Odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda na čitavoj teritoriji

Korak do pravog cilja

AIM, Sarajevo, 07.07.2000. Ma koliko da je nedavna Odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda na čitavoj teritoriji BiH bila dugo očekivana, i ma koliko se mnogo argumenata moglo iznijeti u korist baš takve odluke, ipak je malo vjerovatno da i jedan od tri konstitutivna naroda sada ima mnogo stvarnog razloga da iskazuje pretjerano zadovoljstvo. Već je, naime, javnosti dato do znanja da Ustavni sud BiH nema instrumenata da ovu svoju odluku provede u praksi, a više je nego očito da ni sama odluka, a pogotovo njeno izglasavanje među članovima Ustavnog suda BiH (sudije srpske i hrvatske nacionalnosti bili su protiv) nije nipošto lišeno jakih izrazito politizirajućih (pa i nacionalizirajućih!) interpretacija.

Ekstremni politički lobiji u BiH već su se oglasili (o)sudom da su "dva naroda preglasana", zanemarujući, dakako, činjenicu da članovi Ustavnog suda BiH ne mogu biti nikakvi "predstavnici naroda", nego da su autonomni pravni eksperti, koji, istina, presuđuju "u ime naroda", odnosno po pravu i savjesti, ali ne po bilo čijem političkom diktatu.

U ime naroda ili u ime stranke

Bar bi tako trebalo biti. Ili, preciznije, tako je u svakoj pravno uređenoj zemlji, ali ne i kod nas. Farsično je, zato, što su dvojica sudija Hrvata glasala protiv ovakve odluke, a Hrvatska demokratska zajednica samo dan kasnije gromoglasno dala punu podršku upravo takvoj odluci. Farsično bi sve to bilo, da uistinu nije tragično providna čitava igra: sudije Hrvati, očito je, ipak su glasali po nalogu svoje stranke (koja, kao, "zastupa interese hrvatskog naroda u BiH"!), ali se dotična stranka pred domaćom i međunarodnom javnošću morala "oprati" makar i (formalnim) nepriznavanjem postupka sudija koji su njen nalog poslušali!

Nije ništa drukčije ni sa sudijama iz reda srpskog naroda, s tim da su oni javno i otpočetka izjavljivali da su protiv konsuitutivnosti tri naroda u oba entiteta, odnosno čitavoj BiH, pa onda njihovo glasanje "protiv" ispada čak i "moralnije"od postupka sudija Hrvata! U ovakvim apsurdnim nacionalističkim igrama (kakvih, eto, izgleda, nije lišen ni Ustavni sud BiH!) utješno je jedino to što je odluka o konstitutivnosti tri naroda ipak donesena (makar "preglasavanjem" i makar uz pomoć trojice inostranih sudija) i što je ta odluka konačna i obavezujuća za entitetske vlasti, što, dakle, ne podliježe nikakvim naknadnim komentarima, niti bilo kakvim parlamentarnim verifikacijama. Sve što entitetski parlamenti treba i moraju da urade jeste da, po nalogu ove odluke, odmah usklade svoje entitetske ustave sa Ustavom BiH. O stvarnim posljedicama tog čina imaće i vremena i mnogo razloga da naknadno razmišljaju, jer su - podsjećanja radi - entitetski ustavi do sada konstitutivnost priznavali samo Srbima u RS odnosno Bošnjacima i Hrvatima u FbiH na osnovu čega su pravljene čitave poramide institucija vlasti.

Hlladan oblog za pregrijane glave

Razlozi za odsustvo prevelikog zadovoljstva povodom ove odluke sadržani su u onom najbitnijem - u činjenici da će njena "implementacija" naići na žestok otpor upravo kod onih ekstremnih nacionalističkih grupacija koje su i do sada uporno činile sve što su mogle da se Daytonski sporazum u svim njegovim elementima, pogotovo onim najvažnijim, dezavuiše i opstruira. Sigurno je da treba očekivati da se oni s posebnom "energijom" sada usprotive i realizaciji ove odluke Ustavnog suda BiH. No, bez obzira koliko je bojazan od toga upozoravajuća, postoji ipak ona krajnja, možda i najvjerovatnija varijanta - da Visoki predstavnik snagom svoje odluke spriječi svako eventualno "parlamentarno" nadmudrivanje i opstruiranje i primora nacionalističke bojovnike da urade ono što moraju ili da - nestanu sa političke scene zajedno sa svojim konceptima vlasti.

Treba, dakle, ipak s optimizmom pozdraviti ovu odluku Ustavnog suda BiH. Važno je, zasigurno, što je ona donesena vremenski dovoljno distancirana od novembarskih izbora, odnosno što ima dovoljno vremena da se u najširoj javnosti BiH oformi potrebno realistično razmišljanje o značaju ideje konstitutivnosti te da se od dosadašnje euforije "entitetske državotvornosti" ohlade bar oni koji su u svemu tome doslovno zavedeni. Ako brzo osjete na vlastitoj koži (ostvarivanjem vlastitih prava) da ova odluka ide njima u prilog, onda će i proces prihvatanja novog stanja ići i brže i lakše.

Izazov pred izbore

Zapravo, ova će odluka predstavljati pravi izazov za proces povratka izbjeglih i raseljenih lica, kao i za ostvarenje prava svih građana za povrat imovine, što je ključni preduvjet za reintegraciju multietničke BiH. To, u krajnjem, znači da će se u najskorije vrijeme morati otvoriti i pitanje održivosti ovakvog sadašnjeg entitetskog ustroja BiH. Također, za vjerovati je da će odluka Ustavnog suda BiH neminovno pokrenuti i iznimno važne procese u konačnom oblikovanju Izbornog zakona u cilju obezbjeđenja potpune jednakopravnosti građana u ostvarivanju aktivnog i pasivnog biračkog prava na cijeloj državnoj teritoriji. To, doduše, zavisi od toga hoće li se, nakon provedbe ove odluke Ustavnog suda BiH, pokrenuti i inicijativa za izmjenu Ustava BiH. Ali, kad se jednom zakotrlja kamen promjena kakve nalaže ova odluka, teško će ga biti moguće zaustaviti na pola puta do željene ustavno-pravne strukture države BiH.

Ukupan proces implementacije Daytonskog mirovnog sporazuma Sada može ići mnogo lakše i mnogo brže, pod uvjetom, naravno, da se sa ukupne političke scene u BiH, prije svega voljom građana, ali, ako bude potrebno, i snagom ovlasti Visokog predstavnika, definitivno eliminiraju svi oni koji su i do sada opstruirali mirovni proces i normalizaciju stanja u BiH, a koji ni sada u tome poslu neće posustati. Predstojeći izbori svakako su prilika da građani BiH o tome kažu svoju odlučujuću riječ.

"Ostali" na čekanju

Naravno, u BiH i poslije odluke o teritorijalno nelimitiranoj konstitutivnosti Srba, Hrvata i Bošnjaka ostatće kategorija "ostalih", odnosno gradjana ove zemlje koji ne pripadaju jednom od tri vodeća naroda i koji će i dalje biti tretirani manjinama. Ipak, za vjerovati je da ova odluka Ustavnog suda BiH predstavlja samo prvu fazu procesa koji će, u svojoj konačnici, zapravo doista dovesti do ostvarenja najvećeg ljudskog ideala u svakoj modernoj, pravno uređenoj državi - do konstitutivnosti svakog građanina individualno, svakog čovjeka pojedinca, bez obzira kojem narodu pripada ili ne pripada. S takvom nadom vrijedi vjerovati i u to da je ova odluka Ustavnog suda BiH doista od dalekosežne važnosti za budućnost ove zemlje i njenih građana. Ali, ako put do te konstitutivnosti građana mora, u našim okolnostima, da vodi preko ovog i ovakvog iskušenja, specifičnog za naše ovdašnje povijesne okolnosti a strancima potpuno nerazumljiog, onda ga vrijedi pozdraviti ne samo iz nade za tu krajnju individualnu emancipaciju, nego i iz dužnog građanskog poštovanja prema zemlji koja je vijekovima znala da svoje različite narode okuplja sa jedinstvenom idejom tolerancije i suživota.

Slavko ŠANTIĆ (AIM Sarajevo)