Pšenična afera

Aim, Zagreb, 17.7.2000.

Na zadnjoj sjednici vlade, premijer Ivica Račan nastupio je u stilu kakav hrvatska javnost baš i ne pamti: premijer je, naime, ustvrdio da je njegova vlada na tragu velike kriminalne afere, čije su razmjere šokantne. Najavio je i temeljitu istragu. Odmah potom, pokazalo se da Račan doista nije govorio napamet. Vlada je otkrila, da iz skladišta državnih robnih rezervi nedostaje čak 110 000 tona pšenice, čija ukupna vrijednost iznosi više od 119 milijuna kuna, odnosno, oko 30 milijuna njemačkih maraka protuvrijednosti! To, nažalost, nije bilo sve. Odmah potom, ministar gospodarstva Goranko Fižulić otkrio je da iz državnih rezervi nedostaje ne samo pšenica, nego i brašno, kukuruz, meso, te još neki proizvodi. Ukupne štete, koje će se moći izračunati kada se nakon inventure nestale pšenice vrijednost ovih namirnica doda brojci od 30 milijuna maraka, bit će poznate vjerojatno na narednoj sjednici vlade. Zasad je sigurno samo to da su, pred vrhunac turističke sezone, državne robne rezerve opelješene i oštećene za golem iznos. Iako glavni krivci još uvijek nisu poznati, Račan je ostale važne detalje obećao obznaniti javnosti već u četvrtak, kada se vlada ponovo sastaje. Manje više jasne su gotovo sve konture ove mega-krađe, izuzev točnog popisa imena.

Kako je izvedena pljačka državnih robnih rezervi? Državne robne rezerve funkcioniraju u Hrvatskoj na taj način da država određuje obavezne gabarite skladištenja strateških robnih zaliha, koje moraju pohraniti, u svojim skladištima, veliki proizvođači hrane. Pšenica se, tako, po logici stvari nalazila u velikim silosima koji su početkom devedesetih bili u državnom vlasništvu, ali su brojni među njima u toku minulog desetljeća privatizirani. No, obzirom na važnost pšenice, oni su - bez obzira na karakter vlasništva - zadržali obavezu skladištenja hrane za državne potrebe. Tu su činjenicu, dakako za osobne potrebe, iskoristili oni kojima je pšenica bila povjerena na čuvanje. Premda istraga još nije okončana, uglavnom je jasno što se dogodilo. Mnogi su se vlasnici ili direktori silosa dosjetili da im je pametnije da pšenicu prodaju, utržak uzmu u svoj džep, a račun ionako - mislili su - neće doći na naplatu. Direktori su u osnovi bili povezani s dosad vladajućim strukturama, pa je očito da su, za izvođenje spomenute operacije imali partijski blagoslov, ako već ne i naredbu. Jer, krađa je prevelikih dimenzija da bi se moglo povjerovati kako je izvedena slučajno.

Pogled na strukturu poduzeća u kojima su ustanovljeni golemi manjkovi pšenice dovoljno govori o tome da sve nije izvedeno slučajno. Primjera radi, iz Slavonije d.d. u Županji nestalo je pšenice u vrijednosti od čak 52 milijuna kuna (13 milijuna njemačkih maraka); iz poduzeća Božji dar sunca iz Čazme, nestalo je više od četiri milijuna, iz Siltoma Garešnica, preko tri milijuna maraka... takvih je poduzeća, s tek nešto manjim manjkovima, u Hrvatskoj ukupno 13. Previše, da bi bilo slučajno. Ravnatelji silosa zatečeni s "rukama u pšenici" dali su, odmah nakon prvih vijesti, uglavnom štura i nedovoljno uvjerljiva objašnjenja. Milan Daraboš, direktor tvrtke Božji dar sunca iz Čazme, u kojoj je pronađen drugi po veličini manjak pšenice, konstatirao je u razgovoru za Večernji list, da je riječ naprosto o poslovnom promašaju. "Zbog loše kvalitete pšenice potrošili smo više nego što ugovorom imamo pravo, ali smo se pismom Ministarstvu gospodarstva petog svibnja ove godine obvezali da ćemo u toku ovogodišnje žetve to namiriti. Prema obvezama iz ugovora, do 16. kolovoza ove godine obavijestit ćemo Ministarstvo gospodarstva o obnovljenim zalihama. U međuvremenu smo robnim zalihama platili 1 458 888 kuna za dio pšenice koju smo potrošili. Svoje ćemo obaveze iz ugovora potpuno ispuniti." Direktor Siltoma, trećeg skladišta po veličini nestanka zaliha pšenice - koje je usto privatno poduzeće - rekao je samo da su vlasnici tvrtke u robnim zalihama, gdje se ustanovljuje točan iznos manjka.

Direktor i vlasnik tvrtke Slavonija iz Županje, iz koje je nestala najveća količina pšenice, Ivan Milas, odmah je pak uhapšen. Do njegove izjave novinari nisu uspjeli ni doći, jer je Milas poslan na sigurno mjesto. On, međutim, ne bi ni mogao ponuditi neko uvjerljivo kvazitržišno objašnjenje, jer je policija otkrila kako je opljačkana 76 milijuna kuna vrijedna pšenica, predana na čuvanje Milasovu poduzeću. On je, jednostavno, pšenicu prodao a 76 milijuna kuna dobivenog novca preusmjerio na račune svojih dviju tvrtki. Prema neslužbenim informacijama, Milas je bio blizak bivšim strukturama vlasti - čitaj, HDZ-u - koje su mu i omogućile da privatizira Slavoniju d.d. koja je prije toga bila u sastavu županjskog poljoprivrednog kombinata. Državno ravnateljstvo robnih rezervi već je prije odobrilo Milasu da nelegalno stečeni novac vrati, no on to nije učinio. I baš tu, kod Ivana Milasa, moći će se po svemu sudeći pokazati i dokazati da je, kad je riječ o pljački državnih robnih rezervi, bila riječ o sustavnom, i to dugogodišnjem protuzakonitom stjecanju imovinske koristi na račun države.

Ivan Milas već je jednom, prije ravno tri godine, bio akter slične "pšenične afere" kada su, masovno kao i danas, "skladištari" pšenice golemu količinu državne pšenice izvezli na zapad - gdje je pšenica tada imala veću cijenu - ostavivši pred samu turističku sezonu državu bez kruha, pribavivši s druge strane, sebi veliku financijsku korist. Sabor je tada formirao čak i posebno istražno povjerenstvo (komisiju) koja je imala za cilj raskrinkati aktere ove afere. Komisiju je vodio Vladimir Šeks, i ona je, nakon višemjesečnog rada, podnijela osam krivičnih prijava za više od 30 krivičnih djela protiv 50 osoba. Jedna od tih osoba bio je i Ivan Milas, isti ovaj koji je akter nove - još veće pljačke državnih rezervi - pa se sada čine prilično mogućim bar tri zaključka. Prvi, da je netko sa pokrićem HDZ-a cijelo vrijeme sustavno pljačkao državne rezerve; drugi, da je Šeksovo istražno povjerenstvo osnovano s ciljem da sakrije a ne razotkrije stvarne dimenzije afere, i treće, da bi se ovaj puta, prava istina o pljački doista mogla saznati. Njeni bi tragovi, očito, mogli ići vrlo visoko, prema samom vrhu Hrvatske demokratske zajednice, bez čije suglasnosti u Hrvatskoj nije rađen nijedan krupniji posao zadnjih deset godina. Ivan Milas znat će dosta reći o toj temi, bude li na to primoran.

Hrvatski tisak već je 1997. zaključio da Vladimir Šeks, zapravo, nije otkrio niti jedno veliko ime, vezano uz aferu pšenica. On je, uglavnom, prikupio ono što su pisale novine, objavio je indicije koje su već bile publicirane, i nakon njegove akcije nekoliko je odgovornih ljudi dalo ostavke. Najveća "zvjerka" tada je bio Krešimir Beno, ravnatelj državnih robnih zaliha. Činjenica da se isti posao, malo modificiran, nastavio i nakon njegova odlaska, pokazuje međutim više nego jasno da Beno nije bio pravi krivac tadašnje pljačke. U igri je vjerojatno bio i sam državni vrh, budući je jedan od izvoznika državne pšenice bio i Agrokor, najveće privatno poduzeće u Hrvatskoj, čiji je vlasnik Ivica Todorić, čovjek dovoljno blizak stranci da bi dobivao velike poslove, ali dovoljno dalek da bi se tom vezom previše kompromitirao.

Još je veću zbunjenost izazvala, u redovima vlade, činjenica da su u robnim zalihama pronađene goleme zalihe posve nepotrebnog vina, čak milijun litara! Prema prvim objašnjenjima, vino se tamo našlo kao jamstvo za pomoć koju su državne zalihe izdavale poduzećima koja su se nalazila u teškoćama, pa bi im za zalihe davale kredite. Vlada će morati objasniti gdje je nestala pšenica, tko je omogućio tako veliku pljačku, kada će - ako to uopće bude moguće - biti vraćen novac, i, na kraju ali ne i najmanje važno, tko je sve to omogućio. Jer, to da u 13 poduzeća poslovnim strukturama pada na pamet, istovremeno, pljačkanje raspoloživih državnih zaliha pšenice, teorijski je gotovo nemoguće, osim ako ta ideja nije došla iz jednog centra ili ju je netko opravdavao kao državnu politiku. Otkrije li sve ove elemente, Račanova će vlada, kojoj popularnost pada, steći bar jedan poen u hrvatskoj javnosti, koja snažnije podupire predsjednika Mesića, kojega u javnosti prepoznaju kao istaknutog zagovornika borbe protiv kriminala. Račanova odluka u tom smislu sigurno je i znak da premijer počinje pokazivati zube kriminalcima iz bivšeg sustava, čiji su mu preveliki apetiti i pomogli da dođe na vlast. Vrijedi i obrnuto: ne otkrije li glavne aktere afere, i ne kaže li popu pop a bobu bob, Račan će dodatno sniziti svoj rejting.

Boris Rašeta