Raspad SNS Biljane Plavšić i Kongres socijalista

Raslojavanja na političkoj sceni RS

Znači li raspad SNS-a odlazak sa političke scene poslednjeg ratničkog lidera ili najpouzdanijeg Dodikovog saveznika - Biljane Plavšić? I dizajnerski vrhunski upakovan kongres socijalista, spas od propasti? Stoji li Dodik iza razbijanja obje stranke?

Banjaluka, 5. maj 2000. (AIM)

Raspad Srpskog narodnog saveza Biljane Plavšić ozvaničen je na vanrednoj skupštini ove stranke 3.juna, istog dana kada su već prethodno raspadnuti socijalisti održavali svoj Drugi kongres. Obje stranke su pukle po istim šavovima i pod uticajem, barem tvrde neki od njih, beogradskog režima. Medjutim, sjaj i bijeda raspada ovih stranaka bile su obilježene drugačijom ikonografijom. Lagano raspadanje Plavšićkine stranke otpočelo je već njenim porazom na predsedničkim izborima prije dvije godine, kada je izgubila protiv kandidata Srpske radikalne stranke i SDS-a Nikole Poplašena.

Biljana Plavšić, i poslije smjene, tvrdi da se neće povući i najavljuje učešće na predstojećim izborima pod istom zastavom stranke, pod kojom je ova do sada bila registrovana. Tvrdi da SNS niko ne može da naslijedi, jer "njen program ne mogu drugi eksploatisati, pošto su glasali protiv njega".

Vanredna skupština SNS-a regrutovala je veoma mali broj Plavšićkinih pristalica poput Svetozara Mihajlovića i Branislava Lolića. Na drugoj strani ostala je, što je mnoge iznenadilo, većina ministara u Dodikovoj vladi (Novak Kondić, Marko Pavić i Jovo Bašić). Najviše je, pak, začudilo nepojavljivanje na vanrednom skupu ministara Ostoje Kremenovića i Đurđa Banjca. Oni nešto bolje upućeniji u ličnosti i biografije pojedinih ministara iz redova SNS-a ne misle da bi se oni dobrovoljno odrekli privilegija koje im nude ministarske fotelje. Ova opaska se posebno odnosi na ministra finansija Novaka Kondića, koji je ovaj položaj zadržavao uvijek iznova, bez obzira koja je politička opcija formirala vladu - SDS ili koalicija "Sloga". Poređenja radi, kada je došlo do prvih javnih sukoba u redovima socijalista, Živko Radišić se nadao, ili je pak vjerovao, da će ministri iz redova socijalista radije izabrati ideologiju i ideale stranke negoli povlastice ministarskih fotelja. Kada su se njegovi ministri drugačije odredili, Radišić je ubrzo radikalno promjenio mišljenje o dojučerašnjim saborcima, koji su "prihvatili marionetsku ulogu razbijanja socijalista", i radije izabrali "skupe automobile i druge privilegije..."

I dok Plavšićeva smatra da je raskol u njenim redovima nastao pod uticajem zvaničnog Beograda na Jovana Mitrovića i Marka Pavića, neki od političkih aktera, pogotovo iz medija bliskih Plavšićkinoj suprotstavljenoj struji, smatraju da se iza svega krije Milorad Dodik.
Sam Pavić je neposredno uoči odlučujućeg zasjedanja skupštine SNS-a demantovao optužbe po kojima je on nosilac raskola u SNS-u po nalogu Beograda: "Nikada nisam dao bilo kakvu izjavu niti se sa bilo kime sastajao i organizovao bilo šta, a najmanje po diktatu bilo koga. Nikada nisam radio ni po čijem diktatu, bilo da se radi unutar stranke, unutar Vlade ili izvan nje". Jovana Mitrovića je zanimalo samo pitanje odgovornosti predsjednice stranke zbog "katastrofalnih rezultata na proteklim izborima"."Normalno je da za ovakvo stanje u stranci odgovornost prvenstveno snosi predsjednik stranke, ali ako vanredna skupština SNS-a utvrdi da su za neuspjehe i stanje u stranci odgovorni i potpredsjednici i Glavni odbor stranke, onda i njih treba mijenjati", izjavio je Mitrović uoči vanredne skupštine SNS-a.

U pojedinim medijima navodi se da je Dodik, čim je saznao za namjere dijela SNS-a, predvođenog Jovanom Mitrovićem, odlučio da sklopi tajni sporazum s njim, po kojem bi Mitrovićeve pristalice nastavile da podržavaju Dodika u Parlamentu. Prema istim navodima, Dodik bi se odrekao svih ministara koji su mu postali bliži nego sopstvenoj stranci (medju njima i Bašića, Banjca, Savića, Dokića, Kremenovića). Prema istom tajnom dokumentu, loše se pisalo i Mihajloviću i Loliću, kao i predsjedniku Upravnog odbora Elektroprivrede RS Rajku Dukiću, za koga je dokaze o malverzacijama Mitrović lično uručio Dodiku. Zauzvrat, Dodik bi trebalo da aminuje i Plavšićkin odlazak sa političke pozornice, iako je ona na njoj u zadnje vrijeme samo statirala.

Iako mu je bila odani saveznik i najsnažnija podrška, nije isključeno da se Dodik odlučio na korak raskidanja dobrih odnosa sa doskorašnjom predsjednicom SNS-a. Naime, Plavšićeva je ozbiljno računala s tim da na predstojećim izborima u oktobru ponovno nastupi kao predsjednički kandidat "Sloge". Poučen lošim ishodom na prethodnim izborima, kada ga je praktično Plavšićkin poraz vezao poput mačka u džaku, Dodiku i pristalicama iz njegove stranke, kandidatura Plavšićeve nije padala napamet. Novi SNS, nastao izborom novog predsjednika stranke, ako je vjerovati samom prvom čovjeku Kostiću, nije "nijednog trenutka doveo u pitanje podršku konceptu "Sloge". Istina je, smatra Kostić, da je potrebno "redefinisanje pojedinih situacija u Slogi". Drago Kalabić, jedan od istaknutijih prvaka SNS-a traži reviziju sporazuma Sloge, jer "Sloga" više nije sastavljena od onih koji su sporazum potpisali.

Kostić je istovremeno najavio "bavljenje radom pojedinih ministara iz redova SNS-a", što se savršeno poklapa sa "tajnim paktom izmedju Mitrovića i Dodika". Trostruko poraženi generalni sekretar socijalista Tihomir Gligorić (protiv Dodika u ministarstvu rada, kao kandidat za predsjedavajućeg ministarskog vijeća BiH i protivkandidat Živku Radišiću na mjesto predsjednika stranke) javno upozorava da "Dodik stoji iza scenarija razbijanja SNS-a, na isti način na koji je razbio socijaliste". Raspadi ove dvije stranke ojačavaju pojedinačno Dodikovu partiju.

Plavšićkino mjesto zauzeo je potpuno nepoznati Dragan Kostić, doktor medicinskih nauka - hirurg, koji se čak nije nalazio ni na listi odbornika na proteklim izborima. Njegov izbor Plavšićeva je prokomentarisala: "Ima puno mudrijih i perfidnijih koji će ga brzo potrošiti", ne imenujući nikoga od njih. Sam Kostić je već na brzinu ispitao pravne mogućnosti nasljedjivanja SNS-a, i kaže da je situacija jasna: "Postoji samo jedan SNS, registrovan kao stranka Republike Srpske, a ne Biljane Plavšić".

Na drugoj strani, medju puno više zvanica (oko hiljadu), socijalisti su osipanje u vlastitim redovima moderno i vrhunski dizajnirano upakovali u Drugi Kongres stranke. Javnosti je trebalo predočiti da su oni iz ovih previranja izašli još jači i složniji, te da su za sve slabosti u njihovim redovima "krivi iskompromitovani i korumpirani članovi Demokratske socijalističke partije", koji to nisu bili dok su bili pod njihovom zastavom.

Govor prvog čovjeka socijalista i ovacije koje su ga pratile podsjećali su na Titove govore i oduševljenje širokih narodnih masa. Bura aplauza uslijedila je kada je prvi put javno i glasno rekao da je Socijalistička partija nastala u "jeku rata koji je bio nametnut srpkom narodu, i kao odgovor na slabljenje veza sa Saveznom Republikom Jugoslavijom, od koje smo imali podršku i razumijevanje, zahvaljujući kojoj je stvorena i odbranjena RS".

Ponovni izbor Radišića za predsjednika Socijalističke partije nije nikog iznenadio. Sve ostalo, moglo bi se reći, bilo je iznenađenje - umjesto socijalističke internacionale svirala se himna "Bože pravde", umjesto visoke delegacije socijalista iz Srbije, na kongres je došao anonimni predstavnik mladih socijalista, iz Hrvatske je stigao predstavnik Socijalističke radničke partije Stipe Šuvara, a iz BiH predstavnik Zubakove Nove hrvatske inicijative. Pojava kubanskog konzula doživljena je kao da je među socijaliste RS došao sam Fidel Kastro.

Od domaćih partija, svoje predstavnike poslali su svi osim odcijepljenih demokratskih socijalista i SNS-a Biljane Plavšić, koji su u isto vrijeme imali svoju vanrednu skupštinu.

Oni koji su pratili skup socijalista ostali su zaprepašteni glamuroznom i skupom predstavom i nisu očekivali da će na poklon dobiti po četiri majice sa natpisom stranke, more vrhunski dizajniranih brošura, svesaka, olovaka...

Sjaj i bijeda dviju stranačkih predstava ostavlja utisak da su se i jedni i drugi, sa ili bez uticaja Beograda, sami politički sahranili. Odgovor će uslijediti na jesenjim parlamentarnim izborima.Do tada ostaje da se vjeruje Dodikovim socijaldemokratama, kada tvrde da je smjena Plavšićeve potekla samoinicijativno iz redova stranke, ali da će "dobre odnose" graditi sa novim rukovodstvom, te da će svi ministri iz redova SNS-a ostati u svojim foteljama. I da se socijalisti drže za riječ - ukoliko na predstojećim opštim izborima ostvare lošije rezultate od onih na lokalnim, da će se novoizabrano rukovodstvo dobrovoljno odreći stranačke vlasti.

Tanja Topić (AIM)