Svetostefanski (ne)sporazum

Susret predstavnika DPS i NS i srpske opozicije

Susret predstavnika crnogorske vladajuće garniture i srpske opozicije pokazao je da je dijalog moguć i kada ne postoji istovjetnost gledišta. Ali, osim generalne saglasnosti i zajedničke izjave susret u Svetom Stefanu teško da će bitnije uticati na budućnost srpsko-crnogorskih odnosa

AIM Podgorica, 15.07.2000. godine

TXT: ťČovječe, treba ovo sve organizovati, opslužiti, a da svi budu zadovoljniŤ, gunđao je konobar na Svetom Stefanu, užurbano sklanjajući čaše i šoljice za kafu sa stola na kojem su, koji trenutak ranije, razgovore završili Vujanović i Marović sa dijelom srpske opozicije. Bio je to četvrti bilateralni susret u nizu tokom jednodnevnih razgovora čelnih ljudi DPS-a i Narodne stranke sa liderima brojnih srpskih opozicionih partija.

Tokom osam sati dvije delegacije DPS-a i NS obavili su više odvojenih razgovora. Razgovore sa crnogorskom stranom su otpočeli predstavnici SPO - Milan Komnenić, Vojislav Mihailović i Milan Miković, potom lideri koalicije DAN Nebojša Čović i Dušan Mihajlović, pa predsjednik Pokreta za demokratsku Srbiju Momčila Perišića te predsjednika Socijaldemokratije Vuka Obradovića i koalicije Vojvodina Dragana Veselinova. Nakon prve ťtureŤ, kod Svetozara Marovića, Željka Šturanovića, Predraga Drecuna i Sava Đurđevca bili su predstavnici Saveza za promjene Zoran Đinđić, Vladan Batić, Goran Svilanović i Milan St. Protić, uz učešće dva predstavnika pokreta ťOtporŤ. Nakon te prve, brojne delegacije, uslijedili su razgovori sa parijama u Savezu demokratskih parzija, predsjednikom SDU Žarkom Koraćem, te liderom koalicije Sandžak Rasimom Ljajićem, predstavnicima Saveza vojvođanskih mađara Ištvanompaštorom i Šandorom Egerešijem. Na kraju se na razgovorima pridružio i Vojislav Koštunica, lider DSS i Momčilo Trajković iz Srpskog pokreta otpora sa Kosova. Niko, na kraju, nije objasnio zašto su bili neophodni odvojeni razgovori: da li je to bio plan crnogorske strane, ili zahtjev srpske opozicije koja, poznato je, nije ni sama saglasna o svim tačkama strategije borbe protiv Miloševića.

ťKao dogovaraju novi Sanstefanski mirŤ, ironično je primijetio jedan od mnogobrojnih novinara koji su sate proveli ispred zidina starog morskog grada-hotela čekajući zajedničku izjavu. Konačno, negdje oko 17 sati Filip Vujanović, crnogorski premijer i jedan od čelnika DPS-a, pročitao je zajedničku izjavu.

ťUčesnici pregovora o ustavnoj rekonstituciji SRJ osuđuju i odbacuju ustavne promjene koje je u julu 2000. sprovela Savezna skupština na neregularan i protivustavan načinŤ, kaže se u zajedničkoj izjavi, uz napomenu da obje strane ťuvažavaju stavove rezolucije koju je povodom toga donio crnogorski parlamentŤ.

Učesnici sastanka su se, takođe, saglasili oko dvije stvari bitne za budućnost federacije. ťPreduslov za stvaranje nove državne zajednice su demokratske promjene u Srbiji i dosljedna primjena Rezolucije savjeta bezbjednosti 1244, da bi Kosovo i Metohija ostale integralni dio SrbijeŤ, kaže se u izjavi, uz konstataciju da treba zajednički raditi na uspostavljanju stabilne uspješne i evropske zajednice Crne Gore i Srbije, ťbez obzira na pokušaje destruktivnih političkih snaga da zaustave napredakŤ.

I to bi, makar zvanično, bio rezultat jednodnevnih pregovora: odbijanje ustavnih promjena, poštovanje međunarodnih standarda i želja da se zajednica Crne Gore i Srbije izgradi na demokratskim osnovama. Ništa, dakle, spektakularno: generalni, opštepoznati stavovi, saglasnos o principima.

Ništa dramatično novo nije bilo ni u izjavama koje su tokom dana i kasnije davali učesnici razgovora. ťZajednički stav je da je zajednica Srbije i Crne Gore u zajedničkom interesu. Zajedničko nam je da ona mora biti evropska, a da to danas nije. Neophodne su reforme u suprotnom smeru od one koju je preduzeo MiloševićŤ, rekao je predsjednik DS Zoran Đinđić. Goran Svilanović, predsjednik GSS je rekao da je postignuta saglasnost da ťpromene saveznog Ustava vode destabilizaciji zajednice, ali i regionaŤ.

Dva ključna pitanja ostavljena su, svjesno ili ne, po strani: pitanje saveznih izbora, kao i puta kojim Crna Gora treba dalje da ide.

U odvojenim razgovorima, kako se saznaje, najviše razgovora bilo je upravo povodom odluke zvanične Podgorice da bojkotuje savezne izbore. ťTreba biti mudar i ne donositi ishitrene odlukeŤ, rekao je Nebojša Čović, upitan od novinara da li će Crna Gora se opredijeliti da izađe na savezne izbore. ťPredlog našeg domaćina je da se konkretno ne izjašnjavamo o izborimaŤ, priznao je Dušan Mihajlović iz Nove demokratije. Jedino su predstavnici SPO bili konkretni. ťPostigli smo potpunu saglasnost o izborima. SPo smatra da je stvarno pitanje

• pitanje fer i demokratskih izbora, a neizlazak na na savezne izbore za koje sada ne postoje usloviŤ, rekao funkcioner SPO Tomislav Jeremić.

Crnogorska strana zvanično nije ni pominjala savezne izbore. Svetozar Marović je, uopšteno, konstatovao da je najvažnije, za Crnu Goru i Srbiju, da ťraste stepen demokratije na ovom područjuŤ, ne odgovarajući konkretno da li će Podgorica ipak izaći na savezne izbore.

Izvori iz vrha DPS-a ističu da izlazak na savezne izbore ne dolazi u obzir i da je to ťbolno iskrenoŤ rečeno srpskoj opoziciji, koja je podijeljena po tom pitanju: SPO je takođe za bojkot, dok drugi smatraju savezne izbore posljednjom šansom da se Milošević demokratskim putem zbaci sa vlasti. Tačnije: većina u srpskoj opoziciji nije mogla privoljeti crnogorsku stranu da promijeni stav o bojkotu saveznih izbora i tu je bilo, tvrde dobro obaviješteni, prilično nesuglasica. Zato je, na kraju, tema saveznih izbora izbačena iz teksta zajedničke izjave.

Još manje je bilo stvarnog dogovora oko pitanja raspisivanja crnogorskog referenduma. Doduše, gro srpske opozicije misli da to pravo niko ne može uskratiti Crnoj Gori, ali moigućnost oštrih Miloševićevih kontra mjera niko ne zanemaruje. Zato je stvarna priča odložena za neka ťbolja vremenaŤ. O tome svjedoči i lider Pokreta za demokratsku Srbiju. ťZnam poudano da narod i državni vrh Crne Gore ne žele da odu iz Jugoslavije ali ni da žive pod Miloševićevom diktaturom. Nadam se da ćemo u razgovoru u nekom narednom periodu doći do racionalnog rešenja koje će biti najoptimalnije za građane Crne Gore i SrbijeŤ, rekao je Perišić.

Možda je bivši general JNA najbliži ocjeni stvarnih dometa skupa u Svetom Stefanu. Susret predstavnika crnogorske vladajuće garniture i srpske opozicije pokazao je da je dijalog moguć i kada ne postoji istovjetnost gledišta. Ali, osim generalne saglasnosti i zajedničke izjave susret u Svetom Stefanu teško da će bitnije uticati na budućnost srpsko- crnogorskih odnosa. Zbog proste činjenice, koju niko ne može zanemariti: sudbina mira na ovim prostorima zavisi prije svega Slobodana Miloševića i njegovih postupaka. Sve dok srpska opozicija ne bude moćna da ograniči ili značajno utiče na ponašanje zvaničnog Beograda, pregovori sa crnogorskom vladajućom garniturom biće samo izjave dobre volje, bez konkretnih posljedica na dešavanja u Srbiji i Crnoj Gori.

Branko VOJIČIĆ (AIM)