Putujući Livanjskim kantonom

Bosansko Grahovo, svima iza nogu

AIM, LIVNO, 14.07.2000. Veliki broj spaljenih i porušenih kuća s obe strane magistralnog puta Livno - Bosansko Grahovo i avetinjski prazna sela, prvo je što slučajni putnik primjećuje prolazeći kroz Livanjski kanton (Hercegbosansku županiju) u pravcu "sjevernih općina" Bosanskog Grahova i Drvara.

Pred tim tužnim apokaliptičnim prizorima čovjek ostane zbunjen i zatečen ruševinama i vojnim vozilima SFOR-a s kojih vas gledaju naoružani vojnici koji na ovim prostorima čuvaju mir.

Ipak, predratni stanovnici srpske nacionalnosti kojih je po popisu iz 1991. godine na području bosanskograhovske općine živjelo oko 8.000 ili 95,5 odsto, unatoč nedostatku građevinskog materijala, neriješenim pitanjima školstva, zdravstva i zapošljavanja, vraćaju se na svoja ognjišta pa makar bila i zgarišta.

Stigavši u Resanovce, jedno od brojnih opustošenih sela bosanskograhovske općine, uvjeravamo se da se život polako, ali sigurno vraća u ove siromašne planinske krajeve. U razgovoru sa povratnicima primjećujemo njihovu veliku volju da otpočnu novi život. U svakoj priči nadvladava međusobno razumijevanje, odlučnost i istrajnost da se vrate i ostanu u svom Grahovu.

U živopisnom selu, prije rata čuvenom po stočarstvu i dobrom siru, zatekli smo povratnika Iliju Ćormaza kako miješa malter ispred svoje kuće. "Obnavljam kuću sa nešto građevinskog materijala koji sam dobio od UNHCR-a", kaže.

Jovica Baroš, tridesetogodišnjak, trenutno nastanjen kod rodbine u Jugoslaviji, riješio je da se vrati u rodno mjesto, unatoč svim povratničkim teškoćama: "Ovdje sam rođen i ovdje ću umrijeti. Ne znam hoću li se moći zaposliti, ali nešto ću raditi i zasnovati porodicu", kategoričan je ovaj mladi čovjek koji je prije rata bio zaposlen u tresetištu Ždralovac.

Srpski povratnici u Bosansko Grahovo su se nekada ljutili kada bi im kazali da se njihov gradić nalazi "Bogu iza nogu". Danas, nakon što su se protekle tri godine uvjerili da je njihova općina postala varošica koju su svi zaboravili: od lokalnih, kantonalnih i federalnih vlasti do međunarodnih organizacija i institucija.

Žarko Ćormaz, "alfa i omega" za povratnike u Crni Lug i prijeratni stanovnik ovog sela, kaže da su Srbi u protekle tri godine imali velikih problema sa predstavnicima hrvatske strane u općinskoj izvršnoj vlasti, koji su na sve načine pokušavali da spriječe njihov povratak.

"Prije rata na prostoru od Bosanskog Grahova prema Livnu bilo je osamnaest srpskih sela od kojih je devet pripadalo livanjskoj općini. Samo u MZ Crni Lug živjelo je više od 3.500 ljudi, što je predstavljalo gotovo jednu trećinu stanovništva bosanskograhovske općine. Imali smo poštu, banku, osnovnu školu, Dom kulture, crkvu, uličnu rasvjetu...". Od svega toga imaju samo volju za povratkom na svoje.

Na području općine Bosansko Grahovo prošle godine je obnovljeno samo 106 kuća srpskih povratnika, od planom predviđenih 1.300. Obnovljene su kuće povratnicima u Obljaju, Ugarcima, Luci, Resanovcima, Pećima, Kesićima, Marinkovcima, Maleševcima, Zebama.

Na prostoru koji zauzima MZ Crni Lug obnovljeno je šezdeset kuća, u Kazancima 20, Pržinama 20, centru Crnog Luga 15 i Nuglašici deset. U Bosanskom Grahovu do sada je obnovljeno ukupno oko 350 kuća, a do kraja juna ove godine vratilo se oko 2.000 predratnih stanovnika srpske nacionalnosti, ili 25 odsto predratne populacije.

Govoreći o povratku Žarko Ćormaz kaže:

• Sve zavisi od pomoći međunarodne zajednice koja nema dovoljno razumijevanja. Možda je to zbog toga što je ovo jedina općina u BiH u kojoj je broj povratnika pet puta veći od broja prognanika koji su u ovu općinu "humano naseljeni". Oni nam kažu da pomoći neće biti dok se ne uvjere da su se svi Srbi, čije su kuće obnovljene sredstvima međunarodne zajednice, uistinu i vratili.

Ćormaz podsjeća da se prognanici teško odlučuju na povratak jer "nemaju ništa osim neba nad glavom". "Ti ljudi nemaju ni dovoljno novca, ni hrane, ni radnog mjesta, ni škole, ni ljekara, ni veterinara, ali njihova ljubav prema rodnom ognjištu, ili rodnom zgarištu, veća je od svih prognaničko-povratničkih muka", kaže ćormaz.

Srbi povratnici teško dolaze do posla i kakvog-takvog zaposlenja. Nekoliko njih radi u privatnoj pilani dvojice Hrvata, Nikice Čuraka i Nedjeljka Jukića. Poduzeće "Treset" u kojem su mnogi žitelji Bosanskog Grahova bili zaposleni prije rata, odavno je u rukama poznatog hrvatskog tajkuna Marijana Filipovića, koji je postao vlasnikom i nekoliko ovdašnjih poduzeća drvne industrije kao što su "Grmeč" iz Drvara i "ćator" iz Glamoča u kojima je prije rata bilo zaposleno oko osam hiljada radnika, uglavnom srpske nacionalnosti.

Donedavni predsjednik Općinskog vijeća, a od prije mjesec dana novi načelnik općine Bosansko Grahovo Slobodan Sabljić, kaže da se do sada na područje ove općine vratilo oko 650 srpskih porodica, te da je dvije trećine povratnika stiglo iz Republike Srpske, a ostali iz Jugoslavije.

Sabljić ističe da je većina povratnika smještena u garažama i drugim improviziranim objektima u očekivanju početka obnove njihovih kuća, dodajući kako često upućuje apele predstavnicima međunarodne zajednice da konačno obrate pažnju na Bosansko Grahovo.

"Bez povratka Srba u Bosansko Grahovo teško će se riješiti pitanje povratka predratnih stanovnika u region Banja Luke, Prijedora, Prnjavora..." Američka nevladina organizacija "World Vision" u obnovu Bosanskog Grahova obećala je investirati četiri miliona maraka, od čega će biti obnovljeno stotinu kuća za povratnike, a ostatak će biti uložen u obnovu komunalne infrastrukutre i oživljavanje privrede.

Općinski načelnik naglašava da je Lokalna misija iz Strazbura donirala sredstva za realizaciju 35 projekata u oblasti male privrede radi stvaranja uslova za održiv povratak, što je većina povratnika racionalno upotrijebila.

Govoreći o implementaciji imovinskih zakona Sabljić je za AIM rekao da su predratni stanovnici srpske nacionalnosti nadležnom općinskom organu u Bosanskom Grahovu do sada podnijeli 405 za povrat stanova na kojima postoji stanarsko pravo ranijih korisnika i šesnaest zahtjeva za povrat kuća na kojima postoji katastarsko pravo vlasništva, te deset zahtjeva za vraćanje poslovnih prostora. Ali, još nije izdano ni jedno jedino rješenje o vraćanju nekretnina njihovim vlasnicima i ranijim korisnicima. Prema njegovim riječima glavni razlog nerješavanja imovinskih zahtjeva je devedeset pet postotna uništenost stambenog fonda u ratu.

Predsjednik Kluba vijećnika Koalicije "Zavičaj" u Općinskom vijeću Bosanskog Grahova Nebojša Prpa, poziva predratne stanovnike ove općine da ne prodaju certifikate u bescijenje, nego da ih zadrže i kroz privatizacijske investicione fondove ravnopravno učestvuju u privatizaciji državne imovine.

Na taj način, kako kaže Prpa, biće osigurana ravnopravnost građana u procesu vlasničke transformacije i isključeni pokušaji malverzacija, posebno nastojanja da se privatizacija pojedinih poduzeća izvrši po etničkom principu.

Podsjetimo da je prije nešto više od mjesec dana u općini Bosansko Grahovo konstituirana nova izvršna vlast u skladu sa rezultatima lokalnih izbora održanim u aprilu ove godine. U novom sazivu Općinskog vijeća sastavljenom od predstavnika šest političkih stranaka, od petnaest vijećničkih mandata četrnaest je pripalo strankama sa srpskim nacionalnim predznakom, a samo jedan mandat Hrvatskoj demokratskoj zajednici.

Nedžad VREBAC (AIM, Livno)