Desant na "izdajnike srpstva"

Propagandni rat pred savezne izbore

Rat u medijima u prošlosti bio je najava krvavih sukoba. da li se sada u Crnoj Gori ponavlja istorija

AIM Podgorica, 15.09.2000.godine

"Kukavica koja se boji i miševa ako su američkog porekla, strašno je hrabra kada u Crnoj Gori, hiljadama svojih kriminalaca kostimiranih u policijske uniforme, zlostavlja i ponižava građane ove republike i građane Jugoslavije kada dođu u Crnu Goru... Ono što radi Milo Đukanović radio je Hitler u poslednjoj fazi ludila".

Ovakvi i slični "komplimenti" crnogorskom predsjedniku svakodnevno se mogu pročitati na stranicama beogradske "Politike", naročito od kako su raspisani savezni parlamentarni i predsjednički izbori. Tada je iz Beograda krenuo novi talas propagande protiv Crne Gore. O njegovoj snazi i putu do precizno odabranih ciljeva istrajno brinu srpski političari i mediji odani Miloševiću, uz bezrezervnu logistiku svojih filijala rasutih po Crnoj Gori - Socijalističke narodne partije Momira Bulatovića, ali – zanimljivo – i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori u liku mitropolita Amfilohija...

"Protiv Crne Gore se vodi pravi propagandni specijalni rat u koji su upregnuti i 'terazijski Crnogorci' kao i Miloševićeve marionete u Crnoj Gori, sa retorikom koja podsjeća na čuveno Garašaninovo Načertanije", ocijenio je nedavno u svom članku za agenciju SENSE crnogorski predsjednik Milo Đukanović.

Kao da , čitavih sto pedeset godina kasnije duh "Načertanija" i dalje lebdi nad Crnom Gorom. sa stranica beogradske “Politike" smjenjuju se optužbe: "Režim Mila Đukanovića zlostavlja i ponižava gra|ane", "Režim Mila Đukanovića je ne samo antisrpski i antijugoslovenski, već i anticivilizacijski", "Đukanović sve radi protiv sopstvene države", "Radi se o režimskoj (ne)kontrolisanoj harangi, kušnerizaciji Crne Gore, srbomržnji i pretnjama na kojima se može učiti i Hašim Ta~i" ...

"Politiku" u stopu prati podgorički "Dan": "Crnogorski delinkventski režim iznjedrio je akademiju falsifikatora, delinkventski monetarni i pravni sistem, delinkventsku crkvu lažnih popova i Crnu Goru kao utočište nosilaca najcrnjeg zla", "Solana, Olbrajt, Bler su politički opušci pred kojima kleči Milo Đukanović", "Dugo policijska sekta zvana Crnogorska pravoslavna crkva pogani svete hramove", "Crnogorska televizija godinama već anatemiše sve što je srpsko i u Srbiji i u Crnoj Gori"...

Na crnoj listi su i crnogorski mediji, i nezavisni i državni. Svi su, naravno, plaćenici CIA-e i Vatikana i poslušnici Đukanovićevog režima, a "antisrpska histerija u tim medijima već poprima patološke dimenzije i otvara sezonu lova na svakog pojedinca koji ne prihvata naprasno, bljutavo i tragikomično crnogorčenje".

Tu su i apeli "vaskolikom srpskom rodu" da izađe na izbore 24. septembra i očuva "srpsku državnu jezgru - Crnu Goru i Srbiju" na koje danas "zijevaju žvala paklene NATO alijanse i Bijele kuće s ciljem da je okupiraju i raskomadaju".

Prostor i vrijeme u beogradskim režimskim medijima dobijaju svi koji smisle par neistina o Crnoj Gori i negiraju njenu državnost, crnogorsku kulturu i naciju. U njihovim emisijama i stranicama svakodevno se smjenjuju razni patritoski savezi, plemenske skupštine, zavičajna uruženja pa sve do poznatih ili anonimnih pojedinaca ukoliko oponašaju Matiju Bećkovića, Momira Vojvodića, Amfilohija Radovića i ostale njihove militantne istomišljenike. Prije nekoliko dana oglasio se čak i Savez pedagoga Jugoslavije da je u Crnoj Gori na djelu "izdaja pedagoške etike, istorije srpstva i sramoćenje vekovnih ideja sloge i jedinstva Srba i Crnogoraca".

U Srbiji apsolutno dominira negativna slika o crnogorskoj vlasti, jer je orkestrirana propaganda totalna uz nevi|eno korišenje poluistina, mitova, predrasuda, falsifikata... Listovi koji objektivno pišu o događajima u Crnoj Gori imaju mali tiraž, mali broj građana Srbije gleda satelitski program TV CG, a vlast je ovih dana zabranila kablovskim distributerima u Novom Sadu da prenose taj program.

U detaljno razra|enom propagandnom poslu angažovan je i veliki broj novinara Crnogoraca, kao i dopisnika i dojavljivača beogradskih listova iz Crne Gore. Da bi pojačali propagandni front u Crnoj Gori, osnovali su dnevni list "Dan" i filijalu RTS, kanal YU info. Uz specijalni Sedmi vojni, formiran je tako i posebni anticrnogorski propagandni bataljon.

U propagandni rat Srbije protiv Crne Gore uključila se i Vojska Jugoslavije. To je vjerovatno jedina državna vojska koja radi protiv dijela građana sopstvene države. Djeluje po matrici čuvanja državnih tajni, igrajući na kartu patriotske odanosti.

Komandant Ratne mornarice VJ Milan Zec nedavno je, i to tri dana nakon sporazuma sa crnogorskom policijom o smirivanju tenzija izume|u dvije oružane snage, optužio crnogorsku vlast da po hrvatskom receptu "stvara lažnu sliku o vojsci" a ovdašnju policiju da obezbjeđuje švercere i u svom sastavu drži "paravojne formacije"... Admiral za te i slične optužbe izrežene u beogradskoj "Borbi", omiljenom dnevniku Mirjane Marković, nije ponudio nikakve argumente, ali to od njega, po svoj prilici, nije ni traženo.

Vojska je u svojim objektima instalirala predajnike YU INFO televizije na nezakonit način, ignorišući sva upozorenja crnogorske vlasti da time krši Ustav Crne Gore. A ta "savezna" televizija o Crnoj Gori još nije emitovala nijedan jedini afirmativni prilog.

Kako beogradskim medijima logistiku pružaju njihovi dvojnici iz Crne Gore pokazao je i Drugi svjetski kongres crnogorskih iseljenika, održan u avgustu na Cetinju. Dvije stotine predstavnika crnogorske dijaspore sa svih kontinenata jasno i glasno kazalo da samo suverena i slobodna Crna Gora može računati na bolju budućnost i ugled u svijetu. To je bilo dovoljno beogradskim državnim glasilima i njihovim pomagačima u Crnoj Gori da ospu višednevnu rafalnu paljbu na taj skup. Za ilustraciju navodimo samo jednu rečenicu iz teksta koji je tim povodom objavio dnevnik "Dan":

"Da ne bi bilo zabune, navedeni skup "iseljenika" je pobudio pažnju crnogorske javnosti i prije nego su se na Cetinju okupili protagonisti i vesela družina pristalica Mila Đukanovića, anatemisanog raspopa Miraša Dedejića, kvazi akademika kvazi akademije DANU Jevrema Brkovića, problematičnog istorika Rotkovića, pounijaćenog princa Nikole Petrovića i još nekih mrzitelja sopstvenog porijekla, svoje vjere i jezika, družine svih koji brata vide u svakom đavolu koji je protiv sopstvenih korijena i sopstvene braće".

Beograd je krajem osamdesetih poveo rat za dominaciju na medijskom prostoru Crne Gore. Pobjedom takozvane antibirokratske revolucije, kada su smijenjeni svi urednici crnogorskih državnih medija, "Politika", "Večernje novosti", "Politika ekspres" i Tanjug vratili su čelno mjesto u stvaranju medijske slike o Crnoj Gori. A ona je sva bila podređena istom cilju - "svetoj borbi za srpsku stvar". Sa njima su se bili solidarisali i crnogorski državni mediji. Tom medijskom monolitu otpor je pružalo nekoliko nezavisnih listova i radiostanica iz Crne Gore. Od predsjedničkih izbora u Crnoj Gori l998. godine beogradski mediji započinju novi propagandni rat protiv Crne Gore, koji ovih dana ulazi u fazu kulminacije.

Ipak, i pored svih silnih medijskih presija, povjerenje građana Crne Gore pomjera se ka medijima iz Crne Gore i to onima koji crnogorski interese i teme i stavljaju u prvi plan uredjivačke politike. Mladji čitaoci, prema najnovijim istraživanjima javnog mnjenja, više vjeruju podgoričkim "Vijestima", a stariji "Pobjedi" i "Danu". Partijska pripadnost određuje i stepen povjerenja prema pojedinim medijima, tako pripadnici DPS najviše povjerenja imaju u "Vijesti" (43,4%) i "Pobjedu" (41,9%), od štampanih i TV CG (57,4%) i Radio CG (55,1%) od elektronskih medija, dok uopšte ne vjeruju "Danu". Nasuprot njima, članovi SNP, prema anketi, najviše vjeruju "Danu" (5l,4%), TV Elmagu (33;0%) i Radio Elmagu (56,0%). "Politici" uopšte ne vjeruju članovi Liberalnog saveza, Socijaldemokratske partije i Narodne stranke, dok joj vjeruje l3,3%, a emisijama YU INFO 22,9% članova Socijalisitčke narodne partije Momira Bulatovića.

Istinu o bilo čemu, pa i o Crnoj Gori, danas je ipak teško sakriti. Beogradskim medijima to, izgleda, još niko nije dojavio.

Veseljko KOPRIVICA (AIM)