Izmedju zelja i mogucnosti

Makedonska opozicija zeli SVE i to ODMAH ali, cini se, ne zna KAKO i CIME

AIM Skopje, 14.06.2000

Uz ucesce bezmalo 100.000 gradjana (po najhrabrijim procjenama) u Skoplju je 18. maja odrzan promotivni miting udruzene opozicije. Kao neposredni organizatori pojavili su se najjaca opoziciona partija - Socijaldemokratski savez, Liberalno-demokratska partija te nedavno osnovani Demokratski savez. Tim mitingom opozicija je zapocela svoju dugo najavljivanu kampanju za rusenje aktuelne vlasti. Lider Socijaldemokratskog saveza Branko Crvenkovski najavio je tada da ce na kraju serije mitinga biti postavljen zahtjev u Sobranju za glasanje o povjerenju vladi Ljubca Georgijevskog. Pocevsi od 25. maja u Prilepu opozicija svakodnevno odrzava mitinge u nekom od gradova Makedonije.

Na skopskom mitingu je procitana Deklaracija u kojoj udruzena opozicija trazi da vlada podnese ostavku, raspustanje Sobranja i nove parlamentarne izbore. Zahtjeva se formiranje vlade nacionalnog jedinstva koja ce pripremiti izborne zakone i stvoriti uslove za fer i demokratske izbore. Potpisnici programske Deklaracije pozivaju gradjane da se ujedine na ocuvanju Makedonije kao demokratske zemlje i zajednickog doma svih njenih gradjana. Citanje Deklaracije u mjestima sirom Makedonije pozdravlja se skandiranjem uz ritualno zvizdanje na svako pominjanje aktuelne vladajuce koalicije.

Mnogim analiticarima politickih zbivanja u zemlji palo je u oci da mitinzi proticu bez velike medijske pompe, cak ih nedovoljno prate i mediji naklonjeni samoj opoziciji, o onim provladinim da se i ne govori. To je vec prvi nedostatak proljetnog budjenja opozicije; prvi ali ne i jedini

Analiticari zamjeraju Sopcijaldemokratskom savezu kao nosiocu opozicionih talasanja nekoliko stvari: prije svega, u odlucnu politicku akciju lider Socijaldemokratskog saveza Branko Crvenkovski i njegovi partijski drugovi upustili su se bez prethodnog velikog spremanja u vlastitim redovima. Brizljivo pripremani partijski kongres prije mjesec-dva nije donio nikakvo kadrovsko osvjezenje iako je ta partija u posljednjih 18 mjeseci izgubila i na parlamentarnim izborima (zasluzeno) i na predsjednickim (uz nesto balkanske politicke prljavstine). Drugo, Crvenkovski je oko sebe okupio saroliko drustvo nezadovoljnika aktuelnom koalicijom i to nezadovoljnika iz raznih razloga – neostvarenih ambicija, opravdano gnjevnih, karijerista - sve u svemu, okupljen je tim koji ne obecava mnogo. Trece, Socijaldemokratski savez nije nasao nacina da pod svoj suncobran na mitinzima dovede negdasnjeg koalicionog partnera iz albanskog politickog bloka partiju za demokratski prosperitet. Opozicionoj partiji iz redova Albanaca koja nakon unutrasnje stranacke perestrojke ceka “dobar vjetar” (klizuci lagano, lagano u radikalizam) dobro srocena ponuda dobro bi dosla. Medjutim, takvu ponudu Crvenkovski nije dao.

I, posljednje, mozda i najvaznije: na mitinzima lider Socijaldemokratskog saveza koristi jedan prilicno tvrd antizapadni rjecnik i obilje aluzija koje su mnogi prepoznali kao izricit antialbanski stav. Recimo, na proslonedjeljnom ohridskom mitingu opozicije komentarisuci cestitku koju je americki sekretar Madeleine Albright uputila premijeru Georgijevskom povodom nedavne posjete Pristini, Crvenkovski ce doslovno reci: “Albright cestita Georgijevskom posjetu Pristini! Vasington i Brisel cestitali su Georgijevskom sto je primio 360.000 izbjeglica s Kosova! Cestitali su mu i zbog nacina na koji je rijesio jezicki spor s Bugarskom! Budite sigurni, cestitace mu i ako se odrekne imena da bi rijesio spor s Grckom! Cestitace mu ako promjeni Ustav i udovolji potrebama koalicionog partnera (aluzija se odnosi na namjeru da se donese Zakon o visokom obrazovanju kojim ce biti priznato Albancima da studiraju na maternjem jeziku – opaska Z.B.) Sta cemo praviti na kraju s tako mnogo cestitki a bez drzave!?” Rijeci Crvenkovskog popracene su gromkim skandiranjem. Ovakvim “filipikama” lider najace opozicione partije u zemlji zacijelo nece steci simpatije zapadnih diplomata u Skoplju. Utoliko prije sto je solidna medjunarodna reputacija koju je Socijaldemokratski savez silaskom sa vlasti zadrzao zahvaljujuci tadasnjem predsjedniku Republike Kiri Gligorovu dobrano uzdrmana na predsjednickim izborima prosle jeseni; zapadni mediji tada su, skoro bez izuzetka, okvalifikovali Socijaldemokratski savez kao antizapadnu i antialbansku partiju, k tome nasljednicu bivseg Saveza komunista. Rezerve kod zapadnih posmatraca u glavnom gradu Makedonije mogla bi pojacati upravo zavrsena posjeta skopskog gradonacelnika, ujedno lidera liberaldemokrata Riste Penova Pekingu. Tamo je Penov kao glasnogovornik opozicije obecao da ce sa svojim politickim saveznicima, cim dodju na vlast, anulirati efekte “tajvanske avanture” za koju je kriva vladajuca koalicija i uspostaviti diplomatske odnose s Narodnom Republikom Kinom.

Gnjev kod opozicije izazvalo je nedavno putovanje predsjednika vlade na forum “Kosovo i susjedi – zajedno u buducnosti” u Pristinu, skup kome su znatan doprinos dali civilni administrator Bernard Kouchner i komandant KFOR-a Juan Ortuno. Tako, zeleci ili ne, opozicija je postala “advokat” Beograda.

Zvuci kao paradoks no opozicija je u posljednje vrijeme zadala nekoliko jakih udaraca vlasti ne mitinzima nego zahvaljujuci medijima koji su joj naklonjeni. A, valja reci, naklonjeni su joj skoro svi osim medija pod direktnom kontrolom partija na vlasti. Ukratko, opoziciji je isla na ruku epizoda s kidnapovanjem cetvorice granicara od strane nepoznatih pocinilaca pocetkom aprila na granici prema Kosovu. Ovaj dogadjaj uslijedice samo dva mjeseca poslije ubistva trojice policajaca u skopskom selu Aracinovo cije pocinioce policija nikad nije otkrila. Doda li se nekoliko teroristickih akata koji nisu rasvjetljeni – eto dovoljnog povoda da mediji u horu optuze vlast za nesposobnost u domenu gdje je ocito i najtanja – na nacionalnoj bezbjednosti. Losu sliku svakako nadopunjuje kriminal koji se razmahao i koji je vidljiv golim okom. Vladinoj koaliciji takodje ne cvjetaju ruze ni kad se radi o ekonomskim rezultatima: njeni funkcioneri tvrde da je zapravo kucnuo cas da se plate neki stari neplaceni racuni, opozicija uvjerava javnost da se radi o neznanju, korupciji, kriminalizaciji ljudi na vlasti

Opozicija zeli SVE i to ODMAH. Medjutim, nezavisni analiticari smatraju da, bar trenutno, nije jasno, kako izvesti toliko zeljenu promjenu. Argumente pronalaze, uz sve navedene politicke razloge, i u lose smisljenom tajmingu djelovanja. Naime, opozicija se probudila prekasno! Sadasnji ciklus mitinga zavrsice krajem mjeseca kada ce biti pokrenuto pitanje povjerenja kabinetu Georgijevskog u parlamentu. Ne treba biti prorok da bi se zakljucilo da zahvaljujuci parlamentarnoj vecini koju ima, Koalicija za promjene koja trenutno vlada nesto takvo nece dozvoliti. S druge strane, energija koju su Crvenkovski i drugovi na mitinzima kod naroda pokrenuli mogla bi se izduvati pred nadolazecim tropskim vrucinama, godisnjim odmorima i vec tradicionalnom ljetnom apatijom. Za jesen su predvidjeni lokalni izbori. Da se izbori drze danas, opozicija bi mogla racunati s izvjesnom prednoscu. Sve ankete od kojih je vecina opozicione proveniencije ukazuju da se Georgijevski ne nalazi u najboljoj formi. Ali, do jeseni ima vremena. Do parlamentarnih jos vise; pune dvije i po godine.

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC