Partijskim pregovorima do mira?

Crna Gora: kako izbjeći sukobe

Nakon razgovora vrha DPS-a i SNP-a dvije strane su se svečano obavezale na očuvanje gražanskog mira u CRnoj Gori. Događaji govore da je prije u pitanju kratkotrajno primirje do 24. septembra i saveznih izbora. Potom valja očekivati nove igre

AIM Podgorica, 21.08.2000. godine

TXT: Predstavnici DPS CG i SNP CG postigli su prošle nedjelje dogovor o "neophodnosti očuvanja građanskog mira u Crnoj Gori i rješavanju svih spornih pitanja političkim sredstvima".

To je bio maksimalan domet sastanka kome su prisustvovali: crnogorski premijer Filip Vujanović, predsjednik Skupštine Svetozar Marović, savjetnik predsjednika Crne Gore Miodrag Vuković, direktor državnog dnevnog lista "Pobjeda" Dragan Đurović (svi iz DPS), te predsjednik saveznog Vijeća republika Srđa Božović, potpredsjednici SNP Zoran Žižić i Predrag Bulatović i politički direktor ove partije Vuksan Simonović.

Da li je dogovoreno malo ili mnogo za trenutnu poziciju Crne Gore?

Na ovo pitanje ponuđeni su različiti odgovori. Koalicioni partneri DPS, predstavnici Narodne stranke i Socijaldemokratske partije ističu da je "dobro da se razgovara i da se u Crnoj Gori očuva ono što je vrijednost svih nas - mir i odanost zakonima i državi Crnoj Gori".

Čelnici Liberalnog saveza, međutim, imaju drugačije viđenje ovog susreta i njegovih rezultata. Politički lider LSCG Miodrag Živković kaže: "Te dvije strukture mogu pregovarati jedino o miru, sve ostalo je zanemarljivo. Jer oni izlaz iz ove krize neće naći, i ne žele ga. Oni bi, naime, željeli da Crna Gora funkcioniše ovako sljedećih sto godina, jer i jednima i drugima to odgovara."

Kako god da se tumače, prošlonedjeljni razgovori makar formalno predstavljaju jedan od najkonkretnijih napora da suprotstavljeni blokovi na crnogorskoj političkoj sceni pronađu makar minimum zajedničkih interesa. I izbjegnu potencijalni sukobi čija sjenka već dugo lebdi nad Crnom Gorom.

Istini za volju, dosadašnji mirovni pregovori dviju stranaka nijesu donosili rezultate. Prvi put su se delegacije dvije stranke sastale nakon januara 1998. godine, nakon dramatičnih događaja ispred zgrade crnogorske Vlade i pokušaja “uličnog” svrgavanja crnogorske vlasti. Tada su Đukanović, Marović i drugovi partijskom odlukom abolirali Bulatovićeve ljude od sudskog progona (državni tužilac je već bio podigao krivične prijave). Ipak, politička igra “ćeranja” se nastavila, usprkos zaklinjanjima na poštovanje zakona i Ustava.

Drugi zvanični pregovori vođeni su krajem marta 1998. godine u vrijeme početka NATO udara. Tada su sve stranke u parlamentu potpisale Rezoluciju o očuvanju građanskog mira u CRnoj Gori. No, u praksi i na terenu vodio se tokom NATO napada stravičan psihološko-propagandni rat /naročito između DPS-a i SNP-a), iako su se svi javno zaklinjali da žele smirivanje tenzija. Jedino je ravnoteža snaga (i straha) tada obezbijedila kakav

• takav mir u Crnoj Gori.

Da li je moguće vjerovati da su DPS i SNP ključne nesporazume oko kojih se bore već tri godine, sada razriješili tokom trosatnog razgovora, i to iza zatvorenih vrata?

Dileme onih koji su posumnjali da jedan međupartijski dogovor, pa makar u pitanju bile i najjače crnogorske partije, može razriješiti nagomilane probleme u republici pokušao je da otkloni Predrag Bulatović. On kaže da su DPS i SNP "sposobne da kontrolišu sve političke i nepolitičke strukture, koje bi mogle da budu faktor remećenja". Dakle - i VJ i MUP Crne Gore, ali i paravojne i parapolicijske formacije o čijem postojanju se odavno govori.

Ipak, sumnje ostaju. Ali ne zbog bojazni da DPS i SNP ne mogu ispuniti preuzetu obavezu, već zbog pitanja - da li su vlasti u Podgorici i Beogradu, odnosno njihova crnogorska ekspozitura, ozbiljne u javno proklamovanom naumu.

Mnogo toga što se dešavalo prije i poslije prošlonedjeljnih pregovora potkrijepljuje ovu nedoumicu.

Najavljujući pregovore, Momir Bulatović i Zoran Žižić lansirali su ideju "o podršci manjinskoj vladi DPS i NS". Suština zamisli ogledala se u sledećem - ako DPS i NS istjeraju SDP (zagovornike crnogorske nezavisnosti) iz vladajuće koalicije, i pristanu da pokajnički “poljube ruku” Slobodana Miloševića, SNP će njihovoj vladi "pružiti parlamentarnu podršku" kako ne bi morali ići na nove izbore!

Ovaj prijedlog, javno, nije naišao na podršku iz vladajuće koalicije. Ali crv sumnje ostaje, pošto nije teško zaključiti da me|u funkcionerima crnogorske vladajuće koalicije ima onih koji bi "reformu i demokratizaciju" vrlo rado zamijenili povratkom na stare staze jednopartijske vladavine i neograničenog bogaćenja na osnovu stečenih privilegija. Zato izrečenim prijedlogom SNP pokušava da ojača sopstvene pozicije ne samo u ovdašnjoj javnosti, već i u protivničkom taboru.

U predvečerje pregovora oglasio se i komandant Ratne mornarice VJ admiral Milan Zec. On je optužio crnogorske vlasti da po "hrvatskom receptu stvaraju lažnu sliku o vojsci", a ovdašnju policiju da obezbje|uje švercere i u svom sastavu drži paravojne formacije. Nastup admirala Zeca nemoguće je shvatiti kao doprinos "očuvanju građanskog mira", posebno uzme li se u obzir da je napad došao samo tri dana nakon sastanka vrha crnogorske policije i oficira VJ na kome je dogovoreno "stišavanje tenzija". Prije će biti da je zvanični Beograd i na ovaj način želio demonstrirati u čijim rukama je stvarna moć kada je u pitanju crnogorsko rat ili mir.

Na odgovor iz Podgorice nije trebalo dugo čekati. Crnogorska policija je na djelu uhvatila i uhapsila dvojicu oficira VJ koji su, u uniformama, koristeći vozilo sa vojnim oznakama i tablicama, ilegalno prevozili kineske državljana iz SRJ u Italiju. Ni ovu poruku nije teško protumačiti.

Zato se, i pored neskrivenog optimizma koji su demonstrirali pregovarači DPS i SNP, kao vjerovatnija čini pretpostavka da je na prošlonedjeljnom sastanku, umjesto trajnog mira, potpisano primirje sa precizno ograničenim rokom trajanja - do 24. septembra kada će se održati, za crnogorske vlasti nelegalni, savezni izbori.

Zoran RADULOVIĆ (AIM)