Zajedničko školstvo u BiH

Ćirilica/latinica kao hijeroglifi

AIM, SARAJEVO, 21.09.2000 U BiH je, i pet godina nakon potpisivanja mira, na početku nove školske godine top-vijest da djeca sve tri nacije idu u iste razrede! Top-vijest je i da je u škole koje kontrolišu "jedni"dozvoljen ulazak "drugih" i "trećih". U Uredu Visokog predstavnika kažu da je u odnosu na prošlu i ranije godine mnogo manje slučajeva da "jedni" ne dozvole školovanje "drugim" i "trećim" ako ne u istim razredima, onda barem u istim školskim zgradama.

U maju ove godine resorni ministri iz oba entiteta, Nenad Suzić i Fahrudin Rizvanbegović, te zamjenik federalnog ministra Ivo Mijo Jović, potpisali su (još jedan) sporazum koji je bh. obrazovanje trebao učiniti jedinstvenijim: U sporazumu se jasno naglašava da se "sve postojeće forme segregacije moraju ukloniti iz paralelnih sistema obrazovanja u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj, te osigurati koordinacija kako bi se olakšao povratak". Dalje se ističe da "zajednički elementi koji omogućavaju interkulturalno razumijevanje i komunikaciju imaju biti naglašeni i zastupljeni u svim nastavnim planovima i odgovarajućim udžbenicima, te da mjere koje treba poduzeti u cijeloj zemlji uključuju učenje i ćiriličnog i latiničnog pisma, učenje o zajedničkim književnom i kulturnom naslijeđu sve tri zajednice, kao i o svim svjetskim religijama koje su zastupljene u BiH."

• Nastavni planovi i udžbenici iz nacionalnih predmeta se moraju odnositi na BiH..Sve diplome i svjedočanstva moraju biti priznati i prihvaćeni u cijeloj zemlji kako bi se omogućila mobilnost učenika, studenata, nastavnika, njihovih instruktora i ostalih prosvjetnih radnika, kaže se, između ostalog, u sporazumu čijem je potpisivanju, odnosno sastanku na kojem je potpisan, predsjedavao viši zamjenik Visokog predstavnika u BiH Matei Hoffmann.

Samo dva mjeseca kasnije, 21. jula, potpisnici sporazuma imali su "argumente" za njegovo nesprovođenje. Neki su čak tvrdili da su sporazum potpisali ilegalno(!?) To je i razlog da na početku nove školske godine u bosanskohercegovačkim školama nisu zastupljena oba pisma, te da nema književnika i književnih dijela, kao ni istorije religije "ona druga dva naroda".

Na pitanje zašto, zamjenik ministra u federalnoj Vladi Ivo Mijo Jović odgovara da "nije pedagoški da djeca prije četvrtog razreda osnovne škole uče i drugo pismo, a i tada ne više od jednog polugodišta."On upotrebu oba pisma komentariše tvrdnjom kako međunarodna zajednica hoće da nametne od početka školovanja dva pisma, te da Hrvatima u BiH oduzme njihov jezik, i pita da li bi dva pisma značila da se, primjerice, i udžbenik biologije štampa mješovito - malo strana latinicom, malo ćirilicom?

Njegov kolega iz Republike Srpske ne vidi razlog da djeca u školama u "njegovom" entitetu od 150 časova književnosti po 20 časova posvete izučavanju pisaca iz reda hrvatskog, odnosno bošnjačkog naroda.- I ovako je prgram preobiman, kaže. Stanje je, dakl,e kao i ranije - djeca u RS uče ćirilicu, u F BiH u kantonima sa hrvatskom većinom latinicu, i samo u kantonima sa bošnjačkom većinom ravnopravno oba pisma. U RS se isključivo izučavaju pisci koji dolaze iz reda srpskog naroda, u hrvatskim kantonima iz hrvatskog i u kantonima sa bošnjačkom većinom pisci Bošnjaci. Istovremeno, ni nastojanja da se predmet Civilna zaštita zamijeni izučavanjem ljudskih prava još uvijek ne nailaze na konkretnu realizaciju.

Na ocjenu međunarodne zajednice da su aktuelna tri nastavna plana i programa u BiH zastarjela najmanje trideset godina u odnosu na Evropu i da bez zajedničkog jezgra nastavnih planova i programa školstvo u BiH nije prohodno nije usklađeno sa evropskim standardima, stiže promptni odgovor iz ministarskog kabineta: "Iz BiH je ogroman broj mladih otišao u svijet i još se niko nije požalio da je njihovo obrazovanje loše, ili da oni nisu vrijedni i omiljeni radnici" (Jović za TVBiH).

Ministar iz reda bošnjačkog naroda, Fahrudin Rizvanbegović, koji se još prije tri-četiri godine zalagao za "etnički čiste razrede", sada samo gleda i sluša svoje kolege i nastoji da bude beskrajno kooperativan prema međunarodnoj zajednici. Objektivno, u ovom trenutku, u kantonima sa bošnjačkom većinom i ima, uslovno uzeto, najmanje primjedbi.

Dok bh. dužnosnici, odgvorni za obrazovanje, vode, ipak, maratonske pregovore "gluhih", iz Evropske komisije najavljuju "tehničku pomoć" za usaglašavanje udžbenika i nastavnih planova i programa (strani eksperti koji bi radili zajedno sa domaćim). Prema njihovoj ocjeni, cijela stvar oko obrazovanja se "miče" samo na riječima. " Malo je toga učinjeno, i sve se svelo na brojne rezolucije i dogovore, te teorijske pomake!", kaže za AIM glasnogovrnik EK u BiH Frane Maroević. A iz Ureda Visokog predstavnika dolaze, istina nezvanične, naznake da bi Wolfganf Petritsch mogao jednostavno proglasiti, odnosno nametnuti zajedničko jezgro (po uzoru na Švajcarsku).

• Švajcarski model bi bio najprihvatljivi za situaciju u BiH - tamo imate tri kantona i tri sasvim različita jezika, ali se ne može desiti da ako dijete iz jednog kantona pređe u drugi ne može nesmetano nastaviti slušati nastavu. Jednostavno, postoje neke stvari koje su zajedničke za cijelu državu. U BiH bi ti prenosivi sadržaji podržavali i slobodu kretanja i pravo na povratak, pojašnjava glasnogovornik OHR-a Oleg Milišić. OHR je, inače, o obrazovanju organizovao i nekoliko okruglih stolova u raznim dijelovima BiH, na kojima su učestvovali predstavnici učenika, roditelja, nastavnika, nevladinog i vladinog sektora... I nakon toga je pitanje zajedničkih nastavnih planova ostajalo otvoreno - djeca, roditelji i nevladin sektor uglavnom jedno, ostali (vlast) drugo!

I UNESCO-ov projekat je za cilj imao takozvanu samoupravu škola - jedan dio nastavnih planova i programa, na primjer 20 odsto, bilo bi zajedničko za cijelu zemlju, a 80 odsto bi kreirale same škole. U toj varijanti škole u BiH, ili jednom kantonu ili entitetu, bile bi umrežene preko računara i tako bi bila ostvarena koordinacija i neophodna prohodnost svjedočanstava i učenika! No, u BiH je i ovaj projekat ostao samo "mrtvo slovo na papiru".

I dok je stanje kakvo jeste, djeca u tri "realiteta" u BiH uče iz tri grupe udžbenika: "bosanskohercegovačkih" iz 1994. u F BiH sa bošnjačkom većinom, udžbenika iz 1995. u RS, kao i iz udžbenika uvezenih iz Jugoslavije (u RS) i Hrvatske (u takozvanoj Herceg- Bosni). Iako su još lani potpisani sporazumi po kojima je već za prošlu školsku godinu iz upotrebe trebalo izbaciti udžbenike iz SR JU i iz Hrvatske, a u onima pisanim u BiH markirati, precrtati flomasterom, uvredljive i naučno neutvrđene navode u udžbenicima iz grupe nacionalnih predmeta (jezik, istorija, geografija...), do početka ove školske godine urađen je tek dio posla! Ured Visokog predstavnika prihvatio je objašnjenja nadležnih i ponovo pristao na kompromis - sa početkom ove školske godine počinje druga faza kontrole domaćih udžbenika, odnosno precrtanih sadržaja i eventualno provođenje novog, dodatnog precrtavanja. Istovremeno, OHR je pristao da "uvezeni" udžbenici ostanu u upotrebi, ali uz dodatne anekse.Objašnjenje koje daju u OHR-u glasi "da se radi o velikom broju udžbenika, da nema novaca za štampanje novih u vrijeme kada se radi na usaglašavanju planova i progama, te da bi bez tih, koji se trenutno koriste, bilo nemoguće održavati nastavu".

Istini za volju, Svjetska banka jeste obećala veliki povoljni kredit za štampanje novih udžbenika, ali tek kada se usaglase nastavni planovi i programi. No, za to treba, prije svega, politička volja, koja će se najbolje pokazati u dogovoru o (ne)izučavanju bh.istorije koja se odnosi na posljednji rat. Preporuka Vijeća Evrope i Vijeća za implementaciju mira jeste da se stavi neka vrsta moratorijuma na te godine i da se čeka narednih deset godina dok istoričari u BiH i svijetu, kao i međunarodne institucije, prije svega Tribunal u Hagu, ne daju svoje zaključke. Po jednima - ovo je dobra preporuka, po drugima nije loša, ali u školama bi se do tih istorijskih činjenica mogle izučavati rezolucije UN. Po trećima, tumačenje nekih činjenica treba ostaviti na volju autorima udžbenika - pa ako se kasnije pokaže da udžbenik nije podoban, a autor odbije da koriguje markirana "mjesta", valja tražiti novog autora! Zanimljivo je da različiti stavovi dolaze i od predstavnika istog nacionalnog korpusa ili iste političke stranke! I ovdje Visoki predstavnik ima ovlasti da nametne konačnu odluku, no za sada je OHR samo organizovao nekoliko okruglih stolova koji su imali za cilj da predstavnici učenika, roditelja i nevladinog sektora iznesu svoja mišljenje i pomognu donošenje konačne odluke. "Za sada je OHR po ovom pitanju još uvijek otvoren i nema konačnog stava", kaže Milišić.

Istovremeno, profesor iz Banjaluke, Miodrag Živanović tvrdi da u BiH potoji pet istorija: "Tri nacionalne, jedan koju pričaju izbjeglice i istorija koju prezentiraju predstavnici međunarodne zajednice. Pitanje je koje od tih pet gradiva izučavati?" Dok se odgovorni ne dogovore, djeca će subjekat i predikat učiti iz rečenica poput one koja jaže da su "četnici u selu zaklali troje ljudi" Ukoliko je, naravno, OHR ne prekriži debelim crnim flomasterom!

U međuvremenu, OHR je, po ko zna koji put i po kojem kriterijumu, sastavio komisiju koja je imala zadatak da kreira sadržaj eventualnih novih udžbina. Komisija radi u velikoj tajnosti, a "šuška" se da je tajnovitost njenih članova plaćena debelim parama međunarodne zajednice. Ako nekog i otkrijete, on od novinara bježi k'o đavo od krsta, s objašnjenjem da je cijeli proces u toku, da je "živ", te da bi svako istupanje u javnosti moglo biti kontraproduktivno.

Mnogo je još preuzetih obaveza i potpisanih obećanja vezanih za obrazovanje - agencija za porocjenu znanja učenika i studenata, procesi verifikacije i priznavanja diploma iz različitih krajeva BiH, zapošljavanje nastavnika i učitelja povratnika... Najavljeno je bilo čak i formiranje specijalne službe pri OHR-u gdje bi se mogli javljati roditelji i prijavljivati određene nepravilnosti "na terenu"... Ali, sve je to izgleda ipak previše za jedan početak nove školske godine. Primjera radi, samo u Kantonu Tuzla, u Federaciji BiH, oko 50.000 osnovaca nije započelo školsku godinu na vrijeme zbog štrajka učitelja iz 70 škola! Razlozi su ekonomski: plate kasne - junske su dobili tek 28. augusta! Djecu kao i obično, niko ništa ne pita. Ali, vide i osjete i oni sami da tu nešto nije u redu, samo šta da rade. Osnovno školovanje koje je i najbremenitije raznim problemima, je obavezno. Pa makar se djetetu- povratniku iz jednog entiteta u drugi, pismo (latinica ili ćirilica) činilo isto tako nerazumljivo kao hijeroglifi. Ali, da je samo do pisma i nastavnih programa, rješenje bi bilo jednostavno.Ponudila ga je Vlada u sjeni - ekspertni tim je kreirao jedinstveni nastavni program "Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost BiH", u kojem su ravnopravno zastupljeni pisci iz cijele BiH. Dakle, piscima ne smeta, ne bi ni djeci, ali.nije sve do pisaca i djece, više je do politike i političke volje, nažalost.

Rubina ČENGIĆ (AIM Sarajevo)