Kako se boriti protiv pušenja?

Banjaluka, 12. juni 2000. (AIM)

"Bob I've got cancer" (Bob, imam rak) - kaže jedan kauboj drugom. Kao na reklami za "Marlboro" i njih dvojica jašu idiličnim predjelima američkog Divljeg Zapada. Ovako je izgledao plakat Svjetske zdravstvene organizacije, predstavljen povodom 31. maja dana borbe protiv pušenja. Aktivisti, koji se bave ovim problemom, od onih iz Svjetske zdravstvene organizacije, preko onih iz državnih instituta, pa do članova nevladinih organizacija, ove godine su odlučili da otvoreno kažu "Duvan ubija".

Na to prosječan banjalučki pušač odgovara da puši već deset godina i da je još uvijek živ i zdrav, a drugi mnogo mlađi kaže da je njegova prabaka pušila cijeli život i umrla tek u devedesetoj. Neki, međutim, ističu da znaju za štetnost, ali sliježu ramenima i tvrde da jednostavno ne mogu da prestanu. U prilog tome govori i činjenica da u Republici Srpskoj ne postoji nijedan centar, niti program, koji bi onima koji se odluče da prestanu da puše, pomogao.

Pušenje u svijetu danas doprinosi ili uzrokuje četiri miliona smrti godišnje, a ljekari onima koji još uvijek ne vjeruju, nude i drugo objašnjenje. Priroda je stvorila milijarde ljudi. Neke je vrlo lako oduvati s lica zemlje, a druge, prije nego što im se to desi, vjetar će nositi godinama. Problem je u tome što niko ne zna da li njegov organizam pripada prvoj ili drugoj grupi, pa ni to koliko cigareta može da mu naškodi.

,Pušenje je bolest. Najčešća bolest zavisnosti", kaže nacionalni koordinator Republike Srpske za borbu protiv pušenja dr Živana Gavrić, dodajući da se na taj način treba i tretirati i liječiti. Programe, koji bi u tome pomogli, ona obećava za jesen ove godine.

U svijetu danas ima 1.200 miliona pušača, a većina njih počela je da puši prije nego što su postali punoljetni. U Republici Srpskoj nema ovakvih podataka, jer je istraživanja bilo veoma malo. Ipak, dva posljednja domaća istraživanja potvrdjuju konstataciju o maloljetnim pušačima.

Skoro 23 odsto četrnaestogodišnjaka puši, utvrdjeno je na osnovu ankete, koju je proveo Zavod za zaštitu zdravlja u 29 razreda banjalučkih osnovnih škola. Neki od dječaka probali su cigaretu u petoj godini života, a djevojčice u sedmoj. Najveći broj malih pušača počeo je izmedju desete i dvanaeste godine života. Zabrinjavajuće je, kaže dr Gavrić, da ima i onih koji puše po tri ili četiri cigarete svaki dan. Utvrdjeno je da više puše oni u gradskim sredinama, nego učenici, koji potiču sa sela.

U Doboju je provedeno istraživanje među maturantima srednjih škola i pokazalo se da su u 42 posto slučajeva pušači. Veliki broj njih rekao je da ne zna da li će prestati da puši ili se decidno izjasnio da će pušiti i dalje.

Dr Mario Kvaternik iz Regionalnog centra za zaštitu zdravlja u Doboju ocjenjuje da podaci pokazuju da, kada je riječ o pušenju, bez problema idemo u korak sa svijetom, u kojem se smtrnost od bolesti izazvanih duvanskim dimom neprestano povećava i za tridesetak godina mogla bi da dostigne cifru od deset miliona godišnje. On ističe da ukorak sa svijetom ne idemo kada je riječ o zakonima koji ograničavaju ili zabranjuju upotrebu i reklamiranje duvanskih proizvoda.

Republika Srpska još uvijek nema nijedan ovakav zakon. Prema riječima dr Gavrić, nije ga dovoljno samo usvojiti, problem je njegova implementacija i sankcionisanje prekršilaca. Zakon postoji u Federaciji Bosne i Hercegovine i Hrvatskoj, ali se ne primjenjuje. Koliko je teško kontrolisati problem, pokazuje i činjenica da je na zgradu Zavoda za zaštitu zdravlja u Sarajevu jedno vrijeme bio postavljen automat za prodaju cigareta. "Mi planiramo da uskoro Ministarstvu zdravlja uputimo prijedlog teksta zakona, kojim bi se zabranilo pušenje na radnom mjestu, u sredstvima javnog saobraćaja i zabranilo reklamiranje duvanskih proizvoda, iako ono još nije uzelo maha kod nas", kaže dr Gavrić. Još jedan od prijedloga biće da se procenat od uvoza cigareta uputi u fond za promociju zdravlja.

Trebalo bi oformiti i instituciju koja bi se bavila kontrolom duvanskih proizvoda, s obzirom da su cigarete koje se danas nude sumnjivog kvaliteta. Još jedan problem, koji je teško riješiti na Balkanu je šverc cigaretama, kaže dr Gavrić. Odgovor na ovo pitanje ne nude ni carinski organi.

Željko Marjanović, pomoćnik direktora Republičke uprave carina, kaže da Carina svoj posao radi koliko je to moguće. U godišnjim izvještajima podaci govore da se količina ocarinjenih cigareta povećava u odnosu na prethodni period. Medjutim, na tržištu još nije došlo do nestašice cigareta bez obavezne markice Ministarstva finansija Republike Srpske, niti ima nagovještaja da bi se to moglo dogoditi.

"Samo izmedju Republike Srpske i Crne Gore ima preko 40 nekontrolisanih graničnih prelaza, tako da je granica vrlo propusna za šverc", kaže Marjanović, pravdajući stanje. U akcijama Republičke uprave carina, kao i međunarodne policije, cigarete su pronalažene u autobusima banjalučkih turističkih agencija, kamionima sa duplim dnom ili pregradom na gornjem dijelu ispod cerade, a ima i onih koji, kako kaže Marjanović, uzmu šlauf, tri boksa cigara i preko Drine. A šverceri tvrde da nerijetko pomažu i poznanstva sa carinicima. Osim toga, u nekoliko navrata akcije zabrane ulične prodaje cigareta pokazale su se nemogućim, jer ljudima koji se time bave to je jedini izvor prihoda.

Stoga, dok se šverc ne suzbije, zakoni ne donesu i ne počnu provoditi, a socijalni problemi ne riješe, ljekari preporučuju pušačima da se prije nego što zapale, sjete rečenice iz ovogodišnjeg letka Svjetske zdravstvene organizacije: "Cigareta je jedini proizvod, koji vas, ako ga upotrijebite prema pravilu, ubija".

Aleksandar Živanović (AIM)