Uz kraj osnovne i početak srednje škole

Muke po obrazovanju

AIM, Sarajevo, 30.06.2000 Vrijeme roditeljske i učeničke nervoze i neizvjesnosti pred objavu rezultata za upis u gimnazijsku ili srednjoškolsku skolsku 2000-2001. godinu je otpočelo. Jer, mnogo je veći broj završenih osnovaca u Federaciji BiH, nego li je raspoloživih mjesta u gimnazijama i srednjim školama. To prije što se, pored bodovanja uspjeha učenika u završne tri godine osmogodišnjeg školovanja, na testiranju u gimnazijama i srednjim školama provjeravalo znanje svih prijavljenih učenika izuzev tek par proglašenih učenika generacije.

Rijetki su kantoni poput Bosansko-podrinjskog u kojem je kantonalno ministarstvo obrazovanja pri raspisivanju konkursa za upis u srednje škole vodilo računa da svaki završeni osnovac ima mogućnost nastavka školovanja. Naime, osnovnu školu u ovom kantonu završio je 651 ucenik, a u srednjim školama ovog dijela BiH ima mjesta za upis 660 ucenika. Još su rjeđi oni kantoni poput sarajevskog u kojem imaju mogucnost da se upisu u gimnazije ili srednje škole svih 6.111 zavrsenih osnovaca sa područja ovog kantona plus oko 250 djece-povratnika. Doduše, konkurencija će sigurno biti oštra, jer je za školovanje u glavnom gradu uvijek vladalo interesovanje i kod djece iz drugih gradovia FBiH. Tako se, primjerice, samo za upis u Prvu ili Drugu sarajevsku gimnaziju prijavalo oko 250 zainteresiranih učenika, što je daleko veći broj od planiranog upisa po 150 učenika. Nažalost, većina kantona pri odlučivanju o broju mjesta u prvim razredima srednjih škola vodila se "osjećajem" da neće svi koji završe osnovnu školu poželiti nastaviti školovanje. Tako, naprimjer, na području Tuzlanskog kantona (trinaest gradova) osnovnu školu je završilo 7.942 ucenika, što znači da je 441 završeni osnovac prekobrojan pri pokušaju nastavka školovanja.

Što se tiče područja Federacije BiH s većinskim hrvatskim stanovništvom, a gdje je sistem obrazovanja izgrađen prema modelu susjedne Republike Hrvatske, sudeći prema informacijama iz županijskih ministarstava prosvjete, konkursi za upise u prve razrede srednjih škola urađeni su bez uvida u broj završenih osnovaca. U Hercegbosanskoj županiji, u ministarstvu prosvjete smještenom u Livnu, vele da ne znaju koliko je djece završilo osnovnu školu jer "osnovne škole ne žure previše da nam dostave podatke, već to urade kada kome padne na pamet". Slično je i u dijelu Srednjebosanskog kantona, u kojem se također uči po hrvatskom programu - u ministarstvu prosvjete raspolažu samo sa podatkom o 1.767 raspoloživih mjesta u srednjim školama, ali ne i završenim osnovncima. Izuzetak u ovom dijelu FBiH je Zapadno-hercegovačka županija u čijem ministarstvu prosvjete, lociranom u Širokom brijegu, posjeduju pune podatke - 1.149 završenih osnovaca natjecaće se za jedno od 1.080 mjesta u srednjoškolskom obrazovanju.

Koliko je uopšte učenika završilo osnovne skole u Federaciji BiH u 1999/2000. školskoj godini, a koliko će ih se moći upisati u prve razrede srednjih škola, u Federalnom ministarstvu za obrazovanje - ne znaju! Kako kaže Abdulah Jabučar, pomocnik federalnog ministra za obrazovanje, ovo ministarstvo je do 2000-te godine raspolagalo sa podacima za kantone sa bošnjackom većinom jer je ono raspisivalo konkurs za upis u srednje škole. Ali, od ove godine, svaki kanton radi zasebno plan upisa na svojoj teritoriji. Jabučar raspolaze približnim brojem od oko 35.000 završenih osnovaca u FbiH, ali se ta brojka mora uzeti sa rezervom jer je, primjerice, prema federalnom ministarstvu obrazovanja u Sarajevskom kantonu osnovnu školu završilo oko 5.570 učenika što je za oko 500 učenika manje nego što tvrde podaci Kantonalnog ministarstva obrazovanja. Kantonalni ministar Safet Halilović, na upit gdje se djenulo tih 500 učenika, tvrdi da su podaci njegovog ministarstva jedini autentični, a za potatke federalnog da su "iz druge ruke".

Uz tužnu sliku obrazovnog sistema u BiH, koje je u biti sastavljeno od tri paralelna i suprostavljena obrazovna sistema s prefiksom nacionalnog "znanja", nameće jos jedno važno pitanje - šta čeka one koji uspiju upisati, a potom i završiti srednje škole i gimnazije za koje u federalnom ministarstvu obrazovanja kažu da "manje-više svi koji žele mogu se upisati u prvi razred ali ne i u školu koju i gdje hoće". Učenici Centra za slijepu i slabovidnu djecu Sarajevo, primjerice, mogu se bez problema nakon završene škole upisati na neki od bh. fakulteta, što na žalost nije slučaj sa ucenicima Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo jer su u nastavku obrazovanja nakon osnovnog čimitirani iskčljučivo na školovanje zanatskog tipa.

S druge strane još uvijek nema pravog ili bar dovoljno ubjedljivog odgovora na pitanje u kojim zemljama i sa kojim diplomama se be-ha maturantni mogu upisati na fakultete. U svim ministarstvima, bilo federalnim bilo kantonalnim, odgovor je u pravilu nedovoljan tipa: "Iako ni sa jednom državom još nemamo potpisan ugovor o automatskom priznavanju diploma (kao što je bio slučaj u bivšoj Jugoslaviji) mi nemamo podaka da su naša djeca nailazila na prepreke kad su se htjela upisati na neki od fakulteta u drugim zemljama." Medjutim, ono što ne znaju u inim ministarstvima u zemlji znaju učenici, roditelji ili njihovi prijatelji kojima je praksa proteklih godina, nažalost, pokazala da postoji more problema pri upisu be-ha djece na fakultete izvan BiH.

U pedagoškim zavodima, pak, širom BiH nisu tako optimistični kao što su to službenici ministarstava obrazovanja., Primjerice, u Pedagoškom zavodu Hercegovačko-neretvanskog kantona iskreno kažu: "Ima problema, pa znate i sami da naše diplome slabo vrijede vani." Veliki korak naprijed napravila je nedavno sarajevska Druga gimnazija otvorivši Odjeljenje međunarodne mature (IB), a čiji će učenici kad završe "IB diploma program" moći ravnopravno konkurisati na bilo koji svjetski fakultet bez prethodnog nostrificiranja diplome. Ove, prve godine, biće primljeno 24 ucenika koji su prethodno završili dva razreda srednje škole i položili s odlicnim prijemni ispit. No, učenici drugih škola (izuzev Tursko-bosansko koledža u Sarajevu iz kojeg je ove godine izašla prva generacija maturanata) imaće mnogo problema pri nastojanju da im neki od inostranih fakulteta prizna ili nostrificira bh. sredšonjoškolsku diplomu.

Muke polaganja prijemnih ispita za gimnazije (većinom su to provjere znanja iz matematike, bosanskog ili hrvatskog jezika, te stranog jezika) su, nažalost, početak borbe za obrazovanje. Poslije, tvrde roditelji, slijedi bitka za veze i poznanstva prilikom upisa, a učenicima proprilično obiman i staromodan školski sistem sa još uvijek prisutnim nacionalnim "istinama" o proteklom ali i sadašnjem periodu na Balkanu.

Dženana Alađuz (AIM Sarajevo)