Cijena legalizacije vanrednog stanja

Zašto kasni antiteroristički zakon

Ukoliko radikali prije donošenja "zakona o zaštiti države" u izvedbi JUL-a i SPS-a ne isposluju željene ustupke - kako kad su u pitanju predstojeći izbori, tako i kada je riječ o povećanju uticaja u državnim strukturama - njihova uloga u režimskom "nacionalnom jedinstvu" lako može postati sporedna

AIM, Podgorica, 2. 7. 2000.

(Od dopisnika AIM iz Beograda)

Gromopucateljno najavljen od Jugoslavenske levice (JUL), zdušno podržan od Socijalističke partije Srbije (SPS) i, združenim snagama propagandno odrađen u državnim medijima, Prijedlog zakona protiv terorizma nije se pod kraj prošle nedjelje, ipak našao pred poslanicima Savezne skupštine. Sa dnevnog reda skinut je i prateći Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona SR Jugoslavije; oba nakon konsultacija poslaničkih klubova vladajućih partija.

"S obzirom na na važnost ovih zakonskih projekata, izneseno je niz korisnih sugestija koje treba obraditi u kratkom vremenskom intervalu od nekoliko dana, tako da Savezna vlada najavljuje da će iznete sugestije, predloge i primedbe ugraditi u te predloge i u vrlo kratkom roku ponovo ih dostaviti Skupštine", objavio je sa parlamentarne govornice potpredsjednik Savezne vlade Vladan Kutlešić.

Povlačenje iz skupštinske procedure zakonskog prijedloga koji već mjesec dana uzbuđuje Srbiju međutim, nitko ne dovodi u vezu sa lavinom kritika stručne javnosti i demokratske opozicije. Naprotiv - čini se da je mnogo veću ulogu u svemu tome imala javna najava potpredsjednika Vlade Srbije i lidera Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislava Šešelja da poslanici ove stranke neće glasati za predloženi Zakon, te razne zakulisane kombinacije unutar vladajuće koalicije.

Od završetka NATO intervencije, SPS i JUL vode kampanju na dva razboja: istovremano sa nezabilježenom harangom protiv svih oponenata i zastrašivanjem javnosti, ove dvije stranke uporno forisiraju optimizam poslijeratne "obnove i izgradnje". Za radikale pak, kao koalicione partnere, ostavljen je samo prvi razboj, to jest - pripušteni su samo ondje gdje treba upražnjavati verbalni linč. Njihovo odsustvo sa otvaranja mostova, dodjeli stanova, polaganju temeljaca, više je nego upadljivo. Osim drastično smanjene prisutnosti Srpske radikalne stranke (SRS) u državnim medijima (nezvisni je već pola godine disciplinirano bojkotuju zbog prijetnji likvidacijom novinarima), ovako vođenje politike za radikale znači i pad uticaja na birače. Naime, iako verbalni teror režima pasivizira javnost, ankete pokazuju da mnogo veći efekt ima pozitivna kampanja "obnove i razvoja". A da su radikali toga i te kako svjesni, vidi se i po tome što su se ničim izazvani prisjetili nekih od svojih starih obećanja u sferi socijalne politike, poput inzistiranja na isplati dječijih dodataka,koji kasne više od godinu dana.

Antiteroristički zakon za koji je toliko JUL zalegao, u predizborno-propagandnom kontekstu, postao je tako za SRS jedinstvena prilika da sebi unutar koalicije podignu cijenu. Ako se u ovom trenutku od partnera ne isposluju željeni ustupci - kako kad su u pitanju sami izbori, tako i kad je riječ o povećanju uticaja u državnim strukturama

• nikad i neće. Jer, najavljeni Zakon o terorizmu za JUL i SPS nema samo neposredan propagandni značaj: on, zapravo, ima za cilj da uz zakone o informiranju i o Univerzitetu legalizira neobjavljeno vanredno stanje. Ukoliko se to dogodi, a da radikali predhodno ne osiguraju svoje pozicije unutar kaolicije i mehanizama vlasti, njihova uloga u proklamiranom "nacionalnom jedinstvu" drastično će se smanjiti. Zato i nije paradoksalno da Šešelj napada ono na čemu je godinama inzistirao i što upravo sadrži Prijedlog antiterorističkog zakona, kao i da nikad nije bio manje uvjerljiv nego kada tvrdi da postojeći Krivični zakon sasvim dovoljan za obračun sa terorizomom. Stvar je samo u tome da kao neprikosnoveni verbalnoi linčer i hajkač na "izdjnike" i "plaćenike" ima priliku da političku borbu vodi na polju gdje mu je "autoritet" neosporan.

Druga ravan povlačenja Prijedloga zakona o terorizmu tumači se pretpostavljenim tajnim pregovorima predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića sa SAD, ali i odnosima unutar različitih lobija unutar JUL-a i SPS-a.

Prema zagovornicima teorije o intenzivnom pregovoranju, Miloševićeva strategija se bazira na kombinaciji zatezanja i popuštanja. Zatezanje je tako najavljivanje antiterorističkog zakona što bi predstavljalo demonstraciju da je režim spreman da se održava po ugledu na one u Iraku i na Kubi, pa koštalo koliko koštalo. Popuštanje pak, kako se smatra, bilo bi ublažavanje prvobitnog Prijedloga zakona o terorizmu. To bi mogao biti signal da prostora za nagodbu ima, odnosno da do njenog postizanja oponenti režima neće biti naprosto zbrisani.

Ipak, mnogo uvjerljivija su razmišljanja da su različiti lobiji unutar SPS-a daleko od zaljubljenosti u rješenja Prijedloga antiterorističkog zakona, te da ako već nisu u dosluhu sa radikalima, onda im je njihova "sabotaža" došla kao dar sa neba. Naime, usvajanje pomenutog Zakona dodatno bi, između ostalog, povećalo uticaj čvrstorukaša svih provinijencija unutar sve veće simbioze JUL-a i SPS-a. Praktično rečeno, u očekivanom velikom kadrovskom ringišpilu, ionako slabe pozicije tradicionalnih socijalističkih struktura bile bi do krajnosti ugrožene. A o strahu da se "antiterorističke" mjere preventivno primjene na potencijalne pobunjenike i raskolnike unutar režima, svjedoče i tvrdnje da su upravo radikali najviše svjesni kako u nekoj budućnosti oni sami lako mogu dospjeti pod njihov udar. Cijeli niz zatvaranja glavešina i čerupnja stranke kada su se u prvoj polovici devedesetih razilazili sa socijalistima, teško da im je izblijedio iz sjećanja.

No, kako su najavili Kutlešić i savezni ministar za informiranje (i otkrivanje raznih "terorističko-špijunskih zavjera) Goran Matić, antiteroristički zakon će biti usvojen u vrlo skorom roku. Kao što je navedeno, kašnjenje mnogo manje zavisi od usaglašavnja predloženih odredbi sa Ustavom i općim pravnim načelima, koliko od pogađanja koalicionih partnera i raznih interesnih grupa unutra njih. Sumnje nema da će se na kraju dogovoriti poput trojice brodolomnika u jednom čamcu.

Filip Švarm (AIM)