Izbjeglice:Povratak u neizvjesnost

Banjaluka, 26. juli 2000. (AIM)

Kako se vratiti u prijeratne domove - pitanje je na koje mnoge izbjegličke porodice traže odogovor petu godinu nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Veliki broj stambenih objekata širom BiH i dalje stoji porušen.

Ipak, nadležne vlasti u BiH smatraju da je u odnosu na prethodne godine učinjen značajan napredak u procesu povratka. Drago Vuleta, pomoćnik ministra za izbjeglice i raseljena lica RS, kaže da proces povratka u Srpsku ove godine teče bržim tempom. Slično misli i premijer RS Milorad Dodik, koji kaže da ovogodišnji rezultati povratka mogu demotovati samo zlonamjerni.

Do kraja decembra prošle godine, od podnesenih 9.200 zahtijeva za povrat imovine u RS, realizovano je samo 3.130. Međutim, do kraja maja ove godine podneseno ih je duplo više - oko 17.936. Od tog broja, u RS se vratilo 5.826, uglavnom Hrvata i Bošnjaka. U ministarstvu tvrde da je prijeratnim vlasnicima vraćeno i oko 750 stanova.

Ipak, činjenica je da na povratku u prijeratne domove najviše insistira međunarodna zajednica. U udruženjima izbjeglica tvrde da su sredstva za obnovu porušenih domova nedovoljna. Oni pitaju od čega će živjeti kad se vrate. "Nije dovoljan samo smještaj, treba nam struja, voda, posao...", kažu.

Trideset srpskih povratnika, mahom starijih, u selo Tomina kod Sanskog Mosta, već 4 mjeseca žive u seoskoj osnovnoj školi."U porušenim kućama pronašli smo stare šporete, koje smo rasporedili po učionicama i tu se za sada smjestili", priča povratnica Jelica Simić. U trošnoj školi najveća prostorija im služi kao zajednička kuhinja u kojoj svi spremaju hranu.

Iako cijelo selo ima struju, u školi je još nemaju, a trafo stanica je udaljena svega nekoliko metara. Đuro Simić kaže da je struja obećavana svakih 10 dana, a već četvrti mjesec jedino svjetlo u školi su svijeće, pokupljene sa obližnjeg groblja.

Slična je sudbina i povratnika u RS. Na području opštine Prijedor u posljednjih godinu dana vratilo se oko 200 porodica. Iako su nadležne opštinske vlasti u Prijedoru zadovoljne brojem povrataka, tvrde da sredstva međunarodne zajednice i humanitarnih organizacija nisu dovoljna za rekonstrukciju velikog broja uništenih objekata. "U ovom trenutku najvažnije je da se krene sa izgradnjom stambenih jedinica", kaže Muharem Murselović, potpredsjednik SO Prijedor. On do kraja godine očekuje intenzivnije povratke u Prijedor.

Optimizam političara ne dijele povratnici. Često oni koji se vrate ne žive u svojim kućama. U prijedorskoj opštini su u najtežoj situaciji povratnici u Kozarcu, koji već nekoliko mjeseci žive u šatorskom naselju. "To je velika bruka i sramota, vratili smo se samo zbog krova nad glavom, očekujući pomoć, a pomoći ni od kuda", objašnjava izbjegličku neizvjesnost Tahira Muhanović.

Povratak u RS znatno opterećuje problem Srba izbjeglih iz Hrvatske. Sa njihovim povrtakom u Hrvatsku, manjinski povratak u RS bio bi znatno olakšan. Međutim, veliki broj njihovih kuća i stanova u Hrvatskoj zauzeli su bosanski Hrvati. Predsjednik Srpskog demokratskog foruma za Banjaluku i Kordun Dragan Popović kaže da samo u Vojniću u srpskim stanovima živi oko 2000 Hrvata koji su došli iz zapadnih dijelova RS.

Nakon zajedničke izjave premijera RS Milorada Dodika i ministra inostranih poslova Republike Hrvatske Tonina Picule o dvosmjernom povratku građana u Hrvatsku i RS i zaštiti prava na privatnu imovinu, činilo se da će povratak napokon krenuti. Ali, već na startu zabilježeni su prvi problemi. Lovro Peković, zamjenik ministra u hrvatskom Ministarstvu javnih radova, kaže da je problem prvenstveno u nedostatku alternativnog smještaja za sve one koji privremeno žive u kućama koje bi se trebale vratiti vlasnicima. O sredstvima za obnovu infrastrukture u mestima povratka, naglašava Lovrić, nije moguće govoriti zbog nedostatka finansijskih sredstava.

Nakon potpisivanja sporazuma o povratku 2 hiljade izbjeglica na obje strane, u RS se vratilo oko 328 porodica, a u toku je i realizacija povratka 1.173 lica. S druge strane, povratak Srba u Hrvatsku gotovo je neznatan. Od 10 hiljada podnesenih zahtijeva za povrat imovine u Republiku Hrvatsku, riješeno je samo 3 hiljade. Jedan od razloga malog broja povrataka je i sporazum iz 1996. o međusobnoj pravnoj pomoći RH i BiH. Problem je što je iz sporazuma potpuno isključena RS, tako da se dokumenti iz RS još uvijek ne priznaju u RH.

Zamjenik ministra za izbjeglice i raseljena lica RS Petar Džodan ističe da je veliki problem što su u Hrvatskoj još uvijek na snazi diskriminirajući zakoni o povratku imovine, a posebno zakon o oduzimanju stanarskog prava, tako da se Srbi ne vraćaju u urbane sredine. Bez obzira na situaciju na terenu, obje strane smatraju da je od potpisivanja sporazma o dvosmjernom povratku učinjen značajan napredak.

Sa njima se ne slaže Alun Roberts, portaparol misije UN za regije Banjaluka Bihać. "Čini se da na službenom nivou stalno neko nekome čestita na uspjesima, međutim ljudi kojih se to zaista tiče ne mogu se vratiti", kaže Roberts.

Prema podacima Međunarodne krizne grupe (ISG), od početka provođenja imovinskih zakona, do kraja februara ove godine, u FBiH deložirano je 4.882 porodice. U RS izvrsene su samo 424 delozacije. Međutim, nadležne vlasti u RS tvrde da se u većim mjestima Republike dnevno deložira od 2 do 6 porodica, dok se u manjim mjestima dnevno deložiraju 2 porodice. Iako je odlučeno da se deložiranim porodicama obezbjedi adekvatan alternativni smještaj, zakonom o prestanku primjene Zakona o korišćenju napuštene imovine predviđeno je da takav smjestaj mogu biti i kolektivni centri. A u kolektivnim centrima u RS još uvijek živi oko 6000 izbjeglica i raseljenih lica.

Na drugoj strani, imovinski zakoni se u 7 opština FBiH uopšte se ne sprovode. Radi se uglavnom o opštinama sa hrvatskim većinskim narodom. Tako do danas u Čapljini, Tomislavgradu, Glamoču i mostarskim opštinama Jug, Jugozapad i Zapad nije izvršena ni jedna deložacija bespravnih korisnika stambenih objekata.

Prema podacima Međunarodne krizne grupe, u RS značajan broj povrataka zabilježen je u opštinama Srbinje, Trnovo, Zvornik, Han Pjesak, Sokolac i Rogatica. U područjima sa bošnjačkom većinom, prema podacima Međunarodne krizne grupe Srbi se uglavnom vraćaju u Goražde, Sarajevo, Sanski Most, Grahovo, Ključ i Travnik.

Po svemu sudeći, u BiH je strpljenje još uvijek najveći saveznik izbjeglom i raseljenom stanovništvu. Od deklaracija i retorike političara, domaćih i onih iz međunarodnih organizacija, nema baš previše koristi. Posebno kada se imaju u vidu sve češće najave o smanjenju donatorskih sredstava.

Sanela Živković (AIM)