Zakonom protiv fašizacije

Aim, Zagreb, 18.6.2000.

Hrvatska će uskoro donijeti zakon protiv upotrebe fašističkog znakovlja i propagande - najavio je to u Saboru hrvatski premijer Ivica Račan. Nacrt zakona navodno je već pripremljen i uskoro bi trebao biti upućen u parlamentarnu proceduru.

Najavi donošenja protu-fašističkog zakona prethodilo je više incidenata fašističke provenijencije - oskrnavljeni su i devastirani neki spomenici žrtvama fašizma, zaredali su desničarski marševi na kojima se pozdravlja fašistički podignutom desnicom, rame uz rame nose slike zločinca Pavelića i pokojnog Tuđmana i prijeti manjinskim Srbima... Vrhunac tog ustašolikog orgijanja - podizanje je spomen ploče zloglasnom zapovjedniku ustaške Crne legije Juri Francetiću u Slunju.

Nova vlast pokušavala je te provokacije ignorirati, tvrdeći da je riječ o marginalnim skupinama, koje bi prevelikom pažnjom nepotrebno dobile na značaju i zamahu. Istina, desne, ekstremističke, a pogotovo neofašističke snage imaju u Hrvatskoj danas vrlo skromnu podršku. Malo ih je, ali su u posljednje vrijeme vrlo glasne. Čini se kao da je taj ustašluk odjednom provalio u javnost, kao da ga ima više nego prije ili je barem spremniji na ekstremističke avanture.

Tuđmanova je vlast NDH-prtljag praktično rehabilitirala, ali je njegove ljubitelje ujedno držala pod kontrolom. Omogućila je rušenje antifašističkih znamenja, spomenika i tradicije; imenovanje ulica po Mili Budaku, ustaškom piscu rasnih zakona, simboliziralo je faktičko impregniranje države i društva ustaškim sentimentima. Za vrijeme vladavine HDZ-a ustaška su strašila oživjela, profašistički govor i djela dobili su pravo javnosti. Ali ni Tuđmanova se vlast nije odlučila na otvoreno veličanje zločinca Francetića.

Granica u toleriranju fašističkih fakata bila je postavljena vrlo visoko, ali je ipak postojala. Desničarske se grupacije sada ponašaju kao da nikakvih granica ni obzira više nema, kao da su izvan svake kontrole. Nakon Tuđmanove smrti raspuštene ekstremiste više nema tko obuzdavati. Usto, tjerani su strahom od gubitka dosadašnjih pozicija i neprijateljstvom prema novoj vlasti, koju doživljavaju kao ljevičarsku te joj otvoreno prijete rušenjem. Mobilizirani ustašluk sada otvoreno zagovara nasilje i to je nova činjenica u političkom životu Hrvatske.

Zapravo, u Tuđmanovom se vremenu desni teror odvijao kroz institucije države, sada prijeti vaninstitucionalnim udarima, jer je vlast izgubio; svoje intimiziranje s NDH naslijeđem Tuđman je uvijao u stalno neke izgovore, vojska njegovih desničara ta je umekšavanja i obzire sasvim odbacila; prošla se vlast ponašala dvolično, jedno se govorilo, drugo radilo, sada je taj raskorak nestao, desničarima: što na umu - to na drumu.

Donošenje zakona o deustašizaciji - još su pred dvije godine predlagale neke političke skupine, ali bez značajnije javne podrške. Dapače, u međuvremenu je ukinuta i zakonska odredba kojom se zabranjivalo raspirivanje etničke i rasne mržnje. Stvari su se sada promijenile, čini se iz dva razloga - zbog prijetnji da bi se desničari mogli staviti na čelo socijalnih nezadovoljnika te zbog pritiska međunarodne zajednice. Washington je ovih dana upozorio Zagreb na potrebu da se jasno odredi spram desnih opcija, pogotovo, kako je rečeno, jer su one obilježile i dio hrvatske državne povijesti.

Jedan od vodećih crnokošuljaša, lider HSP-a Anto Đapić, nedavno je istakao da će se njihovi protesti uskoro omasoviti te će oni najesen povesti socijalne prosvjednike. Takve ideje Đapić je pokupio od nekih intelektualnih uglednika. Tako je profesor Žarko Puhovski nedavno prognozirao da bi - ne dođe li do zaustavljanja socijalnog strmoglava i obećanog povećanja životnog standarda - uskoro moglo doći do ozbiljnih socijalnih nemira s desnim predznakom: "Hrvatska bi na jesen mogla biti suočena s veoma teškim, možda čak i krvavim, masovnim, desničarski orijentiranim socijalnim nemirima", rekao je Puhovski. Nova je vlast, čini se, konačno shvatila da mora onemogućiti susret desnih bukača i eksplozivnog socijalnog bunta, čije je kretanje teško predvidjeti, ali je u datim prilikama njegovo narastanje još teže zaustaviti.

Račanova najava o zabrani korištenja fašističkog znakovlja pokrenula je javnu raspravu o mogućem sadržaju rečenog zakona. U medijima se analiziraju iskustva drugih evropskih zemalja, u kojima takve zabrane uglavnom postoje. Fašističku propagandu većina država ne smatra slobodnim političkim mišljenjem, nego je tretira kao delikt. Ali suprotno dominantnoj evropskoj praksi, u Hrvatskoj se predlaže sankcioniranje ne samo fašističkih nego i komunističkih simbola. Jedan dio vladajuće koalicije sklon je između te dvije ideologije i totalitarne prakse povući znak jednakosti. Tako liberal Vlado Gotovac upozorava Račana da ne smije zaboraviti ni lijeve ekstremiste. Doduše, istodobno priznaje da lijevog ekstremizma u Hrvatskoj danas nema, ali, kao, zlu ne trebalo.

Pitanje je kako će na te zahtjeve reagirati Socijaldemokrati, najjača stranka nove vlasti. SDP je proistekao iz nekadašnje Komunističke partije, pa mada bi tu ostavštinu stranka, čini se, najradije prebrisala, na nju se - hoćeš-nećeš - ipak naslanja. Umjesto Račanove partije o tim pokušajima izjednačavanja kukastog križa i petokrake zasad uglavnom govore novinski komentatori. Protiveći se izjednačavanju, kako se ovdje govori, dva ekstremizma, jedan je od analitičara nedavno napisao da je fašizam nesporno projekt zla, za razliku od komunizma, koji je u svojoj osnovi emancipatorski projekt. Fašistički zločini sastavni su dio projekta; crveni zločini nisu projektirani; mada su strašni i mogu se mjeriti s onima fašističkima - oni se ipak mogu smatrati devijacijom. Netko je primijetio da se komunizam ponašao poput Crkve: naviještao je dobro, često činio strašno zlo.

Sadašnja je politička elita vrlo sklona pravljenju različitih, pa i umjetnih balansa, pa je lako moguće da se istim potezom zakona u Hrvatskoj zabrane simboli fašizma i komunizma, valjda kako se povampireni i novokomponirani hrvatski fašisti ne bi previše našli pogođeni. A upravo se takvom praksom ustupaka, toleriranja i neodgovaranja na ustaške provokacije - hrvatska vlast i dovela u situaciju da se više nema kamo povlačiti.

Jelena Lovrić

ŽŘ