Naftaški lobiji u BiH

Dok naftaški lobiji u BiH međusobno odmjeravaju snagu, posebno na području FBiH, nesretni vozači iz ovog bh. entiteta sumanuto jure od jedne do druge pumpe bezuspješno pokušavajući pronaći gorivo.

AIM, SARAJEVO, 23.08.2000 Višemjesečno natezanje između be-ha naftaša i države i dalje traje. Distributeri naftnih derivata iz FBiH traže od entitetske vlade slobodno formiranje cijena, po uzoru na stanje u drugom entitetu, Republici Srpskoj. Vlada FBiH im je do sada kao utješnu nagradu ponudila povećanje maloprodajne cijene, što trgovce naftom nije zadovoljilo. Cijene jesu povećane, ali i udio raznih dažbina uračunatih u cijenu jednog litra goriva, pri čemu distributeri tvrde da im praktično ne ostaje nikakva zarada.

Ceh su naravno platili građani, odnosno njihov novčanik, a očekivalo bi se da je u čitavoj priči barem država dobro prošla, povećavši priliv u svoju kasu po ovom osnovu. Međutim, dva i dva nisu uvijek četiri, pogotovu na Balkanu. Entitetski budžeti, koji se mahom pune prihodima od carina i dodatnih dažbina na uvoznu robu - prije svega naftu, alkohol i cigarete - su poluprazni, sa malim izgledima da do kraja godine budu napunjeni u skladu sa planovima.

Vozači sa područja FBiH, koji imaju sreću da žive nedaleko od međuentitetske linije razdvajanja, poput onih u Sarajevu, problem nestašice goriva rješavaju odlaskom na benzinske pumpe "preko entitetske crte", gdje goriva ima dovoljno. Cijena je ista kao u FBiH, 1,55 DM za litar "supera".

Kako ni jedan bh entitet nema naftnih polja odakle bi podmirivao svoje potrebe, to znači da su svi uvoznici prinuđeni da naftu nabavljaju na svjetskom tržištu, pod istim uslovima. Zato je na prvi pogled nejasno kako se to jednima isplati a drugima neisplati prodavati gorivo po praktično istoj cijeni.

Tajna "uspjeha", naravno, leži u masovnom krijumičarenju nafte, cigareta i alkohola. Koliko u BiH godišnje uđe nafte "na crno" niko sa sigurnošću ne može reći, ali se nezvanične procjene kreću i do 500.000 tona! Čak i najskromnija procjena, u odnosu na ovu količinu, govori da time država gubi barem 200 miliona maraka po osnovu carina, redovnih i posebnih poreza.

U mahinacijama sa naftom nisu uključene samo privatne firme. To potvrđuje i primjer jedine ovdašnje naftne rafinerije koja se nalazi na području RS, u Bosanskom Brodu. Početkom godine na vidjelo je izašla činjenica da je rukovodstvo ove rafinerije (koja je još uvijek državno preduzeće) postiglo revolucionarne pomake na polju savremene hemije, pri čemu su im nezasluženo izmakla svjetska priznanja i patenti. Naime, da ne bi baš otvoreno kršili zakon koji za dizel gorivo i sve vrste benzina propisuje plaćanje posebnih poreza i dažbina, u rafineriji i Brodu "otkrili" su novi proizvod, "VELD", do sada nepoznat u svjetskoj teoriji i praksi, ali iskoristiv na isti način kao i druga pogonska goriva. Ovo milenijumsko "otkriće" je Rafinerija deklarisala kao "otpad" koji nastaje pri hemijskim procesima te ne postoji obaveza da se na njega, kao škart, obračunavaju različiti porezi. "VELD" je vrlo brzo postao popularna roba koja se naveliko krčmila i čija je proizvodnja bila u usponu. Sve dok se nije utvrdilo da je ovaj "novi proizvod", hemijski i fizički, apsolutno identičan staromodnom dizel gorivu!

U konačnom zbiru, na ovaj je način budžet RS ostao uskraćen za nekoliko miliona maraka prihoda, a sve to i ne bi bilo iznenađujuće da se ne radi o preduzeću koje je pod direktnim nadzorom entitetskog premijera Milorada Dodika, a u čijem Upravnom odboru sjedi Živko Radišić, aktuelni član Predsjedništva BiH. Naravno, niti jedan od ove dvojice, kako vele, nije imao pojma šta se u Rafineriji dešava, a izgleda da im čitava priča još uvijek predstavlja nepoznanicu.

Što se tiče Federacije BiH, situacija suštinski nije puno drugačija. I ovdje je vrlo teško povući liniju između politike i nafte, a "karika koja nedostaje" je novac. Naravno, novac nedostaje samo u entitetskom budžetu i ponekoj banci. U privatnim džepovima, sve je na broju, pa i više.

Glavni snabdjevači ovog dijela bh. tržišta naftom i naftnim derivatima su hrvatske i slovenačke firme. Najveću mrežu vlastitih benzinskih pumpi i dalje ima sarajevski "Energopetrol" (u vlasništvu države) kod koga su se snabdjevali i brojni privatni vlasnici benzinskih pumpi. Glavni konkurent bila mu je INA BH, firma "kćerka" hrvatske "INA"-e.

Tokom poslednjih dvadesetak dana zatečena situacija na terenu počela se ubrzano mijenjati. "Energopetrol" koji je poslušno izvršavao naloge vlasnika, tj. države, nije se pridružio protestima vlasnika privatnih benzinskih pumpi koji su radije zatvarali "radnje" nego pristajali da rade sa gubitkom uz cijene koje im je država propisala. Međutim, kada je početkom mjeseca MUP protiv direktora "Energopetrola", Kerima Lučarevića, podnio krivičnu prijavu zbog malverzacija ove firme oko privatizacije hotela "Maršal" na Bjelašnici kod Sarajeva, pored običnih smrtnika bez goriva su ostali i - policajci. Razljućeni direktor "Energopetrola" u znak odmazde zabranio je točenje goriva policijskim vozilima, koje je do tada uredno snabdjevao gorivom na bazi godišnjeg ugovora. Kao objašnjenje Lučarević je ponudio "neplaćanje prispjelih računa" od strane MUP-a. Policajci su se u međuvremenu za gorivo snašli, a za direktora će se tek vidjeti.

Nedavni kolaps "Komercijalne banke" u Tuzli dodatno je poremetio odnose među naftašima u FBiH. "INA BH", jedan od dioničara ove banke, nakon uvođenja privremene uprave našla se sa blokiranim računom zbog neizmirenih obaveza. Bankari smatraju INA-u jednim od krivaca za situaciju kojoj se našla "Komercijalna banka" u Tuzli, dok u INA-I, opet, krive banku zbog svojih finasijskih problema. Kako se "INA BH" uistinu nalazi u ozbiljnim finansijskim problemima, nije isključeno i njeno "slamanje" pod teretom obaveza. Slijedom te logike sa tržišta bi ispao jedan od vodećih naftnih igrača. Ipak, prema nezvaničnim informacijama, kompanija-majka, dakle zagrebačka "INA", već je u BiH formirala novu "kćerku" "INA HOLD". To znači da bi "INA BH" mogla biti likvidirana sa svim dugovima, a njeno mjesto na tržištu zauzela bi "nova" kompanija, "INA HOLD", neopterećena starim dugovima.

Slom "Komercijalne banke" Tuzla, nije povezan samo sa "INA BH", već i sa još nekoliko manjih privatnih kompanija koje su se poslednjih godina bavile naftnim biznisom, a bile su među klijentima ove banke. Njihove obaveze prema banci ostale su neizmirene, pa bi definitivna propast banke povukla za sobom i njihov bankrot.

Time se objašnjavaju i tihe kupoprodaje benzinskih pumpi, gdje dosadašnji vlasnici, dužnici "Komercijalne banke" prodaju svoju imovinu, a novi vlasnici postaju nekolicina privatnika naftaša, koji ubrzano šire posao, preuzimajući benzinske stanice svojih dojučerašnjih konkurenata.

Broj "igrača" na naftnom tržištu u BiH počeo se ubrzano smanjivati. To svjedoči da "zlatno doba malih naftaša", kada je jedna benzinska stanica bila dovoljna za brzo bogaćenje (uz isključivanje države kao partnera u podjeli dobiti), definitivno prolazi. Prvobitna akumulacija kapitala, u ovoj oblasti, završena je, a na sceni sada imamo drugu fazu - koncentraciju kapitala, odnosno manji broj finansijski jačih preduzeća. Borba za opstanak u ovoj igri postaje sve žešća, a za konačan uspjeh podrška političara mogla bi biti presudna. Uostalom, svuda u svijetu naftni biznis je više od novca, pa "ljubav" između domaćih naftaša i političara i nije neko iznenađenje. Pitanje je samo kako bi se domaći političari oduprli "šarmu" neke od velikih svjetskih naftnih kompanija ako bi ona pokazala zainteresovanost da ozbiljno uđe na bh. tržište. U toj igri domaći naftni tajkuni zaista ne bi imali nikakve šanse.

Dražen SIMIĆ (AIM Sarajevo)