Pukotine u koliciji

Crna Gora i savezni izbori

Da li nesaglasja Marovića i Đukanovića može dovesti do pucanja crnogorske vladajuće koalicije?

AIM Podgorica, 11.09.2000. godina

Kada god se u Srbiji naziru promjene - u Crnoj Gori se trese politi;ko tlo. Tako je bilo tokom velikih demonstracija '96. -'97. godine, kada se raspala crnogorska vladajuća DPS, a Milo Đukanović od sljedbenika postao veliki protivnik Slobodana Miloševića. Danas, pred savezne izbore, kada ankete javnog mnenja predviđaju poraz jugoslovenskog predsjednika i pobjedu srpske opozicije, vladajuća crnogorska koalicija djeluje sve nejedinstvenije i nestabilnije, iako na izborima ne učestvuje.

Sigurno je da Đukanovića najviše brinu trvenja u njegovoj sopstvenoj partiji - DPS-u. Razlike oko državno pravnog statusa Crne Gore u okviru ove partije odavno nijesu tajna. Svetozar Marović, predsjednik crnogorskog parlamenta, predvodi struju kojoj je bliže održanje jugoslovenske federacije od projekta nezavisne Crne Gore.

Predsjednika crnogorskog parlamenta za Beograd, pored snažnih projugoslovenskih osjećanja, vežu i jake lične veze sa tamošnjim uticajnim političkim, kulturnim i poslovnim krugovima. Budva, odakle je Svetozar Marović, devedesetih je postala neformalni centar u kome su se prepletali visoki biznis, politika i zabava. U prijestonici crnogorskog turizma, kao Marovićevi gosti, rado su bili viđeni i "otac srspke nacije" Dobrica Ćosić, zatim dugogodišnji glavni Miloševićev propagandista Milorada Vučelić, te jedan od najbogatijih srpskih biznismena Bogoljub Karić.

Oni koji dobro poznaju Marovića kažu da se on ne osjeća dobro u ulozi "drugog čovjeka". Osim toga, Nema sumnje, Marović bi bio mnogo prihvatljivije rješenje za srpsku opoziciju od Mila Đukanovića. Predsjedničkog kandidata srpske opozicije Vojislava Koštunicu i Svetozara Marovića, vezuje projekt očuvanja jugoslovenske federacije. Marović je, za sada jedini iz vrha DPS-a, ustvrdio da sada nije “najbolje vrijeme za jugoslovensku ideju, ali da on vjeruje da ta ideja ima budućnost”.

Đukanović, sa druge strane u federalno ustrojstvo Srbije i Crne Gore, čini se više ne vjeruje, bez obzira ko je u Beogradui na vlasti. Ideološke razlike između jakih ljudi unutar DPS-a držale su se pod tepihom, dok se ovog proljeća nije umiješao i interes oko preraspodjele društvenog bogatstva. Kao predsjednik upravnog odbora "Budvanke rivijere", Marović je stao iza nelegalne prodaje hotela "Mogren". "Mogren" je bez saglasje Vlade i bez poštovanja procedure umalo prodat nepoznatoj švajcarskoj kompaniji, čije se ime nije moglo pronaći u tamošnjim poslovnim i sudskim registrima. Sumnjiv posao je zaustavila Vlada, a moćnom budvanskom klanu zadat je snažan udarac.

Ali, predsjednik crnogorskog parlamenta nije dugo čekao da uzvrati. On se sada javno protivi ugovoru Vlade o menadžmentu sa francuskom firmom "Akor", kojim se Francuzima na upravljanje predaju i tri ekskluzivna hotela "Budvanske rivijere". Marović i njegovi budvanski saveznici tvrde da je ugovor štetan i po Crnu Goru i po kompaniju kojom upravljaju. Oni bi mogli biti u pravu, jer je ovaj posao sklopljen uz mnoge nepoznanice, bez poštovanja procedure i principa javnosti i transparentnosti.

Uporedo sa rasplamsavanjem afere "Akor", koja je ozbiljno potresla DPS, pojačali su se i ultimativni zahtjevi predstavnika Narodne stranke, jedne od članica koalicije. Krajem avgusta Glavni odbor ove partije povukao je svog predstavnika iz Programskog odbora državne televizije, tražeći "smjenu ili ostavke uređivačkog tima".

Ovih dana vrh NS otišao je i korak dalje - prijete izlaskom iz koalicije ukoliko im se ne iza|e u susret. "Narodna stranka više neće upozoravati kolicione partnere da se drže potpisanog sporazuma o saradnji. Naš sljedeći korak biće napuštanje koalicije", rekao je Predrag Popović, jedan od prvaka NS i potpredsjednik crnogorskog parlamenta. Vrh državne televizije optužen je za "separatističku uređivačku politiku i za propagandu po kojoj je očuvanje zajednice Srbije i Crne Gore nemoguće".

Da li je kampanja protiv vrha državne TV, u kojoj Đukanović ima veliki uticaj, slučajna u ovom momentu ili je to posredni način uticaja i organičavanja Đukanovićeve vlasti?

Narodnu stranku, kao i Marovića, mnogo toga povezuje sa Vojislavom Koštunicom i srpskom opozicijom. Početkom devedesetih narodnjaci su se pojavili na crnogorskoj političkoj pozornici kao predvodnici prosrpske ideje. Nakon raspada SFRJ aktivno su učestvovali u stvaranju SRJ. Dugo su podržavali Miloševića i njegovu agresivnu, ratnu politiku prema Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni. Taj savez je pukao 1996. godine, kada je Narodna stranka ušla u koliciju sa Liberalnim savezom.

Narodnjaci su se kasnije pridružili Đukanovićevom bloku. Da bi danas, kako se savezni izbori bliže, insitirali na tome da je Milošević glavni i jedini generator krize u odnosima Srbije i Crne Gore.

Šaroliku crnogorsku vladajuću koliciju prije tri godine okupila je zajednička borba protiv jugoslovenskog predsjednika i opasnost od sile kojom on konstantno prijeti maloj republici. Njegov odlazak sa politilčke scene mogao bi ovdje dovesti do pucanja i pregrupisavanja snaga na dva glavna bloka - onog za očuvanje SRJ i onog za samostalnu Crnu Goru. Samo, čini se, da je o tome još rano govoriti i pored trvenja koja potresaju vlast u Podgorici. I pored dobrih prognoza instituta za ispitivanje javnog mnjenja, samo veliki optimisti mogu povjeriovati da će 24. septembra Milošević mirno otići sa scene.

A prema kome će okrenuti svoju silu: prema crnogorskoj vlasti, ili prema srpskoj opoziciji ostaje da se vidi nakon septembarskih izbora.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ (AIM)