Požari u središtu politike

Aim, Zagreb, 5.9.2000.

Spas je doslovno stigao s nebesa: pala je kiša, a da se Majka Priroda - ili tko već o tome odlučuje - odlučila na još malo otezanja i da nije poslala teške oblake nad Hrvatsku, danas bismo ovu državu mirne duše mogli prekrstiti u Ognjenu Zemlju. Premda će, vjerojatno, i ovako strani turisti Hrvatsku do daljnjega nositi u sjećanju po opojnom mirisu paljevine, umjesto po mirisu ribe na gradelama i svoga će se ovogodišnjeg ljetovanja sasvim sigurno prisjetiti svaki put kad u svome Pragu ili Innsbrucku začuju vatrogasne sirene.

Tridesetak posljednjih godina požari su sastavni dio hrvatske turističke ponude pa su fotografije plamtećih šuma jedini istinski suvenir što ga strani turist nosi iz ove zemlje, ali stvar je ovoga ljeta dosegla svoj vrhunac: statističari su, naime, zabilježili oko devet tisuća požara što je Hrvatsku bez sumnje kvalificiralo za mjesto u Guinnesovoj knjizi rekorda. Nema gdje nije gorjelo, od Dubrovnika (gdje je plamena stihija progutala Arboretum u Trstenom, jedan od najstarijih i najljepših parkova prirode u ovom dijelu Evrope), do Istre, koja je plamtjela kao nikad dosad. Šteta je zasad procijenjena na oko 150 milijuna njemačkih maraka, no ta cifra nije bila dovoljna da hrvatska vlast prizna da je riječ o katastrofi. Tako je premijer Ivica Račan na prvoj sjednici svojega kabineta nakon godišnjih odmora izvolio kazati da "ne treba pretjerivati", te je otklonio svaku raspravu o nekakvoj katastrofi usput pohvalivši "organizaciju i koordinaciju rada vatrogasnih službi na terenu", dok je ministar unutarnjih poslova Šime Lučin na istoj sjednici izvalio da je "situacija složena, ali ne i dramatična kako se piše u medijima", a infantilna sesija na Markovu trgu okončana je još infantilnijom pohvalom promatračkim službama zbog čijeg je dobrog rada "broj požara nešto manji".

I dok su ministri u Banskim dvorima demonstrirali vlastiti diletantizam i neinformiranost, te razmjenjivali pikanterije s ljetovanja, u "složenoj, ali ne i dramatičnoj situaciji" vatra je u Žrnovnici kod Splita progutala osamnaestogodišnjeg mladića, jedan je vatrogasac s teškim opekotinama lica upravo dopreman u splitsku bolnicu, iz pojedinih priobalnih mjesta evakuirano je stanovništvo, na više je lokacija zatvarana Jadranska magistrala, a ulice većine srednjedalmatinskih gradova bile su posute pepelom i da je u tom trenu tamo banuo netko tko nema pojma o čemu se radi mogao je pomisliti da se zatekao u Pompejima poslije izljeva vulkana. Unatoč svemu tome Vlada je uporno odbijala proglasiti elementarnu nepogodu, pa su to onda na vlastitu ruku činili pojedini župani, recimo, onaj splitsko-dalmatinski Branimir Lukšić, koji je tu odluku donio motiviran isključivo političkim razlozima: tip je, naime, HDZ-ovac s dna kace, usto je još i nabrijani desničar koji ovih dana u jednom intervjuu sasvim ozbiljno tvrdi da su pojedini zapadni medicinsko-istraživački centri razvili brzodjelujući karcinom kojim smiču neposlušne političare diljem svijeta.

No, ako ćemo pravo, Račanova je Vlada svojim potezima otvorila prostor ovakvim desničarsko-idiotskim ispadima, jer nije uradila gotovo ništa da bi ovogodišnja šteta od požara bila što je moguće manja. Hrvatska, naime, još uvijek ima samo četiri kanadera; vatrogascima na terenu nedostaje opreme, jer je centralna vlast obavezu organiziranja vatrogastva prebacila na lokalne strukture, koje pate od kronične besparice, a stvari kao što su procjena ugroženosti i plan zaštite od požara u ovoj su zemlji još uvijek misaone sintagme. Isto je tako misaona sintagma i mobilizacija stanovništva u slučaju velikih požara od čega Vlada bježi kao vrag od tamjana, pa se onda događa da u čitavoj Dalmaciji požare gasi tisuću i pol vatrogasaca. Čak ni višemjesečne žege i suše nisu bile dovoljno upozorenje vlastima da kupe ili unajme još poneki kanader ili da organiziraju akcije krčenja šumskih puteva po kojima već godinama divlja makija. I umjesto da se već sad u proračunu nađu sredstva za kupnju vatrogasne opreme, predsjednik Stipe Mesić na svojoj posljednjoj konferenciji za novinare sasvim ozbiljno zagovara forsiranje uzgoja koza u Dalmaciji što bi, kao, trebalo bitno smanjiti opasnost od požara. A dok Dalmatinci ne počnu masovno uzgajati koze, ostaje nam valjda vjerovati da će nam se dogoditi čudo i da će vatra ubuduće zaobilaziti ovu zemlju u širokom luku, upravo onako kako je, primjerice, zaobilaze međunarodni krediti.

Zamislite sad na trenutak Hrvatsku koja gori uzduž i poprijeko i u kojoj nitko ne osjeća patriotsku potrebu da za sve te požare okrivi Srbe, Bošnjake, Židove, masone i ostale neprijatelje naše domovine, koji u ovaj raj na zemlji svraćaju samo zato da bi po našim šumama i gorama bacali opuške, te nestručno baratali šibicama? Ne ide vam, naravno, jer Hrvatska nije poput Italije, Grčke ili Francuske u kojima požari plamte zbog ljudske nepažnje; ovo je, naime, zemlja u kojoj požari evo već deset godina plamte isključivo stoga što ovdje još uvijek živi šačica Srba, koji ne prestaju raditi o glavi Jedinoj i Vječnoj, te što na naše more pripuštamo hiljade i hiljade Bosanaca, koji - poznato je - na Jadran, umjesto s losionima za sunčanje, stižu s kanisterima benzina. Uhvatila se tako i ovoga ljeta hrvatska desnica - predvođena čaprazlijskim ustašom Antom Đapićem - Srba i Bošnjaka stvarajući psihozu da se Hrvatska našla na udaru podmuklih terorista, koji pale sve pred sobom, a samo je pitanje trenutka kad će svoje šibice i opuške zamijeniti višecijevnim bacačima raketa i haubicama.

E sad, od Đapića i njemu sličnih nismo ni očekivali nešto pametnije, ali smo od nove vlasti očekivali barem da ne podlegne rečenoj psihozi. Uzalud, naravno: nesposobna da se uhvati u koštac s požarima, vlast je odlučila i sama malo zajahati na valovima antipožarne histerije, pa se dala u potragu za podmetačima vatre, e kako bi javnost uvjerila da ona, ipak, nešto radi. Tako je pred kamere državne televizija dovučeno nekoliko sumnjivaca narkomansko-alkoholičarske provenijencije, a kad je objavljeno da je jedan od njih - stanoviti Branimir Dursun, trebinjski narkoman i protuha što je podmetnuo vatru u dubrovačkoj okolici - bio pripadnik vojske Republike Srpske, desnica je konačno mogla odahnuti i s orgazmičkim grčem na licu trijumfalno konstatirati da je nova vlast prihvatila njezin ingeniozni plan "zaštite od požara" .

Sad samo trebamo čekati da Račan-Mesićeva kilava vlast prihvati i sve ostale elemente desničarske histerije: ako je suditi po izmišljenoj aferi s haaškom optužnicom protiv generala Petra Stipetića - koju su isforsirali Dražen Budiša i Zdravko Tomac - nismo daleko od toga da će šačica deklariranih fašista i desnih redikula ubuduće diktirati glavninu poteza aktualne vlasti, što im nije ni padalo na pamet dok je Franjo Tuđman hodao po zemlji.

Ivica Đikić