Ubijen svjedok zločina

Aim, Zagreb, 29.8.2000.

Haški svjedok Milan Levar usmrćen je u ponedjeljak 28. kolovoza, u 15. sati i 45 minuta u dvorištu svoje kuće u Gospiću, eksplozivnom napravom čiji su ostaci za vrijeme policijske istrage pronađeni po dvorištu. To je novinarima, u utorak 29. kolovoza, izjavio Pavo Rukavina, istražni sudac Županijskog suda u Gospiću. Levarov sin, koji se s ocem nalazio u dvorištu za vrijeme eksplozije, stjecajem okolnosti ostao je živ. Liječnik patolog je, nakon obavljene obdukcije Levarova tijela, ustvrdio da su uzrok smrti rane nastale nakon eksplozije. "Levarova je smrt nasilna" zaključio je sudac Rukavina, "a u ovom trenutku još ne znamo o kojem eksplozivnom sredstvu se radi." Iako ove izjave nisu osobito bogate činjenicama, iz njih je jasno da su predstavnici vlasti - ipak - odbacili tezu koju su, dan nakon Levarove smrti, objavile sve dnevne novine: kako je, naime, Levar nastradao prilikom eksplozije plinske boce za zavarivanje.

Time je, u osnovi, odbačena površna alibi-ideja prema kojoj bi smrt haškog svjedoka mogla biti slučajna. Jasno je kao dan, a i službeno je potvrđeno, da je haški svjedok zapravo ubijen u atentatu, što znači da je vlada nedvosmisleno potvrdila i višedimenzionalnost cijelog problema. Levarovo je ubojstvo, naime, kriminalistička zagonetka, vjerojatno ne osobito velike težine (jer je krug osumnjičenih razmjerno uzak a Gospić je mali grad), ono je prvorazredan unutrašnjopolitički problem (jer je Levar preživio sve vrijeme vladavine Franje Tuđmana, da bi nastradao tek pod novom, demokratskom vlašću), ali otvara istovremeno i nove međunarodnopolitičke probleme za Račanovu vladu (odnosno, Hrvatsku), jer bjelodano pokazuje da nova vlast, unatoč početnih krasnorječivih deklaracija, ne samo da nije u stanju suditi osumnjičene za ratne zločine, nego nije u stanju jamčiti elementarnu sigurnost čak ni svjedocima, koji su poznati čak i međunarodnoj javnosti.

Sada se otvara i serija dodatnih problema. Hoće li Levarovi ubojice biti pronađeni? Kako će teći isporučivanje narednih osumnjičenika iz Hrvatske u Haag, koje je očito neminovno u predstojećem razdoblju? Je li vladajuća koalicija u stanju izdržati politički teret tog iskušenja? Konačno, ima li Račanova vlada - nakon šest uzalud utrošenih mjeseci, unutar kojih sama nije pokrenula ni jedan proces zbog nedjela počinjenih za vrijeme akcija Bljesak i Oluja, ili prije njih - nakon svega još ikakve šanse da sama poduzme neku ozbiljniju akciju na tom planu? Sve su se te dileme, jasnije no ikad, otvorile nakon ovog ubojstva.

Moglo bi se reći da atentat na Milana Levara za neke ljude nije bio iznenađenje. Ponajprije, on je sam očekivao da bi se moglo dogoditi tako nešto, ponajprije zato što je u njegovom dvorištu već ranije -

1. godine - eksplodirala ručna bomba, često su mu puta bušene gume na autu, jednom je preživio automobilsku nesreću koja se dogodila pod čudnovatim okolnostima, a vrlo je često, ako već ne svakodnevno, primao anonimne prijetnje. "Na vama novinarima je, jer vi imate moć i slobodne ruke, da istražite ono što se u Medačkom džepu odista događalo" rekao je Levar novinarki Večernjeg lista Tanji Božić, dan prije svoje smrti. "Ja sam o tome svoje rekao ondje gdje je trebalo. To će me možda stajati i glave. A vi, koliko god ste mladi, čuvajte leđa ako još mislite pisati o Medačkom džepu". Milan Levar jedan je od četvorice poznatih svjedoka iz Hrvatske, koji su u Haagu svjedočili o zločinima koji su počinjeni u Gospiću i okolini, tokom 1991. godine. Tada je u tom ličkom gradiću nestalo, prema nekim izvorima najmanje 63-oje građana srpske nacionalnosti, a po nekim izvorima broj ubijenih civila bio je preko 120.

No, Gospić nije zanimljiv haškim istražiteljima samo zbog nestanka i ubojstva Srba iz Gospića i Karlobaga (među kojima je bilo i vrlo istaknutih javnih djelatnika, poput suca Đorđa Kalanja), već i zbog činjenice da su se u Gospiću događala i neobična ubojstva građana hrvatske nacionalnosti, da je o svemu bio izviješten i državni vrh, i da se na gospićkim zločinima može rekonstruirati kako genealogija zločina prema civilima tako, možda, i stvarna uloga državnog i stranačkog vrha u politici etničkog čišćenja. Prema nekim tvrdnjama, slučaj Blaškić rastegao se na Haaškom sudu tako dugo zbog anglosaksonskog pravosudnog modela koji predviđa uspostavljanje presedana, nakon kojih sve ide puno brže...

Milan Levar jasno je, kao u Haagu tako i u hrvatskim i stranim medijima, opisao gospićke događaje. "Treba znati da Haaški sud ne dolazi ovdje kopati po grobovima a da za cijeli taj postupak nema uporišta. Znaju oni što traže i što će naći, a to je veliko i značajno" rekao je Levar, prilikom zadnje posjete haaških istražitelja Gospiću, u travnju ove godine. "U Obradović varoši, gdje ti sada rade, grobova ima svugdje, koliko znam najmanje nekoliko grobnica. Ne znam što specijalno traže, da li traže nekoga posebno ili ne. Broj žrtava ne mogu reći točno, ali mislim da je riječ najmanje o nekoliko stotina likvidiranih ljudi". Levar je novinaru riječkog Novog lista potanko ispričao kako haaški istražitelji, o slučaju Gospić, nemaju površne informacije, već "ukoričene knjige" koje nisu "tek radni materijali" već otvorena uvertira u suđenje. Hrvatske tajne službe, rekao je Levar, imaju točne podatke i evidencije o zločinima, Kao glavne krivce, Levar je prozvao generala Mirka Norca i tajnika Kriznog štaba za Liku, Tihomira Oreškovića. "Sjećam se jedne prilike kad sam došao u zapovjedništvo na sastanak, koji se održavao u jednoj prostoriji gdje je bio Orešković i ostali. Na podu su ležali mrtvi, zaklani ljudi, a sastanak se održavao u svoj toj krvi. Šta reći na to - mi smo vrlo demokratska zemlja - jer ni najveći razbojnici u jednoj državi to nisu mogli raditi javno", opisao je jedan od događaja kojemu je prisustvovao. "Ostajem pri tome da su Norac i Orešković nalogodavci i izvršioci ratnih zločina", rekao je Levar, dodajući da postoje i drugi svjedoci koji će potvrditi i nadopuniti njegove navode.

Levar je, osim gospićkih lilkvidacija, sudjelovao i u istrazi oko operacije Medački džep, a krivnja za to mogla je, kako se čini, ići sve do državnog vrha, odnosno, kako se najčešće spominjalo, pokojnog ministra obrane Gojka Šuška. U toj je vojnoj operaciji, izvedenoj

1. godine, došlo do masakra zarobljenih vojnika, brojnih likvidacija civila, i primjene strategije spaljene zemlje - što bi mogao biti pouzdan dokaz da se već onda računalo sa efektima potpunog etničkog čišćenja.

Josip Manolić, čovjek koji je u vrijeme gospićkih događaja koordinirao rad hrvatskih tajnih službi, dao je vrlo određene izjave o tome koga smatra krivim za ubojstvo Levara. "Tko ga je ubio" zapitao se Manolić, "Pa oni koje je navodio kao ratne zločince! Bar je to jasno!" rekao je Manolić - imajuči očito na umu Norca i Oreškovića - koji je optužio novu vladu zato što nije ništa poduzela, ni sad ni ranije, a znala je za opasnost koja prijeti Levaru, kao i za dokumentaciju koja postoji o "slučaju Gospić" u cjelini. Novinar Fokusa, Željko Peratović, koji se s Levarom navodno čuo dan prije njegove pogibije, dodao je da mu je Levar "potvrdio da postoje fotografije na kojima se vide general Janko Bobetko i Drago Krpina pokraj leševa civila i ratnih zarobljenika u Medačkom džepu. Jedan njegov prijatelj, koji je također svjedok zločina u Gospiću, ali radi za hrvatske tajne službe i blizak je predsjedniku Mesiću, danas mi je potvrdio - sav potresen viješću da je Levar poginuo - kako su postojali planovi za Levarovu likvidaciju. Taj je čovjek upozorio Levara da više ne izlazi u javnost s takvim informacijama, jer će, u protivnom, biti likvidiran..."

Slučaj Levar dolazi, zapravo, kao logičan završetak antihaške medijske histerije koju je dio domaćih medija forsirao cijelo ljeto, tvrdeći kako je na listi osumnjičenih generala iz Hrvatske i general Petar Stipetić, sadašnji zapovjednik glavnog stožera Hrvatske vojske. Ta je tema, naizgled ničim izazvana, hrvatsku javnost preokupirala cijelo ljeto uzrokujući oštre podjele, dramatična sučeljavanja pa čak i tešku krizu vlade, koja je mogla završiti i gore no što je završila. Ovih je dana, pak, osnovan paralelni Hrvatski helsinški odbor, kojega su utemeljili notorni ekstremni desničari, tvrdeći da izvorni HHO nikad nije štitio prava Hrvata. U dijelu tiska počela je ponovno snažna hajka protiv Ivana Zvonimira Čička, bivšeg predsjednika HHO-a, kojega se optužuje za vođenje dvostrukih igara, a dio političara - poput dr Ivića Pašalića - sam se prepoznao među kandidatima za Haag, što je, između ostalog, dodatno doprinijelo kaosu, i širenju uvjerenja kako se, na optuženičkoj klupi, nalazi zapravo cijeli hrvatski narod.

Čini se da je pravi razlog novih zakuhavanja oko Haaga - čija je žrtva Milan Levar - činjenica da je istraga oko Gospića i Medačkog džepa završena ili bar, ozbiljno privedena kraju, da će uskoro biti isporučene i pozivnice za sud, i da su oni koji žele spriječiti takav razvoj događaja, odlučili dići temperaturu do točke usijanja. Ubojstvo Levara otvoreni je izazov novoj vladi. Već narednih dana vidjet će se, prema tempu napredovanja istrage, imenima osumnjičenih i pozvanih na "informativne razgovore", kako će vladajuća koalicija, u kojoj je dio političara sklon vjerovati kako je Sud u Haagu dio antihrvatske zavjere, odgovoriti na taj izazov.

Boris Rašeta