Target: Drašković

**Atentat na lidera SPO

Nakon atentata na Draškovića postaje jasno: nije crnogorska policija svemoguća, niti sposobna da spriječi preklivanje nasilja iz Beograda

AIM Podgorica, 18.06.2000. godine

Pokušaj ubistva Vuka Draškovića, lidera Srpskog pokreta obnove, najveće opozicione stranke u Srbiji, u Crnoj Gori je uznemirio javnost i izazvao pravu pometnju u crnogorskom MUP-u. Naime, Drašković kome je crnogorska policija obećala zaštitu, u četvrtak

1. juna, ponovo se našao oči u oči sa smrću u svom stanu u Budvi, gdje je boravio – kako je rekao – da bi izbjegao likvidaciju koju je državni vrh SRJ naložio samo nekoliko dana prije ofanzive na slobodne medije Srbiji.

Raniji pokušaj Draškovićeve likvidacije, na Ibarskoj magistrali u Srbiji, kada su ubijena i četiri visoka funkcionera SPO, ostao je još uvijek nedovoljno rasvijetljen i zato po mnogo čemu kontroverzan. Da li će istraga oko Ťcrnogorskog slučajať završiti na isti način, još nije izvjesno.

Do sada je utvrđeno da su trojica napadača oko 23.45 časa na Draškovića pucali iz oružja kalibra 7,65 mm, kroz žaluzine na vratima terase, dok se ovaj nalazio u prostorijama za dnevni boravk. Napadači koji su se po svemu sudeći prikrali sa dvorišne strane zgrade, ušunjali su se kroz živu ogradu, popeli na balkon i na Draškovića ispalili iz automatskog oružja ŤŠkorpionť sedam hitaca. Dva su pogodila Draškovića. Jedan je prošao kroz lijevu ušnu školjku, a drugi je okrznuo desnu sljepočnicu i uho.Lider SPO se spasio padom na pod, tako da su ostali hici završili u zidu dnevne sobe, iza kauča na kome je Drašković prethodno sjedio.

Drašković je bio sam u stanu prije atentata, što su posvjedočile i njegove komšije, koje su ga vidjele kako zatvara vrata na terasi. Pretpostavlja se da su ubice prethodno Ťsnimileť stan Draškovića i da je čitav zločin pažljivo isplaniran. Osim toga, zapaženo je i da Drašković u Budvi boravi bez ikakvog obezbjeđenja. Naime, Milošević je, kako je poznato, pohapsio njegove lične čuvare, a iz nepoznatih razloga Drašković nije angažovao nove. Lider SPO je pred gledaocima državne TV ispričao da su ga pucnjevi iznenadili, ali i da je munjevito reagovao i umakao iz vidokruga atentatora, što mu je vjerovatno i spasilo glavu.

Nakon prvog pucnja, Drašković se bacio na pod, a zatim otpuzao uz nekoliko stepenika prema trpezariji i sakrio iza potpornog stuba gdje ga ubica sa terase više nije mogao vidjeti. Pošto su napadači pobjegli, komšije koje su čule Draškovićevo zapomaganje pritekle su mu u pomoć i odveli ga u budvansku hitnu službu, a zatim u kotorsku bolnicu. Bilans ovog napada su okrzotine na lijevom uhu i desnoj slijepčnici Vuka Draškovića, uznemirana javnost i iznenađenje u crnogorskom MUP-u.

Crnogorski policajci su se ubrzo nakon događaja dali u bjesomučnu potjeru za atentatorima, priveli se desetine sumnjivih, a njihove patrole su i u narednih nekoliko dana kontrolisale sve prilaze Budvi. Dvadesetak policajaca u maskirnim uniformama, kontrolisalo je kuću i okolinu, a pred vratima Draškovićevog stana obezbjeđenje je sprječavalo navalu novinara. Ovaj obruč sigurnosti stegnut oko Draškovića za svrhu je imao prije svega da obezbijedi neometanu istragu, pa se i supruga lidera SPO, Danica Drašković koja je u vrijeme atentata bila u Beogradu, suočila sa zabranom da neposredno nakon atentata posjeti svog muža.

ŤŠef policije, gospodin Maraš, mora da odgovori zašto nije pružio bezbjednost koju je obećao Draškoviću, kao svaki put do sada kada je ovdje dolazio. Sinoć, Vuk od cmogorske policije nije imao obezbjeđenje iz meni nepoznath razloga, a meni je rečeno da Vuku nije potrebno njegovo obezbjeđenje, jer ga čuva crnogorska policija i može slobodno da se krećeť - izjavila je Danica Drašković dan nakon neuspjelog atentata.

U prvi mah, izgledalo je da Draškovićeva supruga pretjeruje, jer činilo se da preduzeta akcija crnogorskih policajaca daje i rezultate. Neuobičajeno brzo najviši funkcioneri MUP-a Crne Gore, najavili su potpuno rasvjetljavanje ovog pokušaja ubistva. Naime, već u petak popodne, 16. juna, Vuk Bošković, zamjenik ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, pred televizijskim kamerama je najavio da je policija rasvijetlila događaj i da su crnogorskom MUP-u poznati i izvršioci i pomagači i nalogodavci ovog atentata. Bošković je, takođe, ishitreno ili ne, najavio i da će već sjutradan – znači, u subotu, 17. juna – crnogorska javnost biti potanko obavještena o svim detaljima zločina.

Ovo obavještenje je, međutim, izostalo, pa se naglo otvorio i prostor za spekulacije svih vrsta. Umjesto njega, u subotu su ponovljene tvrdnje iz prethodnog dana, ali začinjene izvještajem o hitrim kadrovskim smjenama u državnoj bezbjednosti. Ovo je i prvi put u Crnoj Gori da se za neuspjeh policije odgovornost traži u njenom vrhu. Smijenjeni su – zbog atentata na Vuka Draškovića, kako se decidno navodi u dnevnoj štampi – Božidar Lakić, šef centra DB u Baru i Velizar Marović, šef odjeljenja DB u Budvi. Najvaljene su i smjene šefa Centra javne bezbijednosti u Baru, Predraga Ašanina i šefa odjeljenja javne bezbjednosti u Budvi, Rajka Kuljače. Njihova odgovornost je, naravno, objektivna, jer – kako je to novinarima u Draškovićevoj kući u Budvi rekao i ministar crnogorske policije Vukašin Maraš – oni su Ťbili dužni da profesionalno učine više nego što su učinili da se ne desi ono što se desiloť. Pa će, shodno tome i snositi njeteže konsekvence i odogovornost.

ŤJa sam često isticao da je Crna Gora bezbjedna država i da svim građanima garantujemo sigurnost i bezbjednost. Očigledno, dva događaja koja su se desila u posljednje vrijeme – ubistvo Gorana Žugića, savjetnika crnogorskog predsjednika i atentat na Draškovića – ozbiljno me upozoravaju, da ne kažem, demantujuť, rekao je ministar crnogorske policije Vukašin Maraš novinarima u Draškovićevoj kući u Budvi. Maraš je, takođe, najavio da će predsjedniku Vlade Crne Gore podnijeti i svoju ostavku, jer Ťsmatra da objektivno snosi ličnu odgovornost zbog atentata nad predsjednikom SPOť.

Maraš je ocijenio da je pokušaj ubistva u Budvi samo dio scenarija kojim je predviđeno da se državni teror iz Srbije prenese i u Crnu Goru. A ovakvo mišljenje u crnogorskoj vlasti dijele izgleda svi. I Dragiša Burzan, potpredsjednik crnogorske Vlade optužio je beogradski režim Slobodana Miloševića za ovaj atentat, i naglasio da je to Ťčin koji je uperen protiv demokratije u Crnoj Gori. Motivi koji ovog pokušaja ubistva su isti koji su vodili ubice i u prethodnim atentatima koji su vršeni širom Srbije. Mislim da je to eho činjenice da režim u Beogradu ne bira sredstva da održi svoju vlastť, rekao je Burzan.

Sa ovom ocjenom složila se i Draškovićeva supruga Danica, koja je sa zajedno sa Milanom Komnenićem, potpredsjednikom SPO i šefom obezbjeđenja Vuka Draškovića stiugla iz Beograda... Ona je bez okolišanja izjavila da iza atentata na njenog supruga stoje predsjednik Milošević i njegova supruga Mira Marković i Ťnjkihovi eskadroni smrti koji pustoše Srbiju, a sada i Cvrnu Goruť. I Danica Drašković, kao i Vuk, ocijenili su da je za sada još rano da se govori o budućim potezima vrha SPO.

Za crnogorskog premijera Filipa Vujanovića postale su jasne barem dvije stvari – kako je izjavio povodom pokušaja likvidacije Draškovića: “Prvo, da se istrajava u odluci sda se lider SPO fizički likvidira i ta je odlučnost iskazana sa vrlo visokim stepenom upornosti. I druga, pokazuje nesumnjivu potrebu da Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore intenzivira svoje aktivnosti i preduzme sve mjere na podizanju maksimalne sigurnosti građana”.

Drugim riječima: crnogorska policija treba da bude posljednji zid odbrane i crnogorskog režima i svih onih koji se suprotstavljaju politici zvaničnog Beograda, očigledno riješenog da svim sretstvima sačuva svoju vlast.

Naravno, optužbe upućene Beogradu, po starom dobrom pravilu Miloševići ne demantuju. Za ovu priliku izabrana je Jugoslovenska ljevica. Ivan Marković, sekretar direkcije ove partije i savezni ministar za telekomunikacije, optužio je američkog državnog sekretara Madlen Olbrajt, crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića i pokret Otpor, da su učestvovali u ovom atentatu na Draškovića. U već poznatom stilu funkcionera savezne države, bahato i cinično, kako je prenio Radio Beograd, Marković je rekao da su Olbrajt, Đukanović i Otpor riješili da ŤDraškovića javno podrže u namijeri da prekine korišćenje godišnjeg odmorať.

Ton ovog odgovora možda najbolje i odslikava šta o svemu misle beogradski vlastodršci. On takođe, na izvjestan način bećkovićevski obećava: Ťćeraćemo se jošť! Hoće li crnogorska policija zaista imati snage da se suprotstavi najavljenoj oluji? Nakon atentata na Draškovića postaje jasno: nije crnogorska policija svemoguća, niti sposobna da spriječi preklivanje nasilja iz Beograda. Pitanje je, dakle, što će preduzeti crnogorski političari, da bi zaštititili Crnu Goru i njene građane.

Goran VUJOVIĆ (AIM)