Smrtonosni četverotočkaši na cestama BiH

Autobusi za otpad - korak do nesreće

AIM, SARAJEVO, 30.05.2000. Četrdeset i četvero putnika poginulo je prije dvadesetak dana u saobraćajnoj nesreći kod Kaknja, na mjestu zloslutnog imena Zli Brijeg. Pun autobus, privatne zeničke prevozničke firme "Buco", za kojeg se inače nezvanično tvrdi da je bio neispravan, pao je sa jednog od mostova iznad rijeke Bosne sa visine od 20,4 metra na magistralnom putu M 17 Sarajevo - Zenica. "Istraga formalno još nije ni pokrenuta", ustvrdio je za AIM jedan pravnik iz Tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona tražeći da ostane anoniman.

Ko je uopšte kriv za ovu, najveću saobraćajnu nesreću u BiH u posljednih deset i više godina? Vozač? On je, preživjevši medju rijetkima, odmah poslije nesreće u bolnici rekao da nije, da se borio da zadrži kontrolu nad vozilom koliko je mogao, da su ceste loše i da se slabo održavaju. Nekoliko dana kasnije nije htio ponoviti svoju izjavu, veli - kada bude završena zvanična istraga! Sada se nagađaju uzroci: nesretan slučaj? neodgovrni radnik u servisu? loša cesta? resorni ministar saobraćaja? ili pak međunarodna zajednica zato što nije poklonila novac za izgradnju puta Zenica - Sarajevo!?

No, ni nesreća sa ovakvim posljedicama nikome u strukturama vlasti nije bila povod da pozove na odgovornost ili nad bilo čijim radom pokrene istragu. Čak ni nad preduzećem "Buco", vlasnika Vehida Džananovića iz sela Preočice kod Viteza, čiji je autobus, govori se, bio neispravan.

Samo u Federaciji BiH, prema evidenciji Udruženja transporta i komunikacija, postoji više od 70 legalnih, dakle registrovanih, prevozničkih preduzeća! Pored njih ima nebrojeno i onih koji se prevozom putnika bave "na divlje", organizujući "šverc ture", turistička putovanja i slično, a svoje usluge čak reklamiraju putem malih oglasa u medijima! Među prijevoznicima u F BiH najmanji je broj onih koji imaju novije i udobnije autobuse: stručnjaci Službe za atestiranje i homologizaciju na sarajevskom Mašinskom fakultetu došli su do saznanja da je prosječna starost autobusa koji saobraćaju bh. cestama viša od 18 godina. Zapravo na bh. cestama ima i autobusa-penzionera, onih starih preko trideset godina! Ovo ne čudi ako se zna ekonomska situacija u BiH i činjenica da na tržištu zapadnoevropskih zemalja jedan autobus star između osam i deset godina košta oko 60.000 KM, a sa večom starošću vozila cijena se rapidno obara za šta se prevoznici opredjeljuju, vjerujući valjda da će jednog dana na njima zaraditi velike pare i kupiti nove. Naravno, treba napomenuti da je BiH jedna od rijetkih zemalja koja se želi uključiti u evropske tokove ali čiji zakoni dopuštaju da se odbačene starudije s evropskih puteva uvoze u zemlju bez obzira na godinu proizvodnje. Očito, na tom uvozu dobro zaradjuje i država i gradjani. Sigurnost u saobraćaju nikoga ne zanima.

Stručnjaci procjenjuju da prosječan vijek kvalitetnog putničkog autobusa nije duži od deset godina, ali da mu je moguće produžiti trajanje i povećati sigurnost redovnim generalnim pregledima, ugradnjom novih dijelova i slično. Registracija vozila je neophodna svake godine, njoj bi trebalo da prethodi detaljni tehnički pregled. Njemu bi, pošto od njega zavisi "dozvola" za izlazak na cestu, trebalo da prethodi detaljan pregled u matičnom servisu i eventualne daljnje intervencije. No u praksi najčešće nije tako!

Prema istraživanju Službe za atestiranje i homologizaciju, od 1998. godine izdavanje licenci za rad prevoznika prešlo je sa federalnih na kantonalne vlasti, a njihovo izdavanje nisu uslovljavali godišnjim pregledima. To je rezultiralo činjenicom da se prevoznici odlučuju na "preskakanje" pregleda.

Istovremeno u F BiH ima sve više agencija koje posreduju u registraciji vozila - odvedu vozilo na tehnički pregled, a u međuvremenu obave sva plaćanja, ispunjavanja formulara i formalnosti u policiji - tako da tehnički konvencionalni pregledi gube na svom stvarnom značaju. Sve je veći broj nezadovoljnih i nedovoljno plaćenih radnika u ovlaštenim servisima koji će službenicima tih agencija za desetak ili 20 KM izdati uvjerenje da je vozilo - savršeno! Nedavno je osvanuo i oglas prema kom je dovoljno da samo pozovete određeni broj telefona i da dobijete registraciju za vaše vozilo.

Istina, u BiH se sve više šuska o izmjenama postojećeg ili kreiranju novog Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju. Za sada su se samo trgovci novim automobilima uvezali oko organizacije koja se zove "Grupacija vozila" i startali sa lobiranjem da se usvoji zakon prema kom bi bio zabranjen uvoz automobila starijih od pet godina. Riječ o putničkim vozilima u vlasništvu pojedinaca, ali pravilo bi se zasigurno moralo prenijeti i na prevoznike jer je osnovni razlog za ovakav zahtjev "Grupacije vozila" - ekologija i sigurnost saobraćaja. Prema procjenama iz ovog udruženja, ovo ne bi bilo teško realizovati ukoliko bi država smanjila poreze na uvoz i uradila još ponešto što bi smanjilo prilive u njen džep i uredilo odnose na tržištu vozila.

Istini za volju, nakon pomenute nesreće kod Kaknja ima i onih koji tvrde da je uzrok događaja - prokletstvo. Stanovnici Zlog Brijega tvrde da je sve krenulo po zlu kada je zbog izgradnje puta izmješteno staro muslimansko groblje. Nabrajaju sve nesreće i pogibije sa ovog puta koje bi moglo povezati sa - prokletstvom slučajeve. Činjenica je da su branici duž te kritične dionice puta, označene "crnom tačkom"dugačke oko jedan kilometar, puni ulupljena ili čak pokidani. I cesta je puna rupa, udubljenja i izbočina. No, bilježimo i riječi Ahmeda Čelebića, efendije iz Donjeg Kaknja: "Prokletstvo je u ljudskim rukama. Išao sam na mjesto nesreće... Vidio sam da je autobus bio na svojoj strani i da je točak bio blokiran..."

Biće da je sve zaista u ljudskim rukama. Ili vlasti koja bi mogla učiniti mnogo uvođenjem samo novog zakona o starosti autobusa. Ili konačnim pokretanjem željezničkog saobraćaja. Ali, to je, opet, nova priča.

Rubina ČENGIĆ (AIM Sarajevo)