Sudbina Izetbegovićevog medija za dobro bošnjačke nacije

Donatorski milioni u privatnim džepovima

AIM, Sarajevo, 30.08.2000 Odluka Nezavisne komisije za medije (IMC) da odbije izdati dugoročnu dozvolu za rad Bošnjackoj televiziji international te zabrani buduće emitovanje programa ne bi zasluživala posebnu paznju (jer rijetko se kad "desio" lošiji program od BRT-ovog) da nije donešena vrlo nemušto, da se ne radi o TV pomognutoj drito od predsjednika vladajuće SDA A. Izetbegovića, te da odbijenica nije uslijedila u jeku priprema pred opšte izbore u zemlji.

Glavna zamjerka IMC-a je da se BRT lažno predstavlja kao privatna stanica a u stvari je javna, jer ispunjava uslove iz IMC definicije za javne stanice: više od polovine donacija za BRT došlo je od strane politicke partije (SDA) i zemlje koja nije članica Vijeća za implementaciju mira (Katar). Zbog činjenice da je tesko pronaći mladju i manju televizijsku stanicu od BRT-a sa tolikom produkcijom skandala i krivičnih prijava, logično je zapitati zasto se IMC nije ranije posvetio rješavanju statusa BRT Int? Tek nakon što je Visoki predstavnik smijenio direktora Direkcije za telekomunikacije Emina Skopljaka (inace bliskog rodjaka Alije Izetbegovića, zbog falsifikovanja dokumenata sporne stanice, IMC munjevito počinje rješavati slučaj BRT-a.

U nedavnoj prošlosti IMC je već jednom ukorio BRT jer je djelovao bez dozvole posto nije dokazao prenos prava iz dozvole za emitovanje nepostojeće tv Ljiljan, niti je podnešena dokumentacija koja dokazuje vezu izmedju fantomske tv Ljiljan i Bošnjacke televizije, čiji je pravni nasljednik BRT Int. Ipak, BRT dobija IMC-ijevu privremenu dozvolu za rad. No, 3 mjeseci nakon izdavanja privremene dozvole, tačnije početkom jula 1999., Odjel za izdavanje dozvola IMC-a trazi od BRT dodatne informacije - naime, saznali su da izvori finansiranja ove stanice navode na zakljucak da je ona blisko povezana sa SDA i njenim vodjom, Alijom Izetbegovićem, kao i zemljama koje nisu unutar grupe zemalja donatora Vijeca za implementaciju mira! Zapravo, u Izvjestaju o prispjeću donatorskih sredstava jasno piše da je Alija Izetbegovic donirao milion maraka BRT-u, a IMC dolazi do podataka da su donacije iz SDA i države Katar ovoj televiziji dostigle cifru od 2.047.492 DEM!

Uprava BRT, naravno, tvrdi da je IMC pogriješila što je odbila izdati stalnu licencu za rad, te da im je u krajnjoj liniji svejedno da li će biti privatna ili javna TV kuća. Odbranu stanice IMC pak ne smatra validnom. Postojeća uprava BRT-a brani se neargumentovano ali uporno, čak i s primjesama humora poput toga da nisu primili bilo kakvu donaciju od predsjednika SDA, da je pitanje imovine, prihoda i donacija nejasno iz prostog razloga sto je predmetom sudskih sporova izmedju prve garniture rukovodećih ljudi na TV i ove današnje sl... Kako je napad najsigurnija odbrana, direkcija ove RTV, na čelu sa kontroverznim SDA ideologom Džemaludinom Laticem te bivšim spikerom RTV Sarajevo Mithatom Paravlićem, optužila je IMC da je sama kriva sto se BRT izjasnjava kao privatna televizija. Navodno im je upravo IMC poslala formular za traženje dozvole kao da su "privatna stanica" a ne "javna". Njima je, ponavljaju, baš svejedno hoće li biti javna ili privatna stanica?!

Dodatna zavrzlama je što direkcija i Upravni odbor BRT-a tvrde da je sva imovina ove medijske kuće "vakufska imovina", te da ne može biti otudjena niti privatizovana!? ("Vakuf - zaklada za materijalno podupiranje muslimana i za promicanje vjerskih ciljeva islamske zajednice", riječnik stranih riječi, M.Filipović, 1975.) Zastupnik ovog vakufa (nepostojećeg pravnog statusa po važećem zakonodavstvu u BiH) je, gle čuda, Alija Izetbegović.

No, kako šerijatsko ili islamsko pravo u BiH na, pretpostaviti je, veliko nezadovoljstvo predsjednika vakufa, nije službeno niti obavezujuće pravo, u IMC-u odgovaraju da "vakuf nema nikakve veze s nama i našim pravilima". Takodjer, nije "svejedno" da li je neka stanica javna ili privatna, od programa koji emituje pogotovo u ova predizborna vremena do načina prikupljanja novčanih sredstava.

Kako je SDA, opet zahvaljujući medjunarodnim posrednicima u BiH, počela gubiti uticaj na državnu RTV, njena je zadnja nada bila upravo BRT. No, Visoki predstavnik Petrisch očito želi dovesti u red mučnu bh. medijsku sliku, a nakon gašenja hercegovačkog EROTEL-a te smjena na državnoj TV, očito je na red došla Bošnjačka RTv kuća. Do sada, primjerice, OHR nije demantovao tvrdnje nekih bh. medija da je Visoki predstavnik nedavno upitao IMC "zasto uopće postojite ako niste u stanju zatvoriti BRT za koji se veže najviše malverzacija?"

No, odbijanje stalne dozvole za rad, zatim žalbeni period koji traje pa ni krajnja potvrda negativnog odgovora IMC-a ne znači da će BRT prestati postojati, tvrde lideri ove kuće. Sakib Musabašić, pomocnik direktora za produkciju, veli da će, ako im ne preostane ništa drugo, BRT emitovati program preko satelita pošto IMC ima ingerencije da regulira rad samo nad zemaljskim predajnicima.

Sva strka oko "internacionalnog medijskog nedonošćeta", čiji je program blago rečeno ispod razine bilo kakve profesionalnosti, pomaže samo u jednom - da se zaboravi stvarni (politički) cilj projekta Bošnjačke televizije i koliko je novaca uloženo u njega. Član Predsjednistva BiH Alija Izetbegović smatra, primjerice, da je projekat vrijedan i opreme od 2.128.702 DEM, i zgrade za čiju je adaptaciju utroseno 829.245 DEM, i keša od 447.745 DEM koje NIPP Ljiljan treba uplatiti na racun BRT-a, a sve "u korist rada BRT Int za dobro bosnjackog naroda u BiH". Uostalom, samo do kraja 1997. cifra koja je trebala ostvariti san o bošnjačkoj televiziji dostigla je vrtoglavih 4 miliona DEM!

Rezultat tolikog novca su sati i sati besmislenog i mucavog programa, uz pokoju vjersku pouku i plačne filmove "made in Iran", te naravno - kako to kod vladajućih nacionalnih oligarhija u pravilu biva - sudski procesi zbog otimačine opreme izmedju novih i starih direktora televizije. Naime, ovdašnja se javnost još sjeća prošlogodisnjih kaubojskih akcija predsjednika Upravnog odbora Latića i direktora Paravlića u cilju priskrbljivanja skupocjene opreme iz ruku bivšeg direktora BRT-a Mahira Žiške, koji se opet od nje nije htjeo lako razići...

U septembru će IMC, nakon isteka žalbenog roka, izreci finalnu riječ o sudbini bošnjačke televizije, no čini se da je ona već sada predvidljiva. Ono što bi tebalo biti pouka - ne samo bošnjačkom narodu u čije su se ime u ovom slučaju vrtili milioni već i drugima jer "princip je isti sve su ostalo nijanse" - jeste da je novac koji je u BiH dolazio za pomoć nekom etnicitetu završavao kod malog broja samoprozvanih zastupnika i Boga i Allaha. Bogohulnih, dakako.

Dok bude takvih donacija na ime Bošnjaka a u džepove SDA, BRT će se emitirati makar i preko satelita. No, imajući u vidu koliko rapidno slabi utjecaj ove stranke u BiH i koliko se donatori okeću od korumpiranih prijatelja u be-ha vlasti nije vjerovati da će i to dugo potrajati. U šta li će se tada transformisati Izetbegovićev projekat "za dobro bošnjackog naroda" biće zanimljivo vidjeti. Gotovo kao i za samu SDA.

Dženana ALADJUZ (AIM, Sarajevo)