Račanova rakova djeca

Aim, Zagreb, 11.7.2000.

Hoće li Hrvatska u jesen, mnogo prije isteka četverogodišnjeg mandata sadašnje vlade šest koalicijskih stranaka, koje su na izborima u siječnju trijumfalno pobijedile Tuđmanov HDZ, ponovno na izbore? Koliko je realno da se šestorka - sastavljena od dva snažna partnera, Račanovog SDP-a i Budišinog HSLS-a i njima zasad još vrlo vjernog, ali sve manje utjecajnog, Tomčićevog HSS-a i najmanje važnih, ali i najnezadovoljnijih HNS-a, IDS-a i LS-a - raspadne i izazove krizu koja će rezultirati novim izborima? Koliko je Račanov hladan odgovor da nezadovoljnike (misleći pri tom na tri male stranke, koje ukupno imaju osam zastupnika u parlamentu - nasuprot 84 koliko zajedno imaju SDP, HSLS i HSS) neće moliti da ostanu, poručujući im da će Vlada, bude li morala, dalje i bez njih, bio odraz njegove sigurnosti, a koliko svijesti da ih, ako su nakanili otići, ionako neće moći zadržati?. Doista, izlazak tri manje bitna ministra: Ivana Jakovčića (IDS), zaduženog za europske integracije; Bože Kovačevića (LS), ministra ekologije i Radimira Čačića (HNS), ministra graditeljstva i obnove, ne bi uzdrmao Račanovu vladu. Ali bi njihovo moguće ujedinjenje - o čemu se također podosta govorilo prošlih dana i tjedana - posve sigurno stvorilo nove političke odnose u Hrvatskoj. Pogotovo uzme li se u obzir da je hrvatski predsjednik Stipe Mesić došao iz jedne od stranaka šestorke (HNS), koja bi mogla izaći iz vlade i zajedno s IDS-om i LS-om stvoriti novu političku stranku.

Dr. Vilim Herman, potpredsjednik HSLS-a, nedavno je bio iznimno žestok kad je ponašanje tri male stranke unutar vladajuće koalicije šestorice nazvao političkim hermafroditizmom. Pri tom je mislio na njihovu stalnu želju da sudjelujući u vlasti istodobno budu i njena najžešća opozicija. Doista, ono što su pojedini istaknuti predstavnici stranaka koje sudjeluju u sadašnjoj Račanovoj vladi (naročito Zlatko Kramarić iz LS-a, Damir Kajin i Ivan Jakovčić iz IDS-a i donekle, mada umjerenije i mnogo suzdržanije, Vesna Pusić iz HNS-a) izrekli na njen račun, mnogo je žešće i ubojitije od izjava stvarne opozicije, predstavljene u do jučer vladajućem HDZ-u. Ta zaista neobična pozicija - da istaknuti članovi stranaka koje sudjeluju u Vladi - žestoko napadaju njene poteze, na dužu je ruku neizdrživa.

U politici se malo što događa slučajno, pa vjerojatno nije slučajna bila ni izjava Stipe Mesića na jednoj slavonskoj folklornoj priredbi (Đakovački vezovi, 2. srpnja) kada je rekao kako zahtijeva od šestorke da se vrate u ustavne okvire i prestanu na svojim koordinacijama donositi odluke koje potom provode u legalnim tijelima vlasti. To Mesićevo upozorenje, izrečeno u dosta oštroj formi, uslijedilo je samo dan prije nego što je s Račanom trebao dogovoriti okvir ustavnih promjena, koje bi na jesen trebale dovesti do smanjenja njegovih predsjedničkih ovlasti. Zanimljivo ja kako su na tu izjavu - kojoj se načelno ništa ne može prigovoriti - reagirala dvojica istaknutih članova stranaka koje sudjeluju u Račanovoj vladi. Već spomenuti Zlatko Kramarić, osječki gradonačelnik i jedan od pretendenata na mjesto novog šefa liberalne stranke nakon što je dosadašnji predsjednik Vlado Gotovac najavio povlačenje, izjavio je kako posve podržava Mesića i kako će i na koordinaciji (dakle tijelu čiji je rad kritizirao Mesić), zatražiti da postupi u skladu s upozorenjem predsjednika Republike.

No, Zlatko Tomčić, predsjednik HSS-a, na vrlo važnoj funkciji predsjednike Sabora, izjavio je kako ne vjeruje da je Mesić doista rekao takvo što, a ako i jest da je to mnogo gore od bilo koje Tuđmanove izjave. Ako se analiziraju samo te dvije izjave, vidljivo je koliki je stvarni raskorak između pojedinih stranaka koje bi trebale činiti koliko-toliko homogenu vladu. No, uzme li se u obzir da je upravo Zlatko Kramarić bio i jedan od najgorljivijih zagovornika ujedinjenja LS-a, HNS-a i IDS-a, te da je predsjednik Mesić tu njegovu ideju pozdravio, stvari se mogu iščitavati i u posve drugačijem političkom kontekstu.

Naime, ujedinjenjem tri stranke sadašnje šestorke, u kojoj je s obzirom na zanemariv politički utjecaj LS-a i regionalnu obojenost IDS-a - bez biračkog tijela izvan Istre - najviše bi profitirao HNS, stranka kojoj je sve do izbora za predsjednika pripadao Stipe Mesić. Upravo Mesićev izbor za šefa države donio je i snažan vjetar u leđa HNS-u, koji prije toga nije imao ozbiljnijeg rejtinga u biračkom tijelu i tek zahvaljujući koaliranju s pet ostalih stranaka šestorke, uspio se izboriti za ulazak u parlament. No, već zagrebački izbori, održani nekoliko mjeseci nakon parlamentarnih, pokazali su da HNS uživa 20 posto povjerenja birača i da se - bar u Zagrebu - približio na korak SDP-u.

Tri stranke, uz to, veže i duži oblik suradnje unutar tzv. Porečke skupine i one bi - ako bi do ujedinjenja došlo - mogle, s obzirom na sve rečeno, predstavljati respektabilnu političku snagu. Doda li se tome i neosporna popularnost hrvatskog predsjednika Mesića, zasnovana na njegovoj neusporedivo većoj odlučnosti od one koju iskazuje Račanova vlada, da obračuna s kriminalom, ali i s kompletnom Tuđmanovom ostavštinom, jasno je da bi buduća trojka mogla biti velik oslonac Mesiću u jačanju njegova položaja. Naročito, kad mu od jeseni, ustavnim promjenama budu bitno smanjene ovlasti.

No, nakon što su se Mesić i Račan suglasili o konceptu ustavnih promjena prije nego što one budu upućene na raspravu u Sabor, ideje o ujedinjenju LS-a, HNS-a i IDS-a, naglo su utihnule pa je i glavni zagovarač te zamisli, LS-ovac Zlatko Kramarić, unekoliko reterirao. On doduše nije osporio svoje autorstvo nad spomenutom idejom, ali je kasnije pojašnjavao - ma što god to značilo - kako je govorio u kondicionalu. Vjerojatno su u obzir uračunate i druge mogućnosti: prvo; nagodba Mesića i Račana oko podjele ovlasti uveliko kvari kombinacije stvarane prije nego li je ta nagodba postignuta i drugo; stvarno značenje i utjecaj tri stranke još uvijek nisu takvi da bi izlazak iz vlade jamčio siguran uspjeh i dobitni ulog na mogućim novim izborima.

Ideja je međutim - poput one legendarne puške koja se javlja u prvom činu kazališne predstave, da bi opalila u trećem - iznesena na scenu. Vjerojatno će se čekati razvoj događaja i prvo ozbiljnije posrtanje Račanove vlade, a to može biti već najesen. Sve veći val stečajeva a time i broja radnika koji završavaju na cesti približava se onoj kritičnoj masi, čiji bi revolt mnogo ozbiljnije mogao zanjihati vlast od sadašnjih sporadičnih i neorganiziranih prosvjeda. To bi mogao biti onaj trenutak kada će opaliti Kramarićeva puška.

Račan do kraja ljeta očito neće morati strepiti kako će se raspasti njegova vlada jer je najčvršći stup, Budišin HSLS, još uvijek čvrsto uz njega. No, izlazak tri manje stranke iz sadašnje šestorke, stvorio bi i nove odnose unutar SDP-a, HSLS-a i HSS-a. Iako svi govore kako je savez dva najjača partnera unutar koalicije, SDP-a i HSLS-a, snažan i stabilan, uočene su i prve pukotine među njima. Za sada, dok su još male i dok pucaju po periferiji, nije ih teško zamazati i pokriti kojekakvim prigodnim izjavama. No, u slučaju da šestorka postane trojka, nova pravila igre tu će mogućnost otkloniti. pogotovo, ako bi izlazak HNS-a, LS-a i IDS-a značio stvaranje jake oporbe u Hrvatskoj koje sada nema i koja je mnogo slabija nego što je postojala u vrijeme vladavine HDZ-a.

Drago Hedl