka pripremljenoj bini gdje su ga čekali lideri Socijalističke narodne partije predvođeni Momirom Bulatovićem.

Burno pozdravljen i često prekidan poklicima oko 15 hiljada prisutnih predsjednički kandidat i aktuelni predsjednik SRJ održao je kratak, ali nezapamćeno vatren govor, usmjeren na buđenje borbenog morala i stereotipa o Crnogorcima i Srbima. Većinu govora Milošević je usmjerio protiv svojih oponenata: srpske opozicije i crnogorske vlasti.

ťŠta vredi što su kroz svoju istoriju Srbi i Crnogorci hiljadu puta bili džinovi. Ponovo su ti džinovi suočeni sa suočeni sa menažerijom zečeva, pacova pa čak i hijena koje bi da od svog džinovskog naroda naprave nakolmonovanu pudlicu s kojom strani gazda, kad mu je potrebno, može da se zabaviŤ, poručio je Milošević, napominjući da je u Srbiji i Crnoj Gori regrutovan ťizvestan broj kukavica i ulizica koji su sebe predstavljali narodu kao pametne državnikeŤ.

• Na Crnu Goru su osvajači Jugoslavije primenili posebnu strategiju. Pre svega, primenili su potkupljivanje. Potkupljivanje novcem malim, a onda ako mali ne bude dovoljan – velikimŤ, ustvrdio je Milošević. ťSvoje mitove o slobodi i nezavisnosti i junaštvu oni žele da smestite u Cetinjski muzej. Podrazumeva se da će kasnije zajedno sa guslama i narodnim nošnjama biti prikazivani američkim estradnim zvezdama i engleskim usedelicama kada dođu da se kupaja na plažama Svetog Stefana ili kao gosti nekog podgoričkog Dodika, zaključio je Milošević naglašavajući da građani Crne Gore moraju dobro razmisliti gdje će i kako da žive.

ťJa vaš interes vidim u slobodnoj i nezavisnoj zemlji, zajedno sa Srbijom, zajedno sa svima koji danas žive u Jugoslaviji. A vi, vi sami odlučite da li je vaš interes takav život ili neki drugi životŤ, poentirao je na krajupetnaestog minutnog govora predsjednik SRJ.

Potom je Milošević, burno pozdravljen od mase, otišao ne sačekavši da čuje govore svojih koalicionih partnera iz Socijalističke narodne partije.

“Bio je to više ratnički, nego li politički govor”, ocijenio je Srđan Darmanović, politički analitičar i direktor podgoričkog Centra za demokratiju i ljudska prava. “Milošević očito pokazuje znake nervoze. Njegova poruka je jasna: ne smije se dopustiti pobjeda protivniku. Iako nikoga nije implicite pominjao protivnike svima je jasno da se termini 'pacovi, hijene, zečevi' odnose na njegove glavne političke protivnike”, kaže Darmanović.

Da li to znači da će se Milošević i obračunati sa Đukanovićevom političkom grupom koja mu već godinama zadaje velike probleme?

U Podgorici smatraju da je miting u Beranama bio demonstracija sile. “Milošević nije došao u jednu od dvije države u čijoj zajednici je predsjednik, već na osvojenu teritoriju, kao kolonizator u svoju novu koloniju, ocijenio je Aleksandar Đurišić, član Glavnog odbora DPS-a, navodeći da je Miloševićeva posjeta najbolji dokaz da njegovim partnerima u Crnoj Gori ne ide kako treba i da im je neophodna podrška.

• Njegov dolazak u Berane je dokaz da je njegova politika doživjela kolaps, jer je konačno došao da traži glasove po Crnoj Gori, jer je i sam svjestan da ih voljom naroda gubi, ali je spreman da volju naroda i silom poništi, zaključuje Đurišić.

“Milošević se sprema na veliku kra|u u Crnoj Gori i na Kosovu", kaže Srđan Darmanović.

I zaista, za falsifikovanje glasova sve je spremno. Umjesto na regularnim izbornijm mjestima u Crnoj Gori će se glasati po privatnim kućama aktivista SNP-a, po srpskim preduzećima sa sjedištem u ovoj republici, kasarnama Vojske Jugoslavije...

Zato bi prava priča u Crnoj Gori mogla bi da krene tek nakon

1. septembra. U Podgorici se već uveliko razrađuje scenario po kome će u noći nakon izbora MIlošević i SNP proglasiti sopstveni trijunf u Crnoj Gori, a vladu Mila Đukanovića manjinskom. Dakle, Đukanović će iz prizme Slobodana Miloševića postati legitiman ciljem za rušenje.

Potvrda, da bi se nakon izbora, Milošević sa svojim vojno-policijskim aparatom mogao okrenti ka Crnoj Gori, na|ena je i u riječima Nebojše Pavkovića, načelnika generalštaba Vojske Jugoslavije: "Za Vojsku je 24 septembar dan D, kada treba da budemo u prvim borbenim redovima".

Da li Miloševićev oštar govor i neuobičajena retorika u Beranama zaista najava budućeg “iskrcavanja na Crnu Goru”?

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ (AIM)