Pivo za odabrano društvo

Problemi crnogorske privatizacije

Mnogi su na gubitku u nikšićkoj pivari: i radnici i stranci koji su je kupili i država. Zbog čega i ko ima interes da se svjetski poznato pivara dovede u tešku poziciju i da se nikšićko pivo danima baca u obližnju rijeku

AIM 28.07.2000. godine

TXT: "Nikšićko pivo ima najjači imidž u Jugoslaviji, izvozi se na tržišta Francuske, Australije i Kanade, a prije 4 mjeseca počeli smo sa prodajom u Sloveniji. Sve to je uslovilo da, uprkos potpunom prestanku prodaje u Srbiji, povećamo prodaju za 13 odsto u odnosu na prošlu godinu, a za 61 odsto u odnosu na 1997.godinu. Ove optimističke ocjene izrekao je prošle nedjelje Patrik Dirik. generalni direktor nikšićke “Trebjese” i predstavnik “Interbu”-a, stranog kupca ove pivare.

Reklo bi se - med i mlijeko u jednoj od najvećih fabrika u Crnoj Gori. Stvarnost izgleda drugačije: "Pivo za Bistricu", šala koja je poslednje dvije nedjelje kružila Crnom Gorom, na račun nikšićkog piva koje se reklamira pod sloganom "Pivo za društvo" potiče od vijesti da je milion boca (!) ovog piva prosuto u korito rijeke Bistrice.

"Prosuta su četiri tanka piva, odnosno 4.800 hektolitara, dok je u Rižanskim rupama završilo oko 60.000 limenki. U Bistricu je, iz nepoznatih razloga, prosuto i 25.920 boca piva 'stela artoa', proizvedenog u Belgiji, namijenjenog domaćem tržištu. U proizvodnji piva koristi se sumporna kiselina, a kvalitet je pogoršan i zbog odstupanja od tradicionalne rercepture" – saopštilo je Udruženje akcionara, radnika i penzionera "Trebjese", na konferenciji za štampu 14. jula.

Što je istina? Sedam dana kasnije, rukovodstvo Pivare se oglasilo saopštenjem za javnost sedam dana kasnije, 21. jula, pobijajući tvrdnje da se u proizvodnji piva koristi sumporna kiselina i da je receptura pravljenja piva promijenjena. No, u Pivari su priznali da su uništili 60.000 limenki piva kako bi testirali novu liniju za limenke, koja ima kapacitet od 15.000 limenki na sat. Pivo "stela artoa" prosuto je zbog isteka roka trajanja. Navodi se i da su imali “izvjesnih problema sa ukusom piva” tokom maja i juna, zbog puštanja u rad nove opreme, tako da su ga radije uništili nego ga takvog prodali potrošačima.

O događajima u i oko Pivare generalni direktor Patris Dirik kaže: "Istina je da smo prosuli pivo, ali da li je bilo bolje prodavati pivo koje nije kvalitetno? Ne, to nije naša politika. Crnogorske radnje su pune proizvoda kojima je istekao rok trajanja. Mi to ne radimo. Nama je veoma teško da prodamo pivo "stela artoa", jer smo mi jedina kompanija koja svoj proizvod uvozi legalno. Tako da imamo problema sa nelojalnom konkurencijom. Nijesmo krili ni uništenje "stela artoe" - to je standardna procedura pri isteku roka trajanja. Da smo to pivo prodali, kako bi nas tek onda napadali."

Dirik navodi da u pivu nema sumporne kiseline, koriste se male količine kiseline da bi se korigovao ph (kiselost), koje ispare čim počne proces vrenja."To uopšte nije štetno za zdravlje i dozvoljeno je Zakonom o životnim namirnicama" - tvrdi direktor Pivare.

U upravi Pivare smatraju da ih Udruženje akcionara neopravdano kritikuje. Kažu da njihovi zahtjevi - kancelarije u Pivari, nesmetan pristup dokumentima - zapravo odslikavaju želju da budu neka vrsta "vlade u sjenci", što svakako nije njihov posao. "Zato šire glasine, kojima javnost vjeruje, da smo mi prevaranti i lopovi, a mi nemamo što da krijemo. Pitam se što da radimo protiv tih ljudi. Mi smo ljudi koji se bave brojkama i činjenicama a ne glasinama. Provodim više vremena baveći se ovim nego radeći na usavršavanju Pivare", ka`e Dirik.

Za ovakva pravdanja predsjednik Upravnog odbora Udruženja manjinskih akcionara Radovan Gojković, izgleda, nema razumijevanja. On kaže: "Pustiti u probu i baciti 60.000 limenki, to je naivna priča. Činjenica je da su limenke uništene zbog lošeg kvaliteta. U pivu nema sumporne kiseline, ali u procesu proizvodnje sadašnjeg "nikšićkog piva" obilato se koristi sumporna kiselina u varionici i u podrumima. To će potvrditi svaki radnik, ukoliko bude smio dati izjavu. To znači da se ne primjenjuje receptura po kojoj je "nikšićko pivo" dobilo

1. svjetski tip."

Dok su dvije strane nepomirljivo na suprotnim pozicijama, i dalje ostaje otvoreno pitanje: zašto je tolika količina piva prosuta?

Zanimljivo je da se o svemu ovome nije oglasio niko iz državnih organa. A još je zanimljiviji udio države u privatizaciji Pivare "Trebjesa". Naime, za prodaju Pivare trebala je saglasnost radnika i penzionera. Skupštini preduzeća tada su predočeni na uvid izvodi iz kupoprodajnog ugovora, koji su potpisali tadašnji direktori fondova Božo Mihailović, Mihailo Banjević i Dragan Bulatović. Prema tim izvodima radnicima se, pored garancija o neotpuštanju sa posla i ulaganju u stambeni fond, garantovala i isplata minimalne prosječne plate od 600 DEM. Na insistiranje fondova kupoprodajni ugovor je dugo bio skrivan od javnosti, ali kada je konačno "otpečaćen", pokazalo se da su garancije iz 1997. godine - isparile.

To potvrđuju i posljednje tri godine u Pivari, kada je mnogima i posao došao u pitanje. Zbog automatizacije proizvodnje broj radnika je automatski prepolovljen. Tako, od negdašnjih 600, u Pivari sada radi 356 radnika. Radnici koji su ostali bez posla dobili su otpremninu, ali oni koji su ostali očito iskazuju dozu nepovjerljivosti prema novoj upravi.

Međutim, uprava je izvršavala svoje obaveze - one, naravno, koje je prema Ugovoru preuzela na sebe. To što se one nijesu poklopile sa očekivanjima radnika, duguje se (dez)informacijama koje su dobijali od crnogorskih fondova. Kupac se doista obavezao da u stambeni fond godišnje uplaćuje 250.000 maraka, ali samo u prve tri godine, a ne vječno - kako su se tome, zahvaljujući “stručnjacima” za privatizaciju iz crnogorskih fondova, nadali radnici.

U kupoprodajnom ugovoru nigdje se ne pominje plata od 600 maraka, decidno stoji "da će se obezbijediti da plate zapošljenih neće biti umanjivane". Prije prodaje Pivare prosječna plata je iznosila 620 maraka. Početkom maja, kada su radnici stupili u generalni štrajk, tražeći ono što im je obećano - plata je bila oko 200 DEM. Danas je prosječna plata 540 DEM, a najniža 320 DEM.

O kupoprodajnom ugovoru direktor Dirik kaže: "Svi manje-više znaju za ugovor. Mi ga ne krijemo. On je dostupan od aprila 1998, može se pogledati u Pivari, a ipak nas povodom ovoga svi napadaju. Premda nikada nijesmo imali lošu namjeru, ispada da smo kao mi, Belgijanci, loši momci. Niko ne pominje Vladu."

"Pri sklapanju kupoprodajnog ugovora između kupca i prodavca nije učestvovala treća strana", komentariše Gojković. Na konstitutivnoj sjednici Skupštine akcionara, svi radnici Pivare bili su pismenim putem, uz potpis i pečat trojice direktora fondova, obaviješteni da su interesi radnika tim ugovorom apsolutno zaštićeni. Ali, pošto se to nije i dogodilo, Gojković zaključuje: "Sve ovo ukazuje da je odluka Skupštine o ustupanju Pivare kompaniji 'Interbru' nevalidna, jer je donesena na osnovu lažnog dokumenta".

Očigledno je da je država, privatizujući Pivaru, odigrala ulogu prevaranta i oštetila radnike. Ali, ni belgijska kompanija iz ove igre nije izvukla samo koristi. Ostale su i povremene glavobolje, jer sada radnici nekoga moraju pritisnuti ne bi li se ispunilo ono što im je obećano.

Da stvar bude gora, "Interbru" radnicima nije isplatio ni dividende za prošlu godinu. To je pojačalo tenzije između Udruženje manjinskih akcionara i uprave, pa bi čitav spor mogao završiti pred sudom. "Dividenda je isplaćena kada je Pivara preduzeta od strane 'Interbrua', ali to nije bila dividenda na osnovu ostvarenog profita, već je to bila "nagrada" za energetski blok koji je Pivara izgradila vlastitim sredstvima, a koji nije ušao u procjenu. Početkom '99. takođe je isplaćena dividenda, ali mi nijesmo upoznati na osnovu kojeg rezultata. Prije neki dan direktor Pivare je rekao da ima novca za isplatu divedende, ali da Vlada i crnogorski propisi to ne dozvoljavaju. Mi mislimo da tu nešto nije kako treba", kaže Gojković.

Uprava Pivare tvrdi da dividende za '99. nijesu isplađene zbog novih crnogorskih računovodstvenih pravila. Pivara je u prošloj godini ostvarila profit od 49 miliona dinara, što je 4,5 puta više nego u '98. Ali, nakon obavljene revalorizacije sredstava i kapitala (razlike u indeksu cijena na malo i rasta njemačke marke), ostvaren je višak rashoda od 135 miliona dinara i, konačno, gubitak od 85 miliona dinara.

Prema zakonu o porezu na dobit, kako ga tumači Direkcija javnih prihoda CG, negativni efekti revalorizacije se isključuju iz poreskog bilansa i oporezuje se samo ostvareni profit. Tako, zbog ostvarenih gubitka na papiru država ne dozvoljava bilo kakvu isplatu na račun rezultata za '99, pa ni dividendu.

"Svi dioničari i "Interbru" kao većinski vlasnik su ovim pogođeni. Ne primamo kamate na taj novac, a kada ga koristimo, moramo da plaćamo. U Evropi bi na ovaj novac imali kamatu od 5 posto, a ovdje je kamata 0 posto, a ako želite da koristite svoj novac, morate da plaćate 1,86 posto", kaže Patris Dirik.

Ipak, Pivara je pretrpjela gubitke samo na papiru, a faktička ostvarena dobit je ono što je crnogorska država oporezovala. Dakle, Zakon je jasan, a jasno je i njegovo "kreativno" tumačenje - kada država naplaćuje. Ipak, radnicima tek treba objasniti kako to da neće dobiti svoju dividendu i pored toga što je profit ostvaren i što rukovodstvo ima najbolju volju da im iza|e u susret. Ili, kako to da "Zakon o računovodstvu ne dozvoljava isplatu dividendi kompanijama koje su zabilježile papirnati gubitak", kako tvrdi Đoko Milatović, finansijski direktor Pivare.

Do juče hvaljena kao primjer uspješne privatizacije, Pivara se - kao i ukupna "privatizacija po crnogorskom modelu" - suočava sa sve više problema. Što i nije najbolja preporuka za neke buduće strane investitore.

"Crnoj Gori su potrebni investitori."Interbru" je samo za prvih šest mjeseci ove godine u Pivaru uložio preko 5. miliona maraka. Ali zbog čega? Da li je bolje ulagati u Hrvatsku gdje nas ne napadaju ili u Crnu Goru?" - pita se Dirik.

Predrag NIKOLIĆ (AIM)