Novine u penzijskom sistemu BIH

Poštar "stiže" iz mjesta penzionisanja

AIM, SARAJEVO, 23.05.2000. Sporazum o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju pezijskog/mirovinskog i invalidskog osiguranja u Bosni i Hercegovini potpisali su nedavno u Sarajevu Sead Zećo u ime Društvenog fonda penzijsko invalidskog osiguranja BiH - Sarajevo, Ivan Bender u ime Zavoda mirovinskog i invalidskog osiguranja Mostar i Svetozar Mihajlović u ime Javnog fonda penzijsko invalidskog osiguranja Republike Srpske. Riječ je o prvom jedinstvenom aktu u Penzijsko invalidskom osiguranju/Mirovinsko invalidskom osiguranju i koji bi trebalo da doprinese sređivanju stanja u ovoj oblasti, iako ne reguliše materijalne probleme niti jednog od potpisnika, odnosno nosilaca osiguranja, pa ni penzionera.

Prema Sporazumu neće biti promjena u ostvarivanju prava sadašnjih penzionera/umirovljenika. Jer, kako je predviđeno svaki nosilac osiguranja, dakle dva fonda PIO i jedan Zavod MIO će nastaviti da isplaćuju penzije/mirovine sadašnjim korisnicima i to bez obzira na to gdje oni žive. Ovo je veoma bitno zbog povratka izbjeglica i raseljenih lica. Posebno onih koji se sa teritorija Federacije vraćaju na predratna prebivališta na području Republike Srpske. Oni će i dalje zadržavati federalne penzije, što trenutno predstavlja pogodnost s obzirom na njihovu visinu (veće su u Federaciji nego u RS).

Oni penzioneri kojima su početkom ili u toku rata obustavljene isplate penzija prema ovom Sporazumu sada će im ih davati onaj nosilac osiguranja (fond ili zavod) koji je posljednji vršio isplatu. A kako je prije rata postojao jedinstven fond penzijskog i invalidskog osiguranja sa sjedištem u Sarajevu, to drugim riječima znači da je sarajevski fond u stvari dobio i najviše obaveza.

Kad su u pitanju novi penzioneri, ovaj sporazum je za njih posebno bitan s obzirom na podijeljenost nadležnosti fondova/zavoda, i činjenicu da desetine hiljada stanovnika Bosne i Hercegovine još ne živi u predratnim, a niti u stalnim mjestima prebivališta. Mnogi zbog toga teško, a pjedinci i nikako, ostvaruju pravo na penziju. Problem je, uglavnom u obezbjeđenju dokumentacije. Sada je Sporazumom propisano da svaki osiguranik zahtjev za penzionisanje podnosi, odnosno penziju ostvaruje kod onog nosioca osiguranja (fonda ili zavoda) na čijem se teritoriju nalazi organizacija/preduzeće ili poslodavac koji je za tog osiguranika uplaćivao doprinos za PIO/MIO. Najkraće, to znači da je onaj nosilac osiguranja koji je za osiguranika uplaćivao doprinos dužan obezbijediti penziju. ato se tiče dokumentacije, sva tri nosioca osiguranja dužni su da sarađuju i međusobno je obezbjeđuju. Sporazum rješeva i pitanja srazmjernih penzija, što opet znači da sva tri nosioca osiguranja dijele troškove isplate penzija. Najjednostavnije rečeno, Sporazum o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog/ mirovnskog osiguranja predviđa da osiguranici bez obzira na to gdje trenutno žive, prava ostvaruju na području onog fonda PIO, odnosno Zavoda MIO kojem su uplaćivali doprinos, odnosno gdje su ta prava i ostvarili. Primjera radi, penzioneru iz Sarajeva koji je tu i ostvario nekada svoje pravo, a sada živi u Banjaluci i prima penziju iz nadležnog fonda u Republici Srpskoj, ubuduće će poštar donositi penziju iz Sarajeva. Ovo će uprostiti i olakšati put ostvarivanje prava iz PIO/MIO, ali i istovremeno onemogućiće pojedince koji su zloupotrebljavali nesređenu situaciju, pa su primali po dvije penzije jednu u Federaciji a drugu RS. Bilo je čak i onih koji su se "snašli", pa ovim dvjema penzijama dodavali i treću - mirovinu iz Herceg Bosne.

Sporazum je dokaz da se tri nositelja osiguranja u BiH mogu dogovarati i da to može funkcionirati u praksi, ali on ne rješava ono najbitnije, a što bi eventualno u budućnosti mogao - materijalne probleme niti jednog nosioca osiguranja. Isticanje materijalnih problema nije nimalo slučajno. Dobro je poznato da je materijalni položaj penzionera, ma gdje živjeli, težak. U Bosni i Hercegovini živi oko 450 hiljada penzionera. Najviše ih je na području Društvenog fonda PIO BiH - Sarajevo, oko 223 hiljade. Na području koje pokriva Javni fond PIO RS živi oko 180 hiljada penzionera, a na području Zavoda MIO Mostar oko 45 hiljada umirovljenika. Ako je suditi samo po njihovim prinadležnostima najbolje je onim na području DF PIO Sarajevo. Prosječna penzija na tom području je oko 180 KM i to najniža 117, najviša 623, ali najviše je penzija čiji su iznosi upravo oko prosjeka. Prosječna penzija na području Javog fonda RS je 117 KM, a na području Zavoda MIO Mostar je oko 150 KM. Međutim, penzije iz Sarajeva stižu i najneredovnije, pa korisnici trenutno dobijaju tek decembarsku penziju iz prošle godine. U RS bi trebalo u ovoj sedmici da počne isplata februarske penzije (i zbog toga su penzioneri nezadovoljni, pa najavljuju i protestna okupljanja, tako da je i Vlada ovog entiteta morala biti angažovana na isplati penzija). Na području Zavoda MIO iz Mostara je isplata najurednija i korisnici ovih dana dobijaju travanjske (aprilske) mirovine (penzije). Odgovorni u Zavodu tvrde i da će priprema za isplatu svibanjskih (penzija za peti mjesec) početi čim bude okončana ova. Inače i u RS i na području Zavoda MIO isplate traju kratko, dok na području DF PIO čak više od mjesec dana. Bez obzira na sve, za korisnike je već duže vremena (izuzetak je bio ratni period kad su penzije iz Mostara bile najprivlačnije iako su isplaćivane u linearnim iznosima) najprivlačniji DF PIO Sarajevo zbog visine penzija. Nije tajna da su mnogi, posebno korisnici koji žive na teritoriju RS, a prije rata su živjeli na području koje sada pokriva DF PIO, dolazili i formalno se prijavljivali na adrese u Federaciji, odnosno dijelu Federacije koji pokriva DF PIO kako bi ostvarili pravo na tu penziju.

Ukoliko bi se poredili iznosi penzija i troškovi života, bez obzira na to kojem fondu ili zavodu korisnik pripada, jasno je da se sa onim što se prima i to neredovno teško preživljava. Jer i oni na čijem je području prosjek najviši, taj iznos je manji od polovine iznosa potrebnog za preživljavanje, (mjerilo je tzv. potrošačka korpa čiju visinu svakog mjeseca izračunava Zavod za statistiku). Najkraće, penzije ne prate troškove života, kao što se ni ne obračunavaju niti usklađuju sa troškovima života, kako je to slučaj u evropskim zemljama. To se ne čini ili se vrši veoma rijetko i nedovoljno, pošto za to ne postoje materijalni uslovi. ataviše, upravo zbog materijalne situacije prosječna penzija ne čini zakonom propisani procenat (85 odsto) prosječne plate. Tako se na području DF PIO Sarajevo ne isplaćuje ni polovina propisanih penzija ( oko 49 procenata), slično je na području JF RS, a još i drastičnija je razlika kod trećeg nosioca osiguranja. Zašto je to takoć

Svaki od fondova, odnosno Zavod, penzije/mirovine isplaćuje iz sredstava koja prikupi od doprinosa za PIO. Tako je po zakonu. Međutim plate su neredovne, a i male, jer privreda ne radi, pa je teško prikupiti doprinose. Uz to ni svi poslodavci ne ispunjavaju redovno tu obavezu, čega mnogi postaju svjesni tek u momentu penzionisanja.

Ilustracije radi, i najjači nosilac osiguranja, DF PIO, praktično tek uplaćeni novac od doprinosa odmah proslijeđuje penzionerima. U toku jednog mjeseca treba mu oko 42 miliona KM za isplatu penzija i to bez doprinosa i troškova na tu isplatu. Od doprinosa je moguće prikupiti desetak miliona manje. Tako je već godinama, pa je to razlog nemogućnosti ubrzavanja isplate penzija. Ipak, ima li nade za penzionereć

Trenutno najrealnije poboljšanje penzioneri mogu očekivati od primjene Zakona o privatizaciji na osnovu kojeg bi mogli dobiti po najoptimalnijim proračunima oko 560, a za prvu godinu oko 180 miliona KM kao dio od 20 posto gotovinskog dijela privatizacije. Ali, zakon još nije usvojen u oba doma Parlamenta, a ni privatizacije ne teče kako je planirano. Zato bi bilo dobro da usvajači odluče o retroaktivnoj primjeni. No, da li će tako biti, ovisi od zastupnika.

Izvjesno poboljšanje bi se moglo očekivati i od pomoći iz inostranstva, uglavnom od kredita koji su već najavljeni od Svjetske banke, ali ni tu sve nije konačno. Jedina i sa realnim osnovom pomoć je u povećanju naplate doprinosa. To se opet može dogoditi kad zaživi privreda, kad plate budu veće i redovne, ali i kada nosioci osiguranja, fondovi i Zavod, budu mogli naplatiti doprinos od svih koji primaju plate, što sada nije slučaj, čak ni uz pomoć finansijskih policija.

Penzioneri, koje u crnohumornim pričama svrstavaju u najrasprostranjeniju - kontejnersku stranku (svakog jutra porane pa prevrđu po kontejnerima i odlagalištima otpada!) su očekivali i pomoć svojih kolega iz inostranstva. U njihovo ime je, na primjer direktor DF PIO poslao cirkularna pisma u penzione fodnove u Evropi i SAD, predlažući da svi penzioneri solidarno učestvuju sa jednom markom na ime pomoći BH penzionerima. Stigli su samo kurtoazni odgovori, ali bez nade da je to moguće provesti.

Bez obzira na sve, broj penzionera raste. Prije rata iz jedinstvenog fonda PIO je isplaćivano 417 hiljada penzija. Trenutno je više od 450 hiljada penzionera. Mnogi su prije rata rješenje egzistencije nalazili upravo u penzionisanju čim su za to imali uslov(e). Sada su i uslovi pooštreni - izjednačeni su muškarci i žene, treba im više godina života i rada, penzije su manje. Ali i takve su još kakva-takva egzitencija, a obezbjeđuju i pravo na zdravstveno osiguranje, pa nije isključeno da će i dalje mnogi tražiti uhljebljenje u nekom od fondova/zavodu PIO/MIO.

Amina AHMETAŠEVIĆ (AIM Sarajevo)