Zagrebačka deklaracija Pakta o stabilnosti

Aim, Zagreb, 15.9.2000.

Konferencija predsjednika parlamenata članica Pakta o stabilnosti je uspjela i ona će znatno pridonijeti ostvarenju ciljeva Pakta, zaključio je Adrian Severin, predsjednik Parlamentarne skupštine OESS-a na kraju dvodnevne konferencije održane u Zagrebu 12. i 13. rujna. Najveći međunarodni skup održan u Hrvatskoj od njezina osamostaljenja, kako su mediji neprestano isticali, Konferencija je u Zagrebu okupila 45 parlamentarnih izaslanstava, predstavnike 39 država i šest međunarodnih organizacija - Europskog parlamenta, Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope, NATO-a, OESS-a, Zapadnoevropske unije..., uz posebnog koordinatora Pakta Bodu Hombacha. Tako su se, godinu dana nakon Sarajevskog sastanka na vrhu, na kojem je inauguriran Pakt o stabilnosti, u Zagrebu okupili inače poslovično zanemareni članovi parlamenata kako bi i oni svojim djelovanjem pomogli što bržu implementaciju Pakta.

Diskusija se vodila oko jačanja uloge parlamenata u suradnji zemalja jugoistočne Evrope, a to su naročito podržavali članovi talijanske delegacije, dok su skandinavske zemlje bile donekle rezervirane zbog toga što je parlament po prirodi stvari nestabilan i moglo bi doći do usporavanja suradnje, što bi otežalo pretvaranje Balkana u zonu stabilnosti, demokracije, mira, suradnje i opće dobrobiti, što je ustvari glavni cilj Pakta o stabilnosti.

Stoga je upravo na tragu tih vrijednosti prihvaćena zajednička, tzv. Zagrebačka deklaracija, kojom su predsjednici parlamenata zemalja Pakta o stabilnosti izrazili želju zemalja jugoistočne Evrope da se što brže priključe zapadnim demokratskim asocijacijama. Zagrebačkom deklaracijom naglašena je potreba jačanja parlamentarne suradnje, institucija civilnog društva i daljnje demokratizacije te poštovanja ljudskih prava u regiji. Upozoreno je na važnost provođenja programa povratka izbjeglica i drugih projekata koji bi značili nove investicije i jačanje gospodarstva u regiji. Nadalje, deklaracijom je izražena snažna potpora demokratski izabranoj vlasti Crne Gore i njezinim naporima u promicanju demokracije, a upućen je i poziv svima da se suzdrže od nasilja na Kosovu. Na kraju, iskazana je i zabrinutost zbog stanja u Jugoslaviji i potpora demokratskim snagama u toj zemlji.

Osim toga, Zagrebačkom se deklaracijom ističe kako sve zemlje jugoistočne Evrope imaju pravo na individualni pristup Evropskoj uniji te da je jugoistok Evrope dobar okvir za rješavanje krize. Na konferenciji je, naime, ocijenjeno da bi stvaranje mini regija samo usporilo proces rješavanja problema, a za ovakav pristup rješavanju krize posebno su se zalagali hrvatski delegati, predsjednik parlamenta Zlatko Tomčić i voditelj radne skupine za izradu Deklaracije Zdravko Tomac. "Hrvatska se aktivno uključila u provedbu Pakta o stabilnosti te je organiziranjem ovog parlamentarnog sastanka još jednom potvrdila svoju čvrstu opredijeljenost za regionalnu suradnju kao pretpostavku bržeg uključivanja cijele jugoistočne Evrope u Evropsku uniju. Taj pristup podrazumijeva, međutim, da nijedna od sudionica Pakta nije talac regije, već da svaka od njih prema članstvu u Evropskoj uniji napreduje individualno, na osnovi vlastitih rezultata", rekao je Tomčić već prvoga dana Konferencije.

"U Hrvatskoj moramo provesti temeljite gospodarske, političke i društvene reforme kako bismo postigli punu vladavinu prava, poštivanje ljudskih i manjinskih prava, povratak izbjeglica i prognanika, te što je za nas presudno, izlazak iz gospodarske krize i brži gospodarski razvitak", naglasio je hrvatski premijer Ivica Račan u svom obraćanju sudionicima summita, rekavši dalje kako Hrvatska očekuje "djelotvornu podršku uspješnom provođenju unutarnjih reformi koje će nas približiti članstvu u Evropskoj uniji i NATO-u", a za uspjeh tih reformi ključni će biti poticajno međunarodno okruženje, strane investicije, a osobito hitna financijska potpora procesu povratka u Hrvatsku i cijelu regiju.

Sa zagrebačkog je skupa upućena i jasna poruka građanima Srbije, od kojih se očekuje da na skorim izborima svoju zemlju približe zajednici zapadne Evrope. Upravo je o tome na početku skupa bilo znatnih neslaganja, izazvanih silnim protivljenjem predstavnika Ruske federacije podršci koju se predsjednici parlamenata dali demokratskoj i proevropskoj vladi i nastojanjima ka demokratizaciji u Crnoj Gori. Ruski su se predstavnici protivili da se deklaracijom uputi izravna podrška demokratskom vodstvu Crne Gore i tražili da se u dokument ugradi formulacija o teritorijalnoj cjelovitosti SRJ. No, većina se nije složila s njima, a na kraju su i oni sami odustali od tih zahtijeva. Međutim, nužnost reformi u Jugoslaviji višekratno je isticana, s jednoglasnim zaključkom kako u njoj neće biti znatnijih promjena na bolje sve dok je Slobodan Milošević na njenom čelu. Čak je i predsjednik Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope lord Russel Johnston otvoreno ustvrdio da neće biti mira na Balkanu dok Milošević i njegova kamarila ne budu svrgnuti s vlasti. S druge strane, svi sudionici su pozdravili potez domaćina i organizatora skupa, Republike Hrvatske, da na konferenciju kao gosta pozove predsjednika crnogorskog parlamenta Svetozara Marovića. Sam Marović je naglasio kako smatra izuzetno važnim da njegova zemlja sudjeluje na ovakvom skupu. "Crna Gora ne želi ostati u kavezu, nego se priključiti ravnopravnom demokratskom evropskom savezu, a izbor Crne Gore je suradnja sa svijetom i susjedima, mir a ne rat, demokracija a ne diktatura", rekao je Marović.

No, iako je od sastanka u Sarajevu prošla puna godina, mnogi se analitičari izražavaju vrlo kritično o brzini njegove implementacije, naglašavajući kako zacrtani procesi idu mnogo sporije no što se očekivalo. I sam koordinator Pakta Bodo Hombach smatra kako su aktivnosti mnogo sporije no što se očekivalo, pronalazeći krivca u eurobirokratima, među kojima - po njegovim riječima - neki smatraju kako je dobro ako obećana pomoć stigne i četiri godine od usvajanje pojedinih odluka. Takve izjave i kritike dodatno zabrinjavaju zna li se kako je svjetska politička elita Pakt o stabilnosti opisala kao najsustavniji pokušaj da se okrvavljeni Balkan pretvori u evropsku zonu stabilnosti, demokracije, mira, suradnje i opće dobrobiti. U sklopu Pakta pokrenuti su i konkretni projekti na gradnji infrastrukture i prometnog povezivanja, ali brzina njihovih provedbi ne zadovoljava. Lord Russel Johnston naglasio je da Pakt mora pružiti opipljivu pomoć ako želi opravdati svoje postojanje.

"Zemlje u regiji ne smiju same snositi ekonomski teret obnove, ali se moraju nastaviti boriti protiv korupcije", izjavio je Johnston, dodajući kako Pakt mora pružiti i političku pomoć, pogotovo u punoj zaštiti ljudskih prava i prava manjina, dok je potpredsjednik Evropskog parlamenta Hannes Swoboda upozorio parlamente pojedinih zemalja da moraju prisiliti svoje vlade da Pakt podupru i financijski. Koordinator Pakta o stabilnosti Bodo Hombach podsjetio je da su na donatorskoj konferenciji u Bruxsellesu odobreni konkretni projekti u vrijednosti 2,4 milijuna eura, ali da i zemlje regije moraju odraditi svoj dio posla, naročito u uklanjanju birokratskih prepreka za strane investicije. Što se tiče inicijatora i domaćina skupa, Hrvatske, predsjednik Parlamentarne skupštine OESS-a Adrian Severin ocijenio je kako je i sam zagrebački skup poruka da je Hrvatska spremna preuzeti ulogu važnog čimbenika stabilnosti na jugoistoku Evrope. Ili, kako je na prijemu za uzvanike rekao i sam predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, Hrvatska u procesu pridruživanja EU-u i NATO-u želi sudjelovati kao lokomotiva, a ne kao zadnji vagon.

Milivoj Đilas