Kako se osloboditi viška radnika

Vlada i Sindikat

Banjaluka, 18. juli 2000. (AIM)

Položaj radnika u RS je sve teži, a mogao bi biti i gori nakon procesa privatizacije, ukoliko se ne usvoje socijalni program i više zakona iz radno pravne oblasti, upozorava dugo vremena Vladu RS i javnost Sindikat RS.

Svakodnevni štrajkovi posljednjih mjeseci, te generalni štrajk upozorenja održan 30 juna u Republici Srpskoj skrenuli su pažnju javnosti na težak položaj radnika .

Statistika kaže da je u RS zaposleno 230 hiljada lica, a 150 hiljada je onih koji se nadaju da će se zaposliti. Ni ovu brojku od 230 hiljada ne treba uzeti ozbiljno, jer od toga je, prema nekim procjenama, najmanje 30 hiljada radnika fiktivno zaposleno, tj. nalaze se na čekanju.

"Prema podacima iz 1999. godine, od ukupnog broja radno sposobnog stanovništva, 36,5 posto bilo je nezaposleno. Međutim, u 2000. godini treba očekivati rast stope nezaposlenosti. Ona bi do kraja godine mogla iznosti i 50 posto, tj. da se vrati na nivo iz 96 godine, jer se privredne aktivnosti smanjuju. Ne vidim načina da se poveća broj zaposlenih, jer do sada su sva ulaganja išla u infrastrukturu, a skoro ništa se nije ulagalo u privredu", kaže profesor Ekonomskog fakulteta i predsjednik Demokratske patriotske stranke Predrag Radić.

Kako je u ovom entitetu BiH u toku i privatizacija, očekuje se da će broj lica koji će ostati bez posla biti još veći. Zbog toga glavni zahtjevi Saveza sindikata RS nisu povećanje cijene rada, već donošenje zakonske regulative i socijalnog programa kako bi se onima koji će ostati bez posla u procesu privatizacije obezbjedila neka sigurnost. Glavni razlog organizovanja generalnog štrajka upozorenja je bio taj što Vlada u dnevni red 11 sjednici Narodne skupštine RS, nije uvrstila izmjene i dopune Zakona o radnim odnosima.

"Sporno je što se stalno odgađa donošenje Zakona o radnim odnosima, koji treba da riješi i pitanje onih radnika koji ostaju bez posla ne svojom krivicom", kaže predsjedni Saveza sindikata RS Čedo Volaš. Volaš ističe da dosadašnji prijedlozi Vlade nisu bili u skladu sa Međunarodnom konvencijom 158. o prestanku radnog odnosa. "Nismo zadovoljni sa otpremninom, koja treba da zavisi od visine plate radnika i radnog staža. Što se tiče naknade za vrijeme čekanja i naknade na birou rada, mi smo predložili da to bude 50 posto od prosječne plate, jer je to oko stotinu maraka. Vlada predlaže da to bude 50 posto plate konkretnog radnika, što je za nas nedopustivo", objašnjava Volaš.

Prema Volaševim riječima, donošenju Izmjena i dopuna Zakona o radnim odnosima u prvobitnom prijedlogu protive se Svjetska banka i Kancelarija visokog predstavnika (OHR). "Ovo je i bio jedan od razloga što je Vlada ovaj zakon povukla iz skupštinske procedure", kaže Milenko Đaković, zamjenik ministra za pitanje boraca, žrtava rata i rada.

"Svjetska banka i OHR nemaju primjedbe na vrste prava, ali imaju primjedbe na način ostvarivanja prava. Predstavnici međunarodne zajednice i svi zainteresovani u ovom procesu donošenja zakona - Sindikat, Privredna komora i Vlada - došli su do procjene da RS ne može ispuniti obaveze koje predviđaju planirani zakonski akti. Sindikat takođe počinje shvatati da nije dobro donijeti zakon koji se sutra ne bi mogao ispoštovati, već bi trebali učiniti sve u našim mogućnostima kako bi se stvarno moglo pomoći onima koji budu ostajali bez posla", ističe Đaković. Prema njegovim riječima, OHR i Svjetska banka su ponudile svoju pomoć u izradi ovog zakon i on bi uskoro trebao ugledati svjetlost dana.

Glavna nepoznanica svima je broj radnika koji bi mogao ostati bez posla u procesu privatizacije. Volaš ocjenjuje da bi taj broj mogao biti oko 10 hiljada ljudi, dok u nadležnom ministarstvu kažu da se po ovom pitanju svi služe samo procjenam, ali da će vrijeme tek pokazati pravi broj. "Mi se nadamo da će se stvaranjem uslova za privređivanje ubrzano stvoriti i uslovi da radnici koji ostanu bez posla što prije u novim uslovima nađu zaposlenje. Tako bi se i manje sredstava moralo aktivirati za rješavanje socijalne situacije", kaže zamjenik ministra Đaković.

Međutim, neki ekonomski pokazatelji ne idu u prilog radnicima. Misija MMF je veoma zabrinuta zbog efekata koje će nedavno povećanje mininalnih plata imati na izvršenje budžeta u periodu do kraja godine. Za očekivati je da će povećanje minimalnih plata uvećati državne rashode na plate za 25 posto. Uzimajući u obzir revidirane projekcije ostalih rashodovnih stavki u budžetu - povećanje izdavanja za servisiranje vanjskog duga zbog depresije KM u odnosu na USD, povećane transfere u penzioni fond i povećane obaveze prema vojnim invalidima koje proizilaze iz zakona usvojenog u novembru 1999 godine - deficit, ako se uzmu u obzir i grantovi, će se povećati na 171 milion KM, u poređenju sa 35 miliona KM, kako je predviđeno budžetom", ocjenjuju u MMF . Čak ako bi se, kako je predložio MMF, Republika Srpska zadužila za 72 miliona KM kod Svjetske banke i MMF-a za potrebe podrške budžetu, ostalo bi nepokriveno oko 90 miliona KM.

Predrag Radić takođe ističe da ni do sada RS nije mogla iz budžeta isplaćivati penzionere, zdravstvene i prosvjetne radnike bez pomoći, odnosno grantova i kredita koji su bili utkani u budžet. Po Radićevom mišljenju, da bi se ovakva situacija prevazišla hitno treba prihvatiti uslove MMF-a kako bi se dobili krediti od Svjetske banke. "Vlada treba hitno izvršiti rebalans budžeta i smanjiti javne rashode, a svjedoci smo da ima dosta neracionalnog trošenja u Vladi RS", smatra Radić.

Iste preporuke daju i predstavnici MMF, ali oni, pored rebalansa budžeta, traže da vlade kao hitnu mjeru za zaustavljanje dispariteta obezbijedi da se povećanje iznosa minimalne plate u najmanjoj mogućoj mjeri odrazi na povećanje ukupnih izdataka za plate zaposlenih u Vladi.

MMF takođe preporučuje vladi da se suzdrži od daljih povećanja svih prava na naknade koje se finansiraju iz budžeta, pošto bi to povećalo fiskalni disparitet za ovu godinu.

Kada se sve ovo sagleda, teško je povjerovati da će Vlada i privreda RS moći ispuniti sve veće zahtjeve radnika i drugih socijalno ugroženih kategorija. Jedino rješenje opet će biti krediti ili pomoć međunarodnih finansijskih institucija.

Pošto bi o tim stvarima, kao i zakonima, trebala da raspravlja NS u stanju u kakvom se sada nalazi, malo je vjerovatno da će to ići brzo i lako. To je pokazala i posljednja 11. sjednica Parlamenta RS na kojoj su se narodni poslanici bavili više sobom i svojim poslovima nego zakonima i stvarima koje su od interesa za narod koji predstavljaju.

Erduan Katana (AIM)