Početak ili kraj obračuna s ratnim zločinom

Aim, Zagreb, 14.9.2000.

Početkom konačnog obračuna s ratnim zločincima - tako je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić reagirao povodom vala hapšenja do kojega je posljednjih dana došlo u Hrvatskoj. U jednom danu, proteklog utorka pohapšeno je dvadesetak ljudi, koji se uglavnom povezuju s ratnim zločinima - jedni se vežu uz zločine počinjene nad Srbima u Lici 1991. godine, drugi uz ratna zbivanja u srednjoj Bosni, posebno uz zločin počinjen nad Bošnjacima u selu Ahmići 1993. godine. U Zagrebu i Gospiću pohvatana je takozvana gospićka grupa, u Karlovcu je uhapšen jedan od war lordova iz Hercegovine, u Zadru - nekoliko jataka ahmićke grupe. Lista, tvrdi se, tu nije okončana, navodno se hapšenja nastavljaju.

Hapšenje gospićke skupine, dosad više od deset osoba, dovodi se u vezu s nedavnim ubojstvom haškog svjedoka Milana Levara, koji je stradao od podmetnute bombe u svome dvorištu. Kao sudionik u obrani Gospića, Levar je bio jedan od rijetkih koji je Haškom sudu i hrvatskoj javnosti bio spreman svjedočiti o masovnim egzekucijama Srba u tom gradu. Među uhićenima su i neki od onih koje je nesuđeni haški svjedok stalno prozivao, na prvom mjestu Tihomir Orešković, svojedobni ratni šef Gospića. Orešković je u toku rata već bio uhapšen, ali je na intervenciju tadašnjeg ministra obrane Šuška pušten, bez ikakvih sankcija i posljedica. Nedavna iskapanja haških istražitelja u Gospiću i okolici taj su slučaj reaktualizirala. Iako su policijska saopćenja zasad vrlo štura, pa se u prvi trenutak nije znalo je li gospićka grupa uhapšena zbog ubojstva Levara ili zbog ratnih likvidacija Srba, saznaje se da je ipak ovo drugo posrijedi. No, vjerojatno će se u tom društvu naći i nešto više. Primjerice, među uhapšenima su i neki baratanju s eksplozivom vični pojedinci, što je moguće povezati s bombom kašikarom u Levarovu dvorištu, ali i sa bombama na isti način posljednjih godina podmetanim u kuće Srba povratnika.

S Haškim sudom povezuje se hapšenje generala Ivana Andabaka i, kako je u prvi trenutak javljeno, Ignaca Koštromana. Kao stvarni zapovjednik zloglasne Kažnjeničke bojne, Andabak je bio desna ruka Mladena Naletilića Tute, koji u haškom pritvoru čeka suđenje, a Koštroman - bliski suradnik Darija Kordića, kojemu se upravo sudi pred Haškim tribunalom. Naknadno se pokazalo da Koštroman, koji kao umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske živi u Kninu, nije uhapšen. Također su nejasni i razlozi Andabakova hapšenja. Glasnogovornik Haškog tužiteljstva Paul Risley tvrdi da protiv Andabaka nije podignuta optužnica, već je uhićen zbog neodazivanja na razgovor s haškim istražiteljima. Haag je zadužio Zagreb da mu osigura Andabakovo svjedočenje, što je sada i obavljeno. Haški su istražitelji već počeli s njegovim ispitivanjem. Međutim, istražni sudac novinarima tvrdi da je Andabak uhapšen zbog dilanja droge, navodno je riječ o švercu skoro 700 kilograma kokaina.

Na koncu, nakon što su prije desetak dana uhapšena dvojica pripadnika takozvane ahmićke skupine, sada su u Zadru pohvatani i njihovi jataci. Četvorica bosanskohercegovačkih Hrvata, koji se smatraju glavnim akterima masovnog zločina u Ahmićima, proteklih su godina, pod lažnim imenima, zbrinuti i zaštićeni od Tuđmanova režima, živjeli u Hrvatskoj. Iako je ta činjenica već mjesecima poznata policiji, pa i hrvatskoj javnosti, u akciju se krenulo s velikim zakašnjenjem i s polovičnim uspjehom (dvojica su, naime, uspjela pobjeći). Sada se hapse oni za koje se smatra da su im pomagali u skrivanju. Među uhapšenima je i šef lokalne tajne policije.

Ni dva dana nakon tako masovnih i važnih hapšenja, službenih saopćenja još nema. Uskraćivanje službenih informacija objašnjava se lakonski: akcija još traje, tvrdi policija. Šutnja oficijelnih struktura pogoduje nagađanjima i širenju glasina. Stvara se dojam kaotične zbrke u kojoj je teško razabrati tko je sve uhapšen, a pogotovo zašto. Ali se, recimo, saznaje da su neke spektakularne akcije, koje su proglašene krunom višemjesečnog rada policije, zapravo bile iznuđene. Hrvatskoj su policiji već nekoliko mjeseci poznate adrese na kojima se kriju pripadnici ahmićke grupe, no od toga nikakvog efekta nije bilo. Akcija hapšenja uslijedila je tek nakon što je na uporno inzistiranje odvjetnik generala Blaškića, zagrebački advokat Anto Nobilo, uz novinarsku asistenciju bio primljen u Ministarstvu policije, gdje je šefu tajne službe (SZUP) uručio podatke o identitetu, boravištu, vozilima i drugim značajnim činjenicama vezanim uz ahmićku četvorku. Policija je pokrenuta tek dva dana kasnije i to tako traljavo da su dvojica uspjela pobjeći i sada je za njima raspisana tjeralica. Zanimljivo, šef SZUP-a, FranjoTurek, koji je u slučaju ahmićke grupe pokazao neviđenu sporovoznost, vjerojatno će biti jedan od svjedoka o ratnim zločinima u Gospiću. Također je zanimljivo da su podatke o kretanju generala Andabaka Hrvatskoj dostavile strane tajne službe.

Progon zločina suočen je s političkom nevoljkošću, opstrukcijom u strukturama policije, vojske i tajnih službi, vjerojatno i pravosuđa, te velikom grajom koju su odmah počeli dizati desničarski krugovi: HDZ i razne s ratom povezane udruge. U Gospiću situacija je na rubu sukoba, u tom gradu dominantni ton udaraju oni koji su se radovali Levarovu ubojstvu. U Splitu je osnovan krizni stožer "za obranu digniteta Domovinskog rata", koji će biti u stalnom zasjedanju. Za tu skupinu bukača, pod pokroviteljstvom splitskog župana, "hapšenja časnika HV imaju prizvuk otmice". Udruga vojnih invalida, HVIDR-a, tvrdi da se uhićenja rade mimo svih zakonskih pravila te u svom prioćenju "tzv. hrvatskoj vlasti" Račanovoj vladi poručuje: "Ne gurajte nam oružje u ruke!". HDZ kriči o povratku "olovnih komunističkih vremena".

Demokratska Hrvatska uhićenja odobrava; poput Mesića, smatra da je to početak obračuna s ratnim zločinom te početak funkcioniranja Hrvatske kao pravne države. Ali teško je ne primjetiti da su među uhapšenima redom ipak sitne ribe, ljudi koji ni u bivšoj vlasti nisu previše visoko kotirali. Zasad je najintrigantnije da general Mirko Norac, kojega je Levar prozivao kao najodgovornijeg za zločine u Gospiću 91. godine, nije ni uhićen ni saslušan. Norac je nedavno povučen s funkcije zapovjednika i poslan u Ratnu školu. Također je zanimljivo da su kao jataci ahmićke grupe pohapšeni oni koji su im izjamljivali kuće, a ne i oni koji su s vrha vlasti kreirali cijelu akciju njihova skrivanja pod lažnim imenima. Očevi ratnog zločina još su na slobodi, ali - kako policija tvrdi da je "akcija u toku" - benevolentni mogu gajiti nadu da se krug ipak steže.

Jelena Lovrić